Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Oskrvnjivanje Jasenovca

Datum objave: sreda, 16 marta, 2016
Objavljeno u Jasenovac
Veličina slova: A- A+
Jasenovac, foto Tamara Opačić
Jasenovac, foto Tamara Opačić

Neke od jednočinki novih vlasti izazivaju nesusprežljiv nagon za povraćanjem, poput najave odlaska novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića u Jasenovac. Pojavljivanje ministra s neokajanom ustaškom kapom u Jasenovcu očito je u funkciji otvaranja potpuno drukčije perspektive gledanja na žrtve tog logora.

Kada se prije nekoliko godina pojavio „novi HDZ“ zbilja je u trenutku postalo jasno da su neki stari standardi i običaji bačeni u ropotarnicu povijesti. Nikada dotad nisu s ovako visokih katova politike stizale izjave da su SDP i koalicijski partneri „nenarodna“ i „nehrvatska“ vlast, a da je koaliranje sa Srbima hrvatska „sramota“ koja se više ne smije ponoviti. Ali, nije samo to. Pojavila se i neka nova estetika politike, u kojoj se vidi svjesno, namjerno produciranje političke ružnoće i njeno kolportiranje kroz precizne i jasne jednočinke.

Hasanbegović neće  osporiti postojeće činjenice o Jasenovcu, što jasno slijedi iz iznuđenih kritičkih izjava o ustaškom režimu koje je u međuvremenu dao, ali neće ih ni potvrditi. Taj posjet je u funkciji što hitnije normalizacije nenormalnog

Na predsjedničku inauguraciju pozvana je i grupa narko-dilera, toleriranih mafijaša i ratni zločinaca. Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar-Kitarović odlaze u emisije Velimira Bujanca. Na prvoj sjednici Sabora Željko Reiner najavljuje da će mu biti vraćeno ime iz NDH, kada su Židovi bili praktički istrijebljeni. U nacionalni parlament ulaze Željko Glasnović i Stevo Culej. Branka Šeparović donosi poklon-tortu u obliku Pelješkog mosta. Tihomir Dujmović i Višnja Starešina ulaze u kolumnističku reprezentaciju Slobodne Dalmacije.

Otprve je jasno da su ove jednočinke proračunato ciljane na to da bodu oči, a, što se mene tiče, bogami i da agresivno djeluju na sluzokožu želuca. Otvoreno ću reći da ne baš sve, ali neke od njih izazivaju nesusprežljiv nagon za povraćanjem, a tu ubrajam i najavu odlaska novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića u Jasenovac. Dogodilo se to samo nekoliko dana nakon što je objavljena fotografija iz devedesetih na kojoj se ministar bezbrižno pokrio ustaškom kapom, uz promašeno izmotavanje da je to ustvari HOS-ova kapa, jer i na jednoj i drugoj je isti, ustaški grb.

Da, za to treba imati želudac od rostrfraja. Ministar koji se u zreloj mladosti kitio ustaškim znakovljem, a uz sva palamuđenja i vađenja na studentsku dob nije se od toga do danas ogradio, odlazi u ustaški logor smrti. Baš onaj koji je činio zločinačku kičmu NDH, i baš sada kada se toj NDH nalazi toliko tobožnjih olakotnih okolnosti da je to prvi put palo ispod puškometa praktične rehabilitacije. Čovjek ne zna s čime bi to usporedio, jer nikada se nije dogodilo da, recimo, njemački novonacisti obilaze iz inata Aušvic, ili da neki imaginarni zaljubljenici u crveni teror šalju prkosne deputacije na Blajburg.

Postići će se efekt prazne ploče, u koju nova vlast može u svakom trenutku upisati što želi i kako želi

Dakle, to se može usporediti samo s neviđenim i neshvatljivim. Da stvar bude čudačkija i grotesknija, Hasanbegović je bio dio službenog ceremonijala blajburških komemoracija od devedesetih naovamo. U Jasenovac naravno nije odlazio, jer se ondje, kako je sasvim nedavno objasnio, ne komemoriraju žrtve nego se nostalgično uzdiše za Jugoslavijom. Naravno da se odmah postavlja pitanje, a što da te nostalgije stvarno i ima, pa jasenovački logoraši u Jugoslaviji ne bi doživjeli sudbinu koja im se dogodila u NDH i što bi onda u uzdisanju za njom bilo krivo.

Što bi, uostalom, bilo krivo i zabranjivo i u uzdisanju za Jugoslavijom općenito, ne postoji zakon koji bi to sankcionirao, kao što ne postoji zakon koji bi propisivao ljubav prema bilo kojoj državi, uključujući Hrvatsku, pogotovo pod ovakvom vlašću. Ali, pusti ti to. Ako takav zakon ne postoji, jer je debilna i sama pomisao da bi mogao biti donesen, to ne znači da se ne mogu donijeti nepisana, ali zato već naglas izrečena pravila javnog ponašanja. To se i dogodilo kroz nedavnu Karamarkovu obznanu da je HDZ jednako hrvatski narod, a to onda znači i jednako Hrvatska, što u konačnici donosi da je jedino on ovlašten izgovarati sve „istine“ koje treba znati, uključujući i onu o Jasenovcu.

Koja je to „istina“? Da li ona koju je devedesetih iznijela komisija Vice Vukojevića o nekoliko stotina ubijenih u logoru na Savi? Ili čak ni to više ne vrijedi nego je na snazi „istina“ još većih revizionističkih luđaka i baraba koji su se u međuvremenu pojavili, a ne priznaju ni toliko? To se još ne zna, a u krajnjoj liniji nije ni važno. Važno je poništiti dosadašnji sistem vrijednosti i najaviti novi, koji čak ne mora biti ni donesen, kao što sigurno neće biti donesen ni „registar izdajnika“ ultrakratkotrajnog ministra Mije Crnoje.

Ali će se zato postići efekt prazne ploče, u koju nova vlast može u svakom trenutku upisati što želi i kako želi. Tako je i s ovim Hasanbegovićevim odlaskom u Jasenovac. Neće on tamo osporiti postojeće činjenice o ovom logoru, što jasno slijedi iz iznuđenih kritičkih izjava o ustaškom režimu koje je u međuvremenu dao. Ali, neće ih ni potvrditi, taj posjet je u funkciji što hitnije normalizacije nenormalnog, jer ova vlast je na klimavim nogama, kao što se čini i svim naprijed spomenutim jednočinkama koje namjernom, ciljanom ružnoćom „zapišavaju“ teren kojim se želi ovladati.

Hasanbegović je bio dio službenog ceremonijala blajburških komemoracija od devedesetih naovamo. U Jasenovac naravno nije odlazio, jer se ondje, kako je sasvim nedavno objasnio, ne komemoriraju žrtve nego se nostalgično uzdiše za Jugoslavijom

Ali, tko je normalan ikada rekao da među njima ima razlike, što se, uostalom, ovih dana potvrdilo na još jednom primjeru. Kada se pojavila snimka na kojoj mitropolita Porfirije pjeva četničke pjesme, novoustaše su razgoračili oči i toliko dreknuli da je neupućen netko mogao pomisliti da time povlače graničnu crtu preko koje se ni po koju cijenu ne smije preći. Ali, vraga, oni su zatim organizirali demonstracije na kojima se urlalo „Za dom spremni“, i time jasno stavili do znanja da su isti kao oni protiv kojih su demonstrirali.

Drugim riječima, radi se o sijamskim blizancima, pa blizanačko mora biti i sistematično prokazivanje novoustaša i novočetnika s ove i druge strane. Ovaj tekst je pisan s tom motivacijom.

Autor: Marinko Čulić, Izvor: H-ALTER

Članak je objavljen u sklopu projekta „Vladavina prava“ koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Vezane vijesti:

Ministar kulture iz Pavelićevog šinjela | Jadovno 1941.

Hasanbegović se slikao sa ustaškom kapom | Jadovno 1941.

Hasanbegović ponovio da je jedina istinska pobeda Hrvata ona




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top