Okupacija i uspostava ustaške vlasti

Ustaše su u odnosu na broj stanovnika bile beznačajna manjina. Treba imati u vidu da je u ono vrijeme i uz uvjete kakvi su bili (kapitulacija, prisustvo njemačkih jedinica u Grubišnom Polju, potpuna podrška dijela aparata bivše vlasti, zatim vodstva HSS-a i većine katoličkog klera) i ta manjina bila sasvim dovoljna da osigura uspostavu ustaške vlasti.

Odmah nakon uspostavljanja ustaške vlasti paralelno je uspostavljen i sistem ustaške organizacije – ustaški logor u Grubišnom Polju, ustaški tabori po općinama, a i ustaški rojevi po selima: G. Rašenica, V. Peratovica, Lončarica, Topolovica, Zrinska, Veliki Grđevac, V. Barna, V. Zdenci, Djakovac i Turčević Polje.

Osim toga, pojedinci i manje grupe naoružanih ustaša postojale su u gotovo svim selima.

Prema tome, ako se navedenim vojnim formacijama dodaju i dvije vrlo jake žandarmerijske stanice, koje su raspolagale vrlo dobrom organizacijom obavještajne mreže na cijelom području, te postojanje jedne čete SS Deutsche Mannschafta u Grubišnom Polju, sastavljene od domaćih Nijemaca i nekih Čeha, onda bi ukupne snage neprijatelja poslije kapitulacije (april–maj 1941) izgledale ovako:

- jedan artiljerijski divizion (Nijemaca) – 350 ljudi;

- 120-140 ustaša i raznih lugara, čuvara itd;

- 40-50 pripadnika kulturbunda.

Sve ovo ukupno čini 500-600 naoružanih ljudi. Ovaj se broj smanjuje krajem maja, zbog odlaska Nijemaca na Istočni front, ali se odmah povećava dolaskom ustaša iz Bosne (nosili su fesove).

Da su ustašama u ondašnjim uvjetima bile nužne veće snage, a naročito u razdoblju april–juni 1941, vjerojatno bi se našlo još ološa na terenu s obzirom na vrlo jaku propagandu zasnovanu na kapitulaciji (u to vrijeme) gotovo cijele Evrope i prisustvo njemačkih elitnih jednica u samom mjestu.

U želji da brzo slome Srbe i da ih fizički unište, ustaše već 26. i 27. aprila 1941. godine masovno hapse Srbe. Hapšenje vrši zagrebačka policija. Optužnicu i inicijativu za hapšenje daje katolički župnik – ustaša Pero Sivjanović.

Hapšenjem rukovodi poznati ustaški koljač Eugen Kvaternik.

Mato Ćutić, ratar iz Velike Barne, svjedoči o pokrštavanju i tjeranju u logore:

 

Svjedočenje Mate Ćutića

Kao domaćem Hrvatu i mještaninu sela Velike Barne poznato mi je da je u našoj crkvi sa propovjedaonice župnik župe Grubišno Polje Pero Sivjanović održao govor u kojemu je rekao da će stradati svi koji ne prijeđu na rimokatoličku vjeru. Nakon pokrštavanja da će moći ići u hrvatsko domobranstvo, gdje će biti osigurani od svake eventualne neugodnosti. Ja znam da je iz mog sela otjerano 70 porodica i dotjerano u Grubišno Polje u park. Među ovim porodicama bilo je i onih koje su se prekrstile. Neki od njih išli su moliti župnika da im on pomogne i da im kaže zašto su dotjerani kada su prešli na rimokatoličku vjeru. On im je odgovorio da im ne može ništa pomoći. Odatle su ti ljudi otjerani u logore Sisak i Jasenovac, i nisu se vratili svojim kućama. Mi smo se tada, kao ljudi i kao Hrvati — jer nam je bilo teško zbog toga što se to dogodilo s našom braćom Srbima, s kojima smo živjeli u dobrim odnosima — pokušali založiti da im pomognemo, ali nismo ništa mogli učiniti. Svake nedjelje ustaške vlasti su preko proglasa pozivale narod da prelazi na katoličku vjeru, ali poslije toga događalo se isto kao i s onima prije. Mi smo zastupali interese naše braće Srba, te smo i mi zato stradali. Mog brata ubile su ustaše, a mene su otjerali u logor. Sve što sam iznio činjenice su koje odgovaraju istini. Ja ovdje želim potvrditi da mi, Hrvati i Srbi, imamo kao najviši ideal da živimo u bratskoj slozi, da zastupamo jedni druge i da budemo zajedno kao braća. Ja bih molio da oni koji su sagriješili i učinili spomenute greške snose i posljedice.

Slijedi faksimil izjave objavljene u knjizi hrvatskih antifašista Jože Horvata i Zdenka Štambuka Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, izdanoj 1946 godine: