Svakog 6. maja dođem na Veljun, položim cvijeće i zapalim svijeće za dedu i pradedu, kaže Gordana Trbojević Tetchner Gordana Trbojević Tetchner Nema te zapreke koja bi spriječila rođenu Beograđanku Gordanu Trbojević Tetchner (1963.), koja živi u Strasbourgu, da nekoliko puta godišnje ne dođe u očev zavičaj, na Kordun, u Lapovac, selo do Veljuna, pa da ljeto i godišnji odmor sa suprugom Ericom ne provede uz obale Korane. Iako put nije ni jednostavan ni jeftin, hiljadu kilometara u jednom smjeru nije je spriječilo da na mjestu stare bakine i očeve kuće ne napravi novu. Na kućištu veličine oko 3500 kvadrata još je jedna, tetkina, kuća ali je potpuno devastirana nakon Oluje.

I mi Srbi iz Hrvatske smo za dom spremni – ako nam ga vrate   Poštovani Predsjedniče Republike Srpske, cijenjeni Milorade, Sa dužnom pažnjom primih vijest da će u naredna tri dana Republiku Bosnu i Hercegovinu posjetiti gospođa Kitarović – predsjednica Republike Hrvatske. Provozaće se Predsjednica kroz Sarajevo, zatim Mostar i na kraju, u povratku (da li u povratku?) posjetiće i Banja Luku. Vi ćete je primiti, sa njom razgovarati i možda odvesti (domaćinski je, red je) na Banjalučki ćevap. Prije najavljene posjete, moram Vas podsjetiti g. Predsjedniče da je to Predsjednica one države koja je pred nešto više od 20 godina protjerala u svega nekoliko dana “svega” 250.000 (dvesta

Tragični događaji u srpskoj istoriji su, nažalost, česti. Gubici ljudstva i teritorije su naše bolno iskustvo. Često njihovo obeležavanje zavisi od svesti i napora pojedinca, ne uvek i države, koja se tek naknadno uključi, kao što je slučaj sa obeležavanjem godišnjice stradanja i izgona Srba u zloglasnoj Oluji, kada je proterano 250.000 Srba iz Hrvatske, a mnogi su netragom nestali. Ono malo Srba što je još ostalo u Hrvatskoj zastrašuje se na razne načine. Skidanje ćiriličnih natpisa u Vukovaru samo je dodavanje soli na nezaceljene srpske rane.  – Petog avgusta 1995. godine, uz pomoć i podršku SAD u opremi, obuci i avijaciji, Srbi su bili očišćeni sa svog istorijskog tla,

Svetozar Livada Pročitao sam skoro sve što je Tuđman napisao ili javno izgovorio. Iz toga sam izdvojio preko 700 somnobulnih citata koji dokazuju da je bio nerazborit, neodgovoran i falcifikator povijesti sa jačom voljom nego pameti, uspio zaluditi narod u borbi za ostvarenje države, da ne bira nikakva sredstva protiv drugog i drugačijeg žrtvujuči skoro osam posto stanovništva Za duhovnu obnovu bio mu je zadužen konfabulator, notorni fra Baković. Prvi predsjednik Sabora postao je osuđenik za zločine, drugi je bio u štabu za etničko čišćenje osumnjičen za ratne zločine s izjavom: „kada mi pobijedimo Srba neće biti, a ako se koji i pojavi ogadićemo mu život da sam nestane“. Treći

Ova tema mi se nametnu (ne)očekivano. Rodi je vrijeme i događaj. Nije me mogla obići a ni ja je ne mogah preskočiti. Жivi se sve do 1995. kod mrtvih okupljaše. Danas živih nema a mrtvi posljednom snagom upozoravaju.   Piše: Nikola Kobac Da je bilo pravde i ljudskog poštenja, da mržnja nije zavladala ljudskim umom, da se je ruka zločinca osušila prije nego što je nož uzela, večeras bi se spremao za sutrašnji zbor u selu Trepči. Na granici Banije i Korduna, sabirao se narod na Veliku Gospojinu oko mjesta Spomen kosturnice mada je pravo mjesto zborovanja (tek me nekoliko sjećanja na to sjeti) bilo Crkvište. Mala zaravan ispod groblja

Svetozar Livada Evo zašto! Ako se pojam „pacijent“ prevede kao onaj koji trpi, pati, tu sam proša’ školu patnje za stotinu života kao višegodišnji pacijent sa 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Međutim, genocid mi je ostavio veće patnje od toga. Bio sam super aktivno dijete, neki su govorili do goropadnosti… Baka, koju sam obožavao, vječno me zvala goropadnikom, proklinjala da neću nikad’ svoje kuće imati. Međutim, naučio sam čitati i pisati prije starije braće, prije osnovne škole. Zavolio sam knjigu. Odvajanje od knjige me ljutilo do prkosa.Otac mi je bio pjesnik i podržavao je moju privrženost čitanju, čak stimulirao na račun i štetu drugih poslova koje

Zagrepčanka Tatjana Vujičić Vlačić pokrenula je akciju te pomogla obnovu pokradenog spomenika za 525 srpskih žrtava ustaškog zločina iz 1941. godine Akcijom je osvježen cijeli prostor spomenika Svako zlo za neko dobro, kaže narod. Slično bi se moglo reći i za ono što se u posljednjih desetak mjeseci događalo oko spomenika za 525 srpskih žrtava ustaškog masakra u Veljunu, počinjenog od 6. do 9. maja 1941. godine, koji se nalazi kod škole u tom kordunaškom mjestu u sklopu grada Slunja. Spomenik je posljednjih par mjeseci bio dva puta meta lopova, sakupljača plemenitog metala. Podsjećamo, najprije je ukradeno dvadesetak ploča sa imenima nevinih žrtava, a onda su skinute i odnesene i

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u 1941. godini: Glina – Srpska pravoslavna crkva “Rođenja Bogorodice” – Glinski pokolj. 29. jula do 3. avgusta 1941. ustaše poklale 1564 Srbina Bajić jame, kod Kostajnice, ustaše usmrtile 800 Srba. Samo 29, 30. i 31. jula 1941. poklale 280 srpskih seljaka. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca,

Zločin nad srpskom porodicom 1941.​ Pjesmu je u januaru 1943. godine napisao Vladimir Nazor, ubrzo pošto je prebjegao u partizane. Bio je zapanjen zatečenim prizorima popaljenog Korduna i masovnih ustaških zločina nad srpskim stanovništvom. Majka pravoslavna Jesi li se nasjedila na garištu kuće svoje, – Oh, ta kuća bijedna! Tražeć okom i rukama kolivčicu malog Jove, Ikonicu Svetog Đurđa i đerđefić tvoje Ruže? Sve je sada dim i pepel, sve proguta čađa tavana, Ti, slomljena krepka grana, najbednija međ ženama, Majko pravoslavna! Jesi li se nahodala nogama što jedva nose, -Oh, te noge bolne! Jesi li se umorila tražeć Rulgu, kravu svoju, Kravu svoju, hraniteljku stare bake i dječice? Da

Na današnji dan 14. maja 1942. godine na Kordunu stradalo je od ustaša oko 250 Srba: Jarak Metaljka, u Petrovoj gori od  9. do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali 57 žena i djece. Selo Vojišnica, Vojnić, u kućama Stanka Kneževića, Mile Novakovića, Milice Đurić, Dragana Kneževića, Stevana Kneževića i u štali Kate Škrgić ustaše 14. maja 1942. godine poklale 189 srpskih seljaka od kojih 93 djeteta u starosti do 14 godina. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila:[email protected], telefonom: 051/333-588,  +387/65/511-130, ili

Na današnji dan 10. maja 1942. godine u tri navrata stradalo je od ustaša preko 100 Srba: Jarak Metaljka, u Petrovoj gori od  9. do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali 57 žena i djece. Domačaj lug, u šumi Mlađe, kod Lipja, Skakavac, 6. i 7. januara i 10. maja 1942. ustaše masakrirale 68 Srba, muškaraca, žena i djece. Жeljeznički vagoni kod željezničke stanice Skakavac, na otvorenoj pruzi pored šume Mlađe (Domačaj lug), 10. maja 1942., ustaše su noževima masakrirale Srbe muškarce, žene i njihovu djecu. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente

Jarak Metaljka, u Petrovoj gori  od  9.  do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali 57 žena i djece.         Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: 051/333-588,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Kralja Alfonsa XIII 49a, Banja Luka, Republika Srpska.