Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

MILAN BULUT – ČAKAR

Datum objave: petak, 1 aprila, 2016
Objavljeno u Prebilovci
Veličina slova: A- A+

milan-bulut.jpg

Ovo je kratka priča o mom prađedu Milanu Bulutu Čakaru čije ime nosim. Prađed Milan se rodio daleke 1888. godine u Bulutovoj mahali u porodici Nikole Buluta i Naste Mihić (Kozice) koji je imao Milana, Lazara, Koju, Darinku, Milicu i Olgu. Čukunbaba Nasta (75) je živa bačena u Šurmanačku jamu u avgustovskom pokolju sa još 139 Buluta.

Prađed se oženio neposredno pred početak Balkanskih ratova i oslobođenja od Otomanske imperiije. Oženio je Stanu Veraju iz Klepaca i sa njom dobio kćeri Radojku (moja baba), Darinku i blizance Rista i Miroslava. Početkom Prvog svjetskog rata je mobilisan u austrougarsku vojsku 1914. godine. Predao se srpskoj vojsci 1915. godine i sa njom prešao Albaniju da bi završio na grčkom Krfu. Nakon završetka rata (1919) je bio žandarm na Divinu jer se čekalo smirivanje situacije u Crnoj Gori (Božićna pobuna u okolini Nikšića). Kao solunski dobrovoljac, dobio je kolonizaciju i zemlju u Ruskom Selu kod Kikinde i sa suprugom Stanom, kćerkom Radojkom i blizancima Ristom i Miroslavom se odseljava tamo 1922. godine. Kćer Darinka se rodila u Ruskom Selu. Prababa Stana je 1926. godine stradala zato što je izujedao i pokidao njemački ovčar kada je otišla po mlijeko u jednu mađarsku kuću. Odmah 1927. godine prađed se ženi Ličankom Milicom Glumičić sa kojom je dobio sina Mladena i kćeri Vidosavu i Desanku. Baba Radojka je pričala da je poumiralo nekoliko male djece ali da se ne sjeća imena. Tokom Drugog svjetskog rata prađed je polako počeo da kopni jer su u Prebilovcima pobijeni njegovi najmiliji. Brata mu Novice žena Mileva Šotra (Kozice) sa kćerima Milenom i Ksenijom i unukom Ljiljanom je bačena živa u jamu na Bivolju Brdu, brata mu Lazara Čole žena Mileva Šakota (Kozice) sa kćerima Olgom, Bosom, Kosom, Radojkom i Danicom je živa bačena u Šurmanačku jamu, sestra mu Milica Suhić sa djecom i nevjestama je takođe bačena živa u Šurmanačku jamu. Poslije Drugog svjetskog rata umiru mu kćeri Vidosava (1951) i Desanka (1947) i prađed to nije mogao izdržati. Umro je 1951. godine u bolu i tuzi za svojima u Hercegovini i kćerima. Srce je jednostavno prepuklo.

Iza prađeda Milana su ostali mnogobrojni potomci među kojima sam i ja. Da li na žalost ili sramotu, ovi mlađi ne znaju ništa o svojih hercegovačkim korijenima niti su baš pretjerano zainteresovani da znaju. Kada su se nadvili crni oblaci zla nad Prebilovcima početkom 90-tih, baba Bulutuša me je kao dijete zavjetovala riječima: “Sine, otiđi jednoga dana u Prebilovce da vidiš gdje sam rođena.”. Taj zavjet sam ispunio 2008. godine. Baba Radojka je dočekala duboku starost i umrla je 1995. godine na Vrače. Dok gazim prebilovačko tlo, često se sjetim njenog zavjeta i pitam se da li me tada posmatra sa neba.

Milan Grujić

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top