Isporuka 11. donacije “Za srpski Kosmet”

Datum objave: ponedeljak, 2 januara, 2012
Objavljeno u Kosovo
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat/kosovska_vitina.jpg

Posjeta svetoj srpskoj zemlji, duši i srcu našeg bića – Kosovu i Metohiji, uvijek izazove velike emocije. Tako je bilo i prilikom 11. isporuke novčane pomoći u vrijednosti 6.555 evra (plus dosta hrane, odjeće, igračaka), sakupljene u okviru humanitarne fondacije “Za srpski Kosmet”. Od 24. do 28. decembra članovi SD Zadužbina boravili smo na Kosmetu, produbljivali stara poznanstva i sklapali nova i tako u srca utkali neprolazan osjećaj, da smo u duhu jedno tijelo.

Ovaj put su nam se pridružili aktivisti SD Zadužbine iz Subotice.

O bliskosti i neposrednosti našeg naroda, riješenog da opstane tamo ili da ga nema, mogu se napisati tomovi knjiga i izvještaja – ali sve je uzalud dok se to ne doživi. Njima je najbitnije da ih ne zaboravimo, sama posjeta već budi iskrene emocije i nadu da nisu ostavljeni. Zvanični režim ionako više ne misli o svom čovjeku i dostojanstvu Srbinovom. Slobodu im ne možemo kupiti, ali nadu budi i topla riječ.

Kako drugačije objasniti strujanje krvi predaka pri susretu sa Srbima u selu Miloševo kod Obilića, koje niko nikada nije posjetio u novije vrijeme? Kojima čak i kombi, koji prevozi Srbe iz obližnjeg sela često ne stane? Kako im kupiti slobodu, koja je cijena? Zašto mora čovjek umjesto da mirno spava i brine za usjeve i polja i porodicu – bdjeti noćima i stražariti da im bande arnautske ne ukradu ono što im je ostalo? Ili možda zapale kuću? 1999 godine su šiptarski teroristi kidnapovali jednoga od stanovnika ovog sela i do dana današnjeg mu nema traga.

Oni su okruženi šiptarima, koji konstantno vrše pritisak ne bi li i preostali Srbi iz ovog kraja napustili svoja vjekovna ognjišta. Krađe stoke i automobila su česta pojava u ovom selu, izgradnja još jedne džamije u selu u neposrednoj blizini srpskih kuća, provokacije, verbalni i fizički napadi, ali uprkos svemu su braća istrajna da odbrane svoje domove i da se bore za opstanak. U Miloševu smo obišli i pomogli tri porodice.

Kosovska Vitina

Posjeta kosovskom pomoravlju nastavljena je putem prema Kosovskoj Vitini gdje smo posetili naše stare prijatelje i isporučili pomoć za porodice sa djecom, ukupno 22 djece.

Put smo nastavili u prelepe krajeve na Šar planini. U  opštini Štrpce smo uz pomoć o. Aleksandra  novčano pomogli 3 porodice u Berevcima i Brezovici. Jednoj je vatrena stihija odnijela krov nad glavom, a u obnovu se uključila i sama opština. Obišli smo i malu Karolinu, kojoj je neophodna podrška zbog terapija na koje mora sa majkom u Beograd. Pomoć je pružena i porodici Popović.

Ponovo smo obišli jedinu preostalu srpsku djecu u Mušnjikovu podno Šar planine, gdje pored tzv. Bošnjaka i Šiptara, živi samo jedna srpska porodica – djecu Mateju i Mihajla, njihove roditelje, baku i dedu.

Na putu smo posetili manastir Sv. Arhangele i Oca Mihajla koji je trenutno, nažalost, jedini monah u ovoj svetinji. Iguman o. Mihailo nas je ugostio i duhovno okrijepio, nakon čega smo se uputili u carski grad Prizren gde smo sa o. Slobodanom po drugi put posjetili jedino srpsko djete u ovom gradu, malu Milicu i njenu majku Evicu. Mala Milica sa majkom Evicom i dalje uz Božiju pomoć istraje tamo i šalje nam nedvosmislenu poruku – dogodine u Prizrenu! Pored njih u Prizrenu živi i otac Slobodan, a tu je i obnovljena bogoslovija u crkvi Sv. Georgija koju pohađa 11. učenika iz raznih djelova Srbije.

Dalje nas je put vodio u Orahovac u kojem Srbi žive u jednoj ulici okruženi šiptarima i u teškim uslovima za život. Tu se nalazi i vrtić koji je inače donacija djece Beograda za djecu Kosova. Djeca su nas dočekala sa recitacijama, a mi smo ih obradovali sa igračkama i slatkišima.

Metohija nas je dalje zvala u svoje naručje, preko Đakovice stigli smo u opštinu Klina. Obišli smo selo Drenovac gdje se jula ove godine vratilo 7 srpskih porodica. Od kako su se vratili, konstantno su izloženi pritiscima od strane šiptara. Uprkos tome naša braća kažu da su istrajna da ostanu i opstanu na tom području. U prilog tome govori činjenica da je većina obradive (jako plodne) zemlje u vlasništvu Srba i da je ne planiraju prodati. Nažalost, problem je što režim Borisa Tadića u Srbiji ništa ne radi da bi se ta zemlja počela obrađivati, pa je ovogodišnja sjetva izostala zbog nedostatka sjemena i mehanizacije. Pored veoma loše izgrađenih povratničkih kućica, bez izolacije, punih vode i vlage i sa loše urađenom elektroinstalacijom (sa istim problemima se susreću skoro svi povranici na Kosovu i Metohiji), vlastodršci iz Beograda nisu našli za shodno da povratnicima omoguće ni drva za ogrev za ovu zimu. Pored pomenutih nedostataka, problem su i šiptari koji kradu šta i kad god stignu, a na krovovima i po zidovima postoje i tragovi pucanja na povratničke kuće.

Mi smo samo na tren pokušali da osjetimo šta proživljavaju. Naši korijeni su jaki, to nam svjedoče ti hrabri ljudi i susret sa njima, koji smo zaista duboko doživjeli. I suzama orosili.

Put smo nastavili prema Visokim Dečanima, tamošnji monasi su nam i preporučili koje porodice da pomognemo u Drenovcu, Osojanima i Košu. Poklonili smo se svetim i čudotvornim moštima velikog Božijeg ugodnika, Sv. kralja Stefana Dečanskog. Poslije posluženja i napajanja vječnim prizracima Božanske blagodati na tom komadiću neba.

U selu Rudice smo obišli i isporučili pomoć za 2 porodice, da bi se posle uputili prema enklavi Osojane, u kojoj smo prenoćili i pomogli još 5 porodica u samom Osojanu i selima Koš i Tučep.

Prema sjevernom dijelu, preko Mitrovice i Zvečana zaustavili smo se na barikadi i pozdravili našu braću na braniku Otadžbine, koji su nas srdačno dočekali uz poruku da se ne planiraju predati i da su razočarani vlastodržcima u Srbiji koji im ne pružaju nikakvu podršku u odbrani ustavnih granica države Srbije.

Puni utisaka i oduševljeni hrabrošću i istrajnošću naše braće na barikadama, krenuli smo dalje alternativnim prelazom gdje smo naišli na drske okupatorske vojnike (KFOR) koji su nam provjeravali dokumenta, a zatim dalje ka centralnoj Srbiji.

Na putu smo posjetili manastir Studenicu, zadužbinu kralja Stefana Nemanje (Sv. Simeona Mirotočivog) iz 12-og veka.

Zahvaljujemo se našoj braći i sestrama na Kosmetu na srdačnom gostoprimstvu i njihovoj borbi za očuvanje nacionalnog identiteta na svetom Kosovu i Metohiji, našim donatorima i svima koji su na bilo koji način pomogli u ovoj isporuci.

Uvjerili smo se da je pomoć stigla u prave ruke, ali ima još porodica kojima je pomoć neophodna. Imamo vjeru, da će Vrhovni Promislitelj pogledati na svoj napaćani narod jer Njegov sud je jedini pravedan. A krst nositi nama je suđeno.

Pomoć je isporučena u sledećim krajevima na Kosmetu:

Miloševo kod Obilića
Kosovska Vitina
Berevce kod Štrpca
Brezovica
Mušnjikovo kod Prizrena
Prizren
Orahovac
Drenovac
Rudica
Osojane
Koš
Tučep
Suvi Lukavac

Podeljeno je 6.555 evra u novcu, jedan kompjuter i kasetofon, nekoliko paketa namirnica, kao i slatkiša za djecu, dve pune kese igračaka za djecu i nekoliko torbi punih garderobe. Troškove puta i boravka smo kao i do sada snosili sami, tako da su sva prikupljena sredstva ujedno i isporučena našem narodu.

Do sada smo u okviru humanitarne fondacije “Za srpski Kosmet” prikupili i isporučili ukupno 49.405 evra.

NEMA PREDAJE! KOSMET JE SRBIJA!

Izvor:https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/baneri/sdz.png

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top