Geografski položaj i stanovništvo

Bivši kotar Grubišno Polje pokrivao je područje istočne Bilogore, a graničio je sa kotarevima Virovitica, Slatina, Daruvar, Garešnica i Bjelovar. To je najsjevernija općina zapadne Slavonije.

Uže područje Bilogore i Kalnika brdovito je i šumovito, a u istočnom dijelu Bilogore i na Kalniku naseljavaju ga pretežno Srbi, čija se sela kao uska traka provlače između Podravine i Moslavine, naseljenih gotovo isključivo Hrvatima.

Po popisu iz 1931. godine, na tom je području tada živjelo 24.179 stanovnika i to 11.200 Srba, 8.000 Hrvata, 1.200 Mađara, 3.500 Čeha i 300 stanovnika ostalih narodnosti. Kako se vidi, Srbi su na tom području činili najbrojniji dio stanovništva – 46%. Bivši grubišnopoljski kotar ima kao kotar najveći broj Srba u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji. Okolni kotarevi, naročito Virovitica i Garešnica, te Bjelovar, pretežno su naseljeni Hrvatima. U Daruvaru i okolini najveće je naselje Čeha u Jugoslaviji.

Odnosi Srba Bilogore i Hrvata Podravine bili su bolji između čisto hrvatskih i čisto srpskih sela. Odnosi u mješovitim selima bili su lošiji. Sporazum Cvetković-Maček i oslanjanje na Njemačku doveli su do ukidanja raznih demokratskih tekovina, zabrane narodne štampe i svake javne antifašističke aktivnosti.

Krajem 1939. godine formiran je Kotarski komitet KPH za Grubišno Polje. Na čelu Komiteta bio je Branko Kljaić, student prava iz Grubišnog Polja. Članovi komiteta još su bili: Veljko Kovačević, činovnik iz Gornje Rašenice, Nikola Kopčinović Slavuj, krojač, Vlado Koudela, mlinar, i Jendo Nikl, trgovac. Svi iz Grubišnog Polja.

Prije okupacije zemlje, u Grubišnom Polju je bilo samo nekoliko ustaša i to u Društvu “Hrvatskih junaka”, kojim je rukovodio župnik Pero Sivjanović, i u redovima bivše Hrvatske stranke prava. Pero Sivjanović je djelo i klerofašistički produkt prethodnog grubišnopoljskog župnika Ivana Jemeršića Nepomuka. To klerofašističko zlo koje je tko zna kako došlo u Grubišno Polje 1887. godine za kapelana izraziti je „dušebrižnik Srba“. Osnovna mu je briga to kako Srbi treba da se vladaju i šta Hrvati treba da sa njima urade. Na izborima 1908. godine u virovitičkom izbornom kotaru izabran je kao kandidat Čiste stranke prava. Pored ustaše Pere Sivjanovića, ustaštvom je zadojio i dva sina svoga komšije kamenoklesara Svatoša, koji su kao djeca, a njihov otac kao vjernik, bili vezani za svog uzoritog komšiju. Jadni „mišići“, kako je te dječake zvao kad su dolazili po mlijeko, završili su kao ustaše. Jedan je u ratu negdje nestao, a drugi je za svoja nedjela dobio devet godina robije i vratio se u Grubišno Polje.

Petar Sivjanović i njegovi najbliži saradnici 1941. godine postaju vodstvo ustaša. Po okupaciji, njima je odmah prišao dio “Seljačke zaštite”, a najviše raznih propalica. Zatim k njima prilazi i jedan dio rukovodstva HSS-a. Mnogi trgovci i birtaši, ta okosnica lokalnih rukovodstava HSS-a, vrlo bučno se opredjeljuju za ustaški režim.

Dolaskom NDH, među Hrvatima u svim mješovitim selima bilo je više ili manje ustaša, regrutovanih većinom od pripadnika tzv. Seljačke zaštite.

Njemačku okupaciju zemlje i dovođenje ustaša na vlast u Hrvatskoj ljudi su i na Bilogori dočekali sa strahom. Najviše straha od neizvjesnosti bilo je kod Srba.

< Pregled događanja na prostoru istočne Bilogore 1941. i 1942. godine         Sadržaj          Okupacija i uspostava ustaške vlasti >