9.2. Pismo Gornjokarlovačkom vladičanstvu u Karlovcu
Obraćam se Vašem Preosveštenom i Blagorodnom Vladičanstvu i Vama gospodine Vladika, osobno. Prilikom našeg posljednjeg ugodnog i korisnog razgovora, kojeg se s blagodarnošću sjećam, pripomenuo sam da sam izradio jednu Idejnu skicu za istraživanje problema pravoslavnih grobalja. Stanje pravoslavnih grobalja je u takvom položaju da to smatram hrišćanskom i civilizacijskom dužnošću. Izgledaju kao da su Srbi – pravoslavci bez vjere i kulta održavanja grobova. Neka su namjerno ratom razarana, neka su zanemarena i napuštena jer nema zavičajnih ljudi.
Kako Vaša Eparhija zahvaća većinu prostora gdje je nekad živjelo pravoslavno stanovništvo, to bih želio s Vama pokrenuti istraživanje i sanaciju ovog moralno nedozvoljenog fenomena. Isti problem odlučio sam predstaviti mitropolitu Jovanu. Neki mi savjetuju da bi bilo nužno da se obratim i Svetom Sinodu Srpske pravoslavne crkve. To ću učiniti samo uz Vašu suglasnost i mitropolita Jovana.
Iako su Srbi hrvatske prostore i društvo zadužili radom, marom, krvlju i ljubavlju, integralni nacionalizam pogromaštva – genocidom i etničkim čišćenjem bez ostatka, ništa nije poštedio. Ni crkve ni groblja. Gospodine Vladiko, mrtvi ne mogu da se brane. Naš je povijesni hrišćanski i civilizacijski dug da to učinimo na primjeren način. Da Vam ilustriram: taj problem sam nedavno predstavio preminulom najvećem filozofu našeg vremena, prof. emeritusu Milanu Kangrgi, bio je šokiran i pozlilo mu je. Gostujući u jednoj »Latinici« osvrnuo se na to beščašće s izjavom da su neki Hrvati „popapali mrtve Srbe“. Jer sam mu pokazao minirane grobove u Ravnim Kotarima. Zaklinjao me je pred smrt da taj najsramniji čin osvete istražim i predstavim javnosti. Ovaj problem predstavio sam na nekoliko naučnih skupova i time upoznao golem broj intelektualaca. Imao sam razgovor sa 20 akademika Srpske akademije nauka i umetnosti. Svi su me podržali i izrazili spremnost da daju svoj obol u istraživanju ovog beščašća.
Dr Đuro Zatezalo u jednom zajedničkom razgovoru s Vama, dao nam je na znanje da ima 6 mladih historičara koji bi mogli ovo istražiti. Terensko istraživanje moralo bi naznačiti gabarite groblja, geostrateške točke i obilježje katastarske čestice. Sve mora biti lege artis za unošenje u geografske karte za zaštitu ovog sakralnog prostora. To su pravila svuda u svijetu.
U idejnoj skici (Sažetak) koju Vam prilažem sve je predviđeno. Ako dođe do istraživanja izradio bih poseban naputak istraživačima.
Zaklinjem Vas za razumijevanje jer ovo beščašće me i u snu progoni i ne bih želio umrijeti prije nego trasiram istraživanje jednog najvećeg apsurda kojim se žele zatrti tragovi prisustva Srba pravoslavaca na ovim prostorima. Imajte u vidu da kad god se negdje kopa i naiđe na zemne ostatke radovi se obustavljaju. Pošto se pravoslavna groblja većinom nalaze u tzv. gmajnama, Hrvatska država će uskoro zakonom o zemljištu sve podržaviti i time je problem pravoslavnih grobalja izvan nadležnosti zainteresiranih. Već sam primijetio da reambulacijama preoravaju neke dijelove pravoslavnih grobalja. Kad to postane urbano zemljište to će biti pravilo.
Prema tome, molim Vas za razumijevanje da me podržite kod mitropolita Jovana i da me savjetujete da li da se poradi ovog problema obratim Svetom Sinodu.
Uz blagodarnu zahvalnost primite srdačan pozdrav,
prof. dr Svetozar Livada
Prilog:
Idejna skica projekta istraživanja stanja pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj
(Sažetak)
Istražujući posljedice rata 1991-1995. godine u prostorima srpskih seoskih naselja u Republici Hrvatskoj uočio sam morbidno stanje pravoslavnih grobalja. Osobito onih koja su etničkim čišćenjem i »osvetom nacije« bila predmet namjernih razaranja. U tim razaranjima ima pravih vandalizama do apsurda. Ne samo da su razbijeni spomenici, ograde, ukrasi, slike, vaze, itd. nego su i minirani grobovi, mrtvačnice, ograde i pristupni putevi.
U pravilu gdje je prognano sve stanovništvo, groblja su nezaštićena, neodržavana i služe kao ispasišta stoke. Najčešće su tako zakorovljena da su neprepoznatljiva kao groblja. To je takvo stanje da se može smatrati golemom hrišćanskom i civilizacijskom sramotom. Sanacija ovog problema ne može se razriješiti bez posebnih istraživanja.
Poznato je da su groblja kultno mjesto okupljanja. Kaže se da se narodi i civilizacije »svijaju oko grobova svojih mrtvih«. Dakle, »mi stojimo na ramenima prethodnih generacija i bdijemo nad njihovim grobovima«. Uostalom o životu nekih nestalih civilizacija znamo samo po grobovima.
Letimični uvid u stanje pravoslavnih grobalja, kao hrišćanske i civilizacijske sramote, što ponovno naglašavam, mora se radi sanacije ostvariti samo posebnim istraživanjem. Jer tamo gdje nisu namjerno razorena groblja, ali je prognano cijelo stanovništvo, groblja su prepuštena stihiji prirodne degradacije, odnosno zakorovljenja.
Usputno napominjem da su u nekim zemljama grobovi i groblja svjetske znamenitosti i turistička Meka. Na primjer: piramide, Luksor, zatim groblja Maja i Azteka. Zatim razne mogile i nekropole u različitim dijelovima svijeta. Poznata su groblja povijesnih bitaka: Troje, Kartage, Termopila, kod Petrograda, Staljingrada, Kurtska, otvaranje Drugog fronta, kod Okinave, El-Alameina i brojna druga. Nije za zanemariti ni čuvene bitke na moru (»plave grobnice«).
Najpoznatije su ipak one masovne grobnice uz koncentracione logore. Od tih kod nas posebno su poznate Jasenovac i Jadovno.
Prije nekoliko godina Francuzi su slavili rođenje milijarditog Francuza. Na to im je kontroverzni filozof, Garodi, sa sjetom dobacio: »Bolje bi bilo da tugujemo što se taj dan nije dogodio mnogo ranije zbog francuskih kolonijalnih ratova ne samo u Frankofoniji nego u mnogim dijelovima Evrope, Azije i Afrike, gdje smo stvorili golema vojnička i civilna groblja.« Više su mu zamjerili na tu tužnu dosjetku nego na to što je kao član CK KPF pod kraj života prešao na muhamedanstvo.
Kod nas su posebno poznata dva groblja. Ono iznimno hortikulturno riješeno u Varaždinu, te ono arhitektonski oblikovano u Zagrebu (Mirogoj).
Ističem da ljudski život nije samo ono dok traje nego i ono poslije. O tome postoje razne teorije, mitovi i legende, npr. o selenju duša, o raju, pa i paklu. Uostalom, poznati su razni kultovi i obredi opisani u bibliotekama knjiga o zagrobnom životu koji se različito prakticira kod raznih naroda i religija. O tome postoje brojna pisana svjedočanstva i evidentna praksa.
Prema tome kako Srbi u Republici Hrvatskoj ne bi ispali kao narod bez vjere, običaja, obreda i civilizacijskih vrijednosti i tekovina, groblja moraju imati svoj institucijski kontinuitet. Da bi to imala, fenomen progona ljudi iz zavičaja, zatiranja grobalja, zanemarivanja ili prepuštanja stihiji prirode, može se izbjeći posebnim istraživanjem i što hitnijim saniranjem već doseglih sramotnih posljedica. Mrtvi se sami ne mogu braniti. Njihove zemne ostatke možemo i moramo samo mi, njihovi potomci, obraniti. U tom smislu predlažem sljedeći sadržaj Upitnika o stanju pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj:
1. Naziv naselja (ili više naselja) kojemu groblje pripada (naselje, općina, županija ‒ regija);
2. Broj katastarske čestice groblja (prema zemljišnoknjižnom uredu općine);
3. Geografska lokacija groblja (kote);
4. Utvrditi starost groblja;
5. Stanje groblja (opis) kao npr. stupanj devastiranosti, stupanj zapuštenosti, održavanje, zanemarenost, karakteristična obilježja, detaljno utvrđeno stanje groblja, npr. razbijeni spomenici, minirani grobovi, uništene mrtvačnice, razorene ograde i dr.;
6. Utvrditi postojanje masovnih grobnica ili grobova s oznakom »NN« (broj, lociranost u okviru parcele groblja i druga obilježja);
7. Navesti tko brine o groblju (npr. mjesna zajednica, grobar, lokalna vlast i dr.);
8. Postoji li nadzor nad grobljem od strane lokalnih komunalnih organa i u čemu se sastoji (budžetska sredstva, regulativa i dr.);
9. Stanje pristupnih puteva (za pristup pogrebne povorke, posjetitelja itd.);
10. Priložiti upitniku odgovarajuće foto i video snimke;
11. Izraditi posebno uputstvo o popunjavanju upitnika.