Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

25 godina egzodusa sa Bilogore

Datum objave: petak, 28 oktobra, 2016
Veličina slova: A- A+

Moramo braniti i mrtve da bi se spasili živi

Poruke sa izložbe «A Bog samo ćuti i gleda» održane u Beogradu od 24. do 26. oktobra 2016. u organizaciji Zavičajnog udruženja «Bilogora»

Knjiga «A Bog samo ćuti i gleda»
Knjiga «A Bog samo ćuti i gleda»

U srijedu, 26. oktobra u Beogradu, u izložbenom holu Narodne banke Srbije na Slaviji zatvorena je izložba „A BOG SAMO ĆUTI I GLEDA“. U okviru izložbe održana je i promocija knjige Dušana Jelića sa naslovom istovjetnim sa nazivom izložbe – „A BOG SAMO ĆUTI I GLEDA – Odgovor na obmane hrvatskih autora o ratu na Bilogori 1991“. Takođe, sastavni dio izložbe je bila i video-prezentacija „Zavičajno udruženje Bilogora „ te predstavljanje posljednjeg broja lista lista „Srpsko kolo“ sa tekstovima vezanim za egzodus bilogorskih Srba.

Izložba je otvorena 24. novembra u okviru obilježavanja 25 godina egzodusa sa Bilogore, a čitava manifestacija između ostalog uključuje i parastos za stradale u crkvi sv. Marka 29. novembra u Beogradu, te učestvovanje udruženja na ovogodišnjem sajmu knjiga sa svojim izdanjima.

Postavka izložbe sadrži preko 130 eksponata, rijetkih fotografija, dokumenata, geografskih i etničkih karata, grafičkih prikaza i originalnih umjetničkih radova na temu Bilogore, gdje je prvi put na jednom mjestu prikazana etnogeneza Srba Bilogore, od početka naseljavanja krajem 16. vijeka do njegovog stradanja u 2. svjetskom ratu do nestanka u ponovljenom genocidu 1991. godine.

 «A Bog samo ćuti i gleda»

U prisustvu stotinjak gostiju izložbu je otvorio prof. Staniša Lalić, autor postavke je Milan Dijaković, a u organizaciji je učestvovalo još niz članova Zavičajnog udruženja „Bilogora“.  Promociju njige otvorio je svojim izlaganjem Miodrag Linta, narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije i predsjednik „Saveza Srba iz regiona“, a o knjizi su govorili i autor Dušan Jelić, te urednik izdanja Ranko Radelić. Miodrag Linta predstavio je prisutnima i „Srpsko kolo“, glasilo „Saveza Srba iz regiona“.

O značaju ove A BOG SAMO ĆUTI I GLEDA, ali posredno i o izložbi sa kojom je tematski neodvojivo povezana, pobliže govore izvodi iz predgovora urednika:

Knjiga Dušana Jelića stiže nam upravo u trenutku kada su prije 25 godina za srpski narod istočne Bilologore trajali „odbrana i posljednji dani“. Tog 1. novembra 1991, poslije jednog dugog dana i jedne strašne noći, skoro kompletno stanovništvo 23 bilogorska sela i dijelovi još 15 naselja, prešli su rijeku Ilovu i napustili Bilogoru, sve što je nosilo srpsko ime i moglo se kretati, a s njima i oko 250 pripadnika drugih narodnosti, Čeha, Hrvata, Mađara, Roma, pa i Talijana. Rat protiv desetostruko jače sile se nije mogao dobiti, ali se nije smio ni izgubiti. Preko 4.500 glava je 1941. satrto, druga trećina je nestala u raseljavanju sela šezdesetih odina, a ono što je ostalo od nekada moćnog bilogorskog roda, nije bilo dovoljno da se odbrani zavičaj, pitomina u kojoj se živjelo čak četiri vijeka. Moralo je ustalom da se pretekne i da se ispriča ta drevna, pa i Bilogorcima slabo poznata priča, posebno njena dva posljednja ratna poglavlja, koja, čini se više govore o svijetu na početku trećeg milenijuma, nego o bilogorskim ratnicima i seljacima.

«A Bog samo ćuti i gleda»

Može se opravdano pitati, zašto se čekalo četvrt vijeka da se jasno progovori o onome što nije samo puko istorijsko događanje, već sudar svjetova skoro na granici ontološkog, ne samo za Bilogorce i ne samo za Srbe. Zašto se nije odgovorilo onima koji su sa nestrpljenjem požurili da pripovijedaju svoje izmaštane istorije i konstrukcije iz kojih su nas gledali krvavim očima. Moramo se otvoreno zapitati nije li došlo vrijeme da se progovori o razlozima i geografiji te srbomržnje.

Upitanost nad uzrokom te strahovite narodne golgote, upitanost nad izvorom nepojamnog zla i grijeha koji ga je proizveo i još uvijek proizvodi, ne dozvoljava nam da zatvaramo oči. Bez pamćenja i memorijalnih centara, bez dostojanstva i samopoštovanja neće nam ništa vrijediti već izlizana floskula „da nam se ne ponovi“. Ponovilo se, Bilogorci su tu lekciju naučili i ona nam jasno može pokazati i gdje će se to ponoviti, gdje će ponovo zvijer provaliti iz bezdana.

«A Bog samo ćuti i gleda»

Naše sadašnje društveno stanje je takvo da moramo braniti i mrtve da bi se spasili živi.

Dušan Jelić nam je dao primjer, jedan od mogućih i dostupnih u mnoštvu koje treba uraditi. Dušan je bio 1991. na izvoru događanja skoro nepoznatog u javnosti, čiji značaj tek polako dopire do analitičara, istoričara, pa i političara.

Godine 1991. bilogorski rod je kao predstavnik legalne i legitimne države napadnut od paravojnih ustaških snaga nepriznate države. Zločinac se 1991. vratio na mjesto zločina, a svijet je glatko prešao preko toga i nagradio ga. To se nije moglo neznati i tako je u Bilogori 1991. i kasnije u Krajini počinjen prvi planetarni, civilizacijski zločin.

«A Bog samo ćuti i gleda»

Osjetivši nekim svojim instinktom da se tu u Bilogori nešto neobično desilo, što bi na duži rok moglo potaći neugodna i ozbiljna pitanja za hrvatsku državu, dva para, da tako kažemo,  spisatelja, na svoju inicijativu, a visoka je vjerovatnost po diktatu onih sa većim senzibilitetom za geoplolitiku, krenuli su u avanturu pisanja.

Literarni par Debić-Delić poput Iljfa i Petrova, svojim fantazmagoričnim konstrukcijama ponegad može neodoljivo natjerati u smijeh. Da ima neku literarnu vrijednost, „Otkos“ bi mogli ubrojiti u fantastiku, u neki podžanr alternativnih stvarnosti. Nažalost, on je inspirisan i ima dodirne tačke sa sasvim realnim događanjima i ljudima, i u službi je, ma kako prizeman nivo te službe bio, projekta zatiranja jednog naroda.

Radi se naravno o klišeima, unaprijed zadatim stavovima, otvorenim lažima i falsifikatima, subjektivnim stavovima i srbomržnji, ali to je izgleda  prihvatljivo za uvo hrvatske publike.

«A Bog samo ćuti i gleda»

Dušan Jelić se, ne baš nježno,  osvrnuo i na uradak drugog para iz branše hrvatskih besprizornih spisatelja, Petra Bašića i Ivice Miškulina, u kojem se takođe opširno govori o dramatičnim događajima na grubišnopoljskom dijelu istočne Bilogore s kraja 20. vijeka. Drugi je već ekipa sa sofisticiranim rječnikom i naučnim pedigreom i utoliko sa mukom da fingira i neku referencu i izvor informacije, a ne da se oslanja samo na golu inspiraciju. To je tek pozorište u kojem se providnim intelektualnim vratolomijama pokušava dokazati da su srpske izbjeglice pseudoizbjeglice, Bilogorci okupatori u svojim selima, da se o JNA i ne govori, to je nešto što se u mnogim glavama u toj balkanskoj zemlji podrazumijeva.

«A Bog samo ćuti i gleda»

Proglašavanje JNA, poslije boravka skoro pola vi-jeka u Hrvatskoj okupatorom, nakon pobjede nad fašizmom i ustaštvom kojoj su ne mali doprinos dali i Hrvati, naprosto znači poraz antifašizma u hrvatskom društvu, ako je većinski ikada i bio iskreno prihvaćen, sudeći po tome koliko je danas politički živo naslijeđe NDH. Hrvatski lideri su uz obilatu pomoć zapadnih instruktora i u službi njihovih geopolitičkih projekata, indoktrinisali vlastito pućanstvo i poistovjetili demokratiju sa prilikom da se ukinu ljudska i politička prava Srbima, a na mjesto antifašističke i dezorjentisane JNA da se silom instalira vlastita oružana sila. Ono što ostaje od Hrvatske poslije te operacije, u političkom je smislu NDH, a njena oružana sila hrvatska vojnica. Tako je alhemijom zapadnih mentora demokratija u Hrvatskoj u osnovi povampireni fašizam, odnosno, hrvatski specifikum – klerofašizam. Međutim, izgleda da on ima određeni „ko-alicioni kapacitet“, koji se bez teškoća toleriše u zapadnom svijetu. Uostalom, pljačka, genocid, otimanje životnog prostora i bešćašća svih vrsta, bar na srpskom iskustvu, imanentna su današnjim vodećim zapadnim demokratijama

«A Bog samo ćuti i gleda»

Ustaštvo koje je u potaji gmizalo 1991, danas, u drugoj deceniji 21. vijeka, promoviše se u Hrvatskoj na sav glas, na medijima i iz ministarskih fotelja. Svijet to kao ne primjećuje, a kao i 1941, Bog samo ćuti i gleda.

Ranko Radelić

 

Vezane vijesti:

Parastos za stradale Bilogorce 29. oktobra u Beogradu

U ponedeljak u Beogradu otvaranje izložbe: A Bog samo ćuti i …

Akcija Otkos – trijumf ustaštva i fašizma!

 


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top