Nikola Kobac: Pismo Predsjedniku Republike Srpske

I mi Srbi iz Hrvatske smo za dom spremni – ako nam ga vrate

Poštovani Predsjedniče Republike Srpske, cijenjeni Milorade,

Sa dužnom pažnjom primih vijest da će u naredna tri dana Republiku Bosnu i Hercegovinu posjetiti gospođa Kitarović – predsjednica Republike Hrvatske. Provozaće se Predsjednica kroz Sarajevo, zatim Mostar i na kraju, u povratku (da li u povratku?) posjetiće i Banja Luku.

Vi ćete je primiti, sa njom razgovarati i možda odvesti (domaćinski je, red je) na Banjalučki ćevap.

Prije najavljene posjete, moram Vas podsjetiti g. Predsjedniče da je to Predsjednica one države koja je pred nešto više od 20 godina protjerala u svega nekoliko dana „svega“ 250.000 (dvesta pedeset hiljada) svojih građana srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti.

Da je to nastavak one države koja je proglašena prije 74 godine kao „puka potreba hrvatskog naroda“. Država u kojoj je „nikao“ kompleks logora Jadovno – Gospić – Pag, zatim Sisak, Jastrebarsko, Jasenovac…

Ona država koja je uz blagoslov katoličkog klera punila jame i klance srpskim dušama na prostorima koje je ocrtala kao granice Nezavisne Države Hrvatske. Da je g-đa Kolinda predsjednica one države koja je mjesto na kome je bila pravoslavna crkva u Glini, mjesto nezapamćenog zločina u istoriji civilizacije, proglasila Hrvatskim domom.

Znam da sve ovo znate, znam da ste svjesni da naša Komšinica – Predsjednica u sebi i na sebi nosi „lik i djelo“ Prvog (da li Prvog?) predsjednika Neovisne Hrvatske, Franje Tuđmana.

Da je to njeno polazno i završno političko odredište, da je u nekim detaljima nadmašila učitelja, da je hrabrija od njega (nije bila u partizanima) za zapjevati „bjež’te psine preko Drine… ili povikati „Za dom spremni“.

Ali opet budite oprezni!

Ovo moje „otvoreno pismo“ nije imalo namjeru ni Vas ni Kolindu podsjetiti na prošlost.

Jednostavno mi Srbi iz Hrvatske je nemamo – oteli su nam je. Nemamo ni sadašnjost jer joj nisu dali da odraste.

Dakle, moja je namjera ali i velika molba da Vi Predsjednicu podsjetite da je Republika Srpska udomila, zbrinula i prihvatila više od 30.000 građana Hrvatske.

Da je, zahvaljujući Bosni i Hercegovini, Republika Srpska najvećem broju Hrvata sa ovih prostora vratila imovinu koju je dodijelila tih ratnih i poratnih godina Srbima iz Hrvatske. A Srbe ostavila na milost i nemilost budućnosti.

Budućnosti koja ne dolazi.

Da njihova imovina u Hrvatskoj ostade na korištenje (pa i u vlasništvu) Hrvatima iz Republike Srpske koji danas imaju i hrvatsku povijest, i srpsku istoriju, i svoju budućnost i svoj enterijer i svoje dvorište.

Poštovani Predsjedniče Republike Srpske,

Ja znam da nemam mjesta u delegaciji, a nema ni delegacije Srba iz Hrvatske, koja je trebala poslije Vas razgovarati sa „svojom“ Predsjednicom.

Delegacije koja je trebala priupitati Predsjednicu „njihove domovine“ što da čine. Da li da neprodana imanja poklone izbjeglicama iz Sirije, Iraka, Libije i da tako urade dve dobre stvari.

Vezane vijesti:

„(h)istorija osušene zbilje“ – o strategiji „noža i križa“

UOČ’ VELIKE GOSPOJINE 2015. – Jadovno 1941.

Nikola Kobac: Pismo Ministru odbrane Republike Hrvatske …