Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Nije bilo slučajno

Datum objave: sreda, 7 marta, 2012
Veličina slova: A- A+
Autor na dnu jame Ravni dolac 8.juna 1991. godine
Budo Simonović

 Ne mogu reći  da se ova knjiga dogodila slučajno. Zahvaljujući mojim drugarima sa studija Slobu Radanoviću,  Biljani Radeti, Ratku Šaviji, Tomu Belenzadi, Dušanu Marijancu i drugima, još prije više od četrdeset godina sam  saznao ponešto o strahotama ustaških pokolja u Livnu, Glamoču, Duvnu, Kupresu, Bugojnu…

Već od tada je u meni počela da tinja želja da o tome što više saznam, pa nešto i napišem, pogotovu otkad sam se i profesionalno posvetio novinarstvu. Prošlo je tako četvrt vijeka i kad mi se učinilo da će i to biti jedna od neostvarenih želja, negdje u proljeće 1990. godine, moj prijatelj i kolega, poznati novinar i urednik Nikola Ivanović mi je ispričao kako je, putuju malo prije toga u tazbinu u Bosansko Grahovo, vidio u Čelebiću kod Livna neobični spomenik žrtvama  ustaškog zločina u tom selu na kojem su upisana samo imena domaćina a ne i imena stradalih članova njihovih porodica. Još kad je dodao da tu negdje živi i neka žena koja je dugo bila u jami, koja se u jami i porodila, više nije bilo odlaganja.

Kako se to poklopilo sa mojim  prelaskom iz „Politike Ekspres“ u „Ilustrovanu Politiku“, put u Livno je bio moj prvi profesionalni posao u tom  poznatom nedjeljniku. Nikome, čak ni tadašnjem glavnom  urednuiku  Radu Šoškiću nijesam kazao kud i zašto idem, jer  ni sam nijesam vjerovao u ono što me primamilo da posegnem na tako daleki i neizvjesni put.

Kako u Livnu nikada prije toga nijesam bio i kako nikoga nijesam poznavao  (niko od mojih drugova se nije poslije studija u Beogradu vratio u rodni kraj), potražio sam  telefonom mog tadašnjeg kolegu, dopisnika sarajevskog „Oslobođenja“, Svetozara Ljuboju, sa kojim se takođe nijesam lično poznavao. Preko njega sam potom upozna popa Mirka Jamedžiju i mnoge druge Srbe Livnjake, pored ostalih i Duška Šunjku iz Čelebića.

U Čelebiću sam, uz Šunjkinu pomoć,  ne samo saznao  prve podatke o stradanju Srba iz ovog sela i okoline, nego i sreo  Stanu Crnogorac koja je zaista provela mjesec i po dana u jami i u njoj  pobacila mrtvo dijete. Čim sam čuo  potresno kazivanje ove blage i plemenite starice, shvatio sam prosto da više ne mogu i nemam pravo pobjeći i zaboraviti tu priču, da ta priča ipak nije samo za novinsku reportažu. Tako je počela mukotrpna potraga za podacima i živim svjedocima tih zločina širom Jugoslavije.

Ograničio sam se samo na prostor livanjske prodoli, svjestan da ću se i na taj način o mnoge ogriješiti, da će mnoge priče ostati neispričane i mnoge žrtve nespomenute potonuti u zaborav. Tako se četrnaest mjeseci kasnije, početkom avgusta 1991, zahvaljujući „Stručnoj knjizi“ i, nažalost sada već pokojnom, Živojinu-Žiki Vlahoviću, direktoru ove ugledne beogradske izdavačke kuće, pojavilo prvo izdanje „Ognjene Marije livanjske“.

Knjiga će potom doživjeti još dva, gotovo identična izdanja, a ovo sadašnje, znatno dopunjeno i  prošireno, predstavlja upotpunjavanje istine o ustaškom genocidu nad Srbima u Livnu i okolini  1941, ali i pokušaj da se od zaborava otme i sačuva istina o onome što se u ovom dijelu zapadne Bosne i Hercegovine desilo četrdeset godina kasnije.

Autor

 U Podgorici,

11.decembra 2007. godine

 

budo-ognjena_marija_livanjska.jpgZahvaljujući dobroti autora, preneseno iz knjige:
Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“

Knjiga je posvećena ustaškim pokoljima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine. To je priča o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je kazivanje svojevremeno inspirisalo i Ivana Gorana Kovačića da napiše svoju glasovitu poemu „Jama“. O tome govore ne samo Srbi, žrtve ustaškog genocida, nego i brojni inovjerci – Hrvati i Muslimani, časni i čestiti ljudi koji u tim ljutim vremenima, kako 1941. tako i devedesetih godina prošlog vijeka, nisu gledali ko se kako krsti i šta je kome na glavi. Knjiga je stoga strašno svjedočanstvo o zlu, optužba za sva vremena, ali i trajni dokument o veličajnim primjerima dobrotvorstva i žrtvovanja čovjeka za čovjeka. Izdavač knjige „Ognjena Marija Livanjska“ (četvrto dopunjeno i prošireno izdanje) je kompanija „Nidda Verlag GmbH“, odnosno „Vesti“, najtiražnija dnevna novina u dijaspori.

Biografski podaci o autoru:

Rođen u selu  Osreci – Manastir Morača, 15. oktobra 1945. godine. Završio Filološki fakultet u Beogradu, grupu za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Tri godine potom radio kao profesor u gimnaziji „Slobodan Princip – Seljo u Sokocu na Romaniji, a onda se posvetio novinarstvu (počeo u sarajevskom „Oslobođenju“, zatim u TANJUG-u, „Politici Ekspres“, „Ilustrovanoj Politici“, „Politici“ i sada u Frankfurtskim „Vestima“).

Do sada objavljene knjige:
– „MIJAT I MOJSIJE“ (1988).
– „DO SMRTI I NATRAG“ (1988),
– „OGNjENA MARIJA LIVANjSKA“ (tri izdanja od 1991. do 1997),
– „NEDOHODU U POHODE“ (1994),
– „ZEKO MALI“ (tri izdanja od 1997. do 2001),
– „ŽIVOT NA SEDAM ŽICA“  (1998),
– „NIKAD KRAJA TAMNICAMA“ (2002),
– „ZADUŽBINA PATRIJARHA I VEZIRA“ (2006),
– „RIJEČ SKUPLjA OD ŽIVOTA“ (2006).
Priredio i zbornik „125 GODINA NOVINARSTVA I 50 GODINA UDRUŽENjA NOVINARA CRNE GORE“ (1996. godine).

 

Vezane vijesti:

Promocija knjige „Ognjena Marija Livanjska” u Hramu Svetog Trifuna u Beogradu

RTRS – PEČAT – 20. oktobar 2011. – Reportaža o stradanju Srba 1941. u jami Ravni Dolac, Livanjsko polje

SLUŽEN PARASTOS SRBIMA BAČENIM U JAMU RAVNI DOLAC

Promocija knjige “OGNjENA MARIJA LIVANjSKA” u Svetosavskom kulturnom klubu u Banja Luci




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top