24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941.

Datum objave: ponedeljak, 25 juna, 2012
Objavljeno u Kompleks Jadovno
Veličina slova: A- A+

24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941. - 24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941.Obraćanje Dušana Bastašića, predsjednika udruženja Jadovno 1941. iz Banja Luke

Gospodine izaslaniče predsjednika Sabora Republike Hrvatske, vaše Ekselencije, potomci i poštovaoci Jadovničkih žrtava, dame i gospodo, dobar vam dan.

Preosvećeni Vladiko, gospodine izaslaniče predsjednika Republike Srpske,  gospođo izaslanice Vlade Republike Srpske, časni oci, braćo i sestre potomci i poštovaoci Jadovničkih žrtava, pomaže Bog!

Pozdravljam vas u ime Udruženja građana Jadovno 1941. iz Banjaluke, udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa koncentracionih logora Gospić – Jadovno – Pag, logora Nezavisne države Hrvatske.

Želim posebno pozdraviti predstavnike udruženja studenata istorije Dr. Milan Vasić iz Banjaluke, koji su uložili ogroman trud i pod nadzorom svojih profesora uspješno završili izložbenu postavku “Moje Jadovno”, postavku koja će proputovati ne samo područjem koje je obuhvatala Nezavisna država Hrvatska, nego i mnogo dalje.

Evo, već treću godinu zaredom obilježavamo 24. jun, Dan sjećanja na Jadovno 1941.

I ove godine ću zamoliti da, pored našeg udruženja i Srpskog narodnog vijeća, i ostali suorganizatori ovog sabranja, ali i ostale organizacije iz kojih dolazite, uvrste ovaj datum u svoje kalendare, kao Dan sjećanja na Jadovno 1941.

Jadovno je dobilo svoj Dan kada ćemo se i ubuduće okupljati ovdje u nedjelju, nabližu 24. junu.

 24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941. – 24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941.

Neću mnogo govoriti o samom kompleksu logora Gospić – Jadovno – Pag, tom prvom pomno planiranom likvidacionom centru, u kome je ozakonivši zločin, Nezavisna država Hrvatska počela sa istrebljenjem prvenstveno Srba i Jevreja. Taj državni projekat je počela ovdje, a nastavila u kompleksu Jasenovačkih logora ali i na kućnim pragovima, u bogomoljama, po livadama i ševarju te monstruozne tvorevine.

Neću danas ovdje ni o različitim rezultatima istraživanja broja žrtava, jer svaki taj broj, ko god da je do njega došao, nebozemno je velik, bolan je i teško pojmljiv.

Teško je govoriti ali i slušati i o svim onim mučenjima i sadizmu kome su ovdje bili podvrgnuti naši članovi porodica prije nego što su izdahnuli.

Ovdje smo da se sjećamo, da pokažemo, da nas nezarasla rana Jadovnička još uvijek boli i da smo duboko svjesni koliko snažno je ta rana odredila naše životne puteve i puteve naših porodica.

Ipak, samo sjećanje nije dovoljno.

Kao potomci žrtava, imamo obavezu da ukazujemo, na sve ono što vrijeđa žrtve i ponovo ih nedužne i bespomoćne kažnjava. Mi treba da budemo njihov glas, jer one glasa nemaju, treba da predlažemo, pokrećemo i opominjemo.

Ne zamjerite nam što ovdje, kako pojedini od vas rekoše, ne govorimo dovoljno mudro i ne očekujte od nas potomaka da komemoriramo politički, to ne možemo niti bih sam to mogao. Srodnici komemoriraju iz duše, i kad praštaju i kad ne praštaju, ponašaju se kao ljudska bića.

Osvrnuću se na ono šta smo za Jadovno od prošle godine uradili, ali i na ono šta nismo uradili.

Onih nekoliko novih putokaza za spomen područje Jadovno, nije mnogo koštalo lokalnu zajednicu. Ipak, to je značajna investicija u međusobno razumijevanje i poštovanje. Spremnost da se uredi put do samog mjesta nekadašnjeg logora Jadovno obećava da će i to registrovano spomeničko mjesto biti dostupno svima onima koji se tamo upute.

24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941. – 24. jun 2012. Dan sjećanja na Jadovno 1941.

Gospodo antifašisti Hrvatske. Obraćam se onima među vama, koji ste učesnici narodno oslobodilačke borbe i dosljedni čuvari antifašističkih tekovina. Ne obraćam se nekima od onih mlađih među vama, koji su pod plaštom antifašističke borbe, početkom devedesetih nastavili borbu onih snaga, za koje ste mislili da ste porazili 45-te godine. U toj svojoj raboti, porušili su više od 3.000 spomenika antifašističkoj borbi i žrtvama rata

Sjetite se da se zahvaljujući i ovim, Jadovničkim žrtvama, srpski narod digao protiv ustaškog noža ljeta 1941. i bio osnova antifašističkog pokreta.

Umjesto da pokrenete bilo kakvu, pa i najmanju inicijativu za memorijalizaciju stradanja žrtava logora Slana i Metajna na otoku Pagu, vi ste se zdušno uključili u projekat stvaranja Memorijalnog centra na otoku Rabu. Tamo na mjestu nekadašnjeg italijanskog logora Kampor, gdje niko nije streljan ni ubijen, a gdje su mnogi našli spas od ustaškog noža odlučili ste se za, citiram:

“Stvaranje baze podataka i stručne dokumentacije o totalitarnim režimima i koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata na području Jadrana.”

Pa nisu li gospodo, upravo žrtve Slane i Metajne zaslužile Memorijalni centar?

Znate li da je poslije 8000 pobijenih, svega dvjestotinjak ljudi preživjelo taj pakao u kamenoj pustinji. Znate li da niko od Srba nije preživio Slanu, osim jedne žene udate za Jevreja i njene četverogodišnje ćerkice.

I vi gospodo iz Zajednice židovskih opština, priključili ste se ovom projektu i mimoišli Slanu.

Štaviše, u Novalji na ostrvu  Pagu, gradu na čijem se području nalaze Slana i Metajna, priključili ste se manifestaciji: „Čarolija Izraela, ljeto u Novalji“ i podigli spomenik izraelsko-hrvatskom prijateljstvu samo desetak kilometara vazdušne udaljenosti od Metajne, gdje je 1941. godine uspostavljen prvi logor za žene i djecu u Drugom svjetskom ratu.

Pomenuti spomenik je podignut svega petnaestak kilometara od mjesta gdje smo zajedno, prije dvije godine obnovili onu malu spomen ploču, koja je nakon dva dana uništena i do danas nije obnovljena.

Ova dva primjera sam naveo, ne da bih nekoga uvrijedio, već da bih pokazao da pored nečinjenja i nedovoljnim činjenjem možemo uvrijediti žrtve i njihove potomke.

Danas ću vas opet podsjetiti da se na ovom dijelu Like, Velebita i podvelebitskog podgorja, nalaze mjesta masovnog zločina počinjenog 1941. godine, da su žrtve zločina još uvijek neekshumirane, neidentifikovane i nesahranjene, a da je zanemarivo mali broj zločinaca imenovan ili procesuiran.

Mjesta masovnih zločina, neka od njih čak registrovana Spomenička mjesta, i dalje se vješto prikrivaju i prepuštaju zubu vremena i prirodnim procesima propadanja.

Zahvaljujući velikom angažmanu i razumijevanju ljudi iz Srpskog narodnog vijeća, danas ćemo po prvi put, poći i do samog mjesta nekadašnjeg logora Jadovno.

To mjesto, u Čačić Dolcu, potpuno zapušteno i sa srušenim spomenikom, podignutim nad zabetoniranom kraškom jamom, prije dvije godine smo, uz pomoć dr Zatezala jedva pronašli. Na tom mjestu i danas leže tijela oko 1500 žrtava, pobijenih krajem avgusta 1941.

Odavde, od Šaranove jame, do mjesta logora, poći ćemo 6,5 kilometara dugom Mučeničkom stazom Jadovničkom, kojom su se ljeta 1941. hiljade nevinih žrtava, vezanih ruku i uz strahovitu torturu, kretale prema bezdanima Velebita, gdje su pobijeni i gdje i danas, nesahranjeni leže ostaci njihovih tijela.

Na mjesto logora ćemo iznijeti i podići Časni krst i služiti pomen našim precima, nevinim žrtvama, pobijenim samo zato što su bili pravoslavni Srbi.

Neposredno nakon završetka ovog dijela komemoracije formiraćemo kolonu čije je čelo tamo gdje se nalazi krst.

Pogledajte krst!

Pozivam sve one koji nam se žele pridružiti, da pođu sa nama.

Hvala

 

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top