1. Povijesni značaj i uloga Matijevićeve humanitarne zaklade „Privrednik“[1] 


Većina korisnika institucije zaklada »Privrednik« već je odavno mrtva. Zato se s pravom može postaviti pitanje što je »Privrednik«? »Privrednik« je najveća humanitarna zaklada, legat koji su Srbi imali u Hrvatskoj. Ona se razlikuje od svih srpskih zaklada (legata) po suštini svoje prirode, jer to je bio »živi legat za životne potrebe«. Naime, poznato je da Srbi imaju velik broj zaklada, zadužbina, legata u obliku manastira, crkava, velikih građevina i drugih sadržaja materijalne i duhovne prirode (slike, novac itd.).

Prvi put sam se upoznao sa značajem ovih institucija u povijesti Srba kad sam prije više od 40 godina bio pozvan da na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu, značajnoj zakladi, održim predavanje o »starenju naših naroda«. Domar mi je kao domaćin pružio jedinstvenu priliku, ne samo da upoznam povijest ove institucije, nego i brojnih drugih o kojima je pisao. Bio sam fasciniran. Međutim, tom prilikom je u jednom trenutku posebno podvukao: »ali dragi moj druže kod vas je bila jedna živa zadužbina Vladimira Matijevića pod nazivom ›Privrednik‹ koja ih je sve nadvisila, koja je okupljala, školovala i zapošljavala nekoliko desetaka hiljada siromašne djece sa srpskih sela. Ta su djeca kasnije postala majstori, trgovci, poduzetnici, bankari i činili usluge drugim, širili zanatstvo, ali i kulturu. Oni su bili ti koji su pripremali prevođenje našeg seljačkog u industrijsko društvo.«

Ova posljednja sociologijska asocijacija toliko me dojmila, jer je moj stariji brat Jovan Livada, bio »Privrednikov« učenik. Nažalost, tragično je završio 1941. godine na nekadašnjem Trgu N, a danas Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Ova kvalifikacija uloge »Privrednikovih« pitomaca prisilila me je da tragam za njima više od 4 godine i tad sam upoznao brojne smrti koje su doživili »Privrednikovi« pitomci vraćajući se u to vrijeme iz Srbije i Vojvodine u svoje rodne zavičaje.[2]

Kasnije me je to motiviralo da počnem sam za sebe skupljati građu o njima i tragajući za nekim drugim kuriozitetima upoznao sam se sa Matkom Pejićem, jednim od najznačajnijih putopisaca, poznatog po napisima u štampi »Skitam i pišem«. Ustupio sam mu opise sudbina mnogih majstora, a i jedan dio opisa o istraženih 160 mlinova na Kordunu. Kako Kordun nije ušao značajnije u našu literaturu, to mi je Matko obećao da će i sam nešto učiniti. Nažalost smrt ga je pretekla. Sakupljena građa o pitomcima »Privrednika«, dok sam radio u Arhivu za historiju radničkog pokreta, mnogo mi je pomogla u sagledavanju činjenica i pripremanju građe za »Zbornik o narodnim herojima i spomeničarima ustanka 1941. godine«.

 



[1] Tekst je objavljen u Zborniku: Srpsko privredno društvo „Privrednik“ kroz tri vijeka, izd. SPD „Privrednik“, Humanitarni fond „Privrednik, Novi Sad, 2009, str. 177-194.

[2] Kad čujem, čitam, vidim veličanje ustaštva, grafitima, govorima, pisanjem, pokličima, s javnih okupljanja i trgova: »Ubij Srbina! Za dom spremni!« i slično, s prezirom osuđujem ali i sažaljevam te bezumnike kao i vlast koja to tolerira. Također, istom mjerom osuđujem, ali sa većom gorčinom jedan dio crkvenih prelata koji dugo i kontinuirano iza bezumlja stoje.

 

Svetozar Livada: Stradanja i nadanja

NASLOVNA STRANICA