Sa mitropolitom Jovanom u Rašenici i Gudovcu
Paroh Marinko Juretić i profesor Staniša Lalić rekli su mi da je mitropolit izrazio želju da posjeti crkvu Velike Gospojine u Rašenici, da vidi tamošnji ikonostas. Tako smo se našli u Rašenici, a zatim smo otišli u ZRC u Velikim Zdencima, gdje je mitropolitu domaćin bio predsjednik općine Čedo Bubulj.
Poslije ugodnog druženja, mitropolit Jovan krenuo je još za dana u Zagreb. U toku boravka u Grubišnom, od mitropolita sam saznao da sutra, 28. aprila, ima istu obavezu u Gudovcu. Obećao sam mu da ću svakako doći.
Ujutro sam pošao da obiđem mjesto jučerašnjih događanja i usput navratio u fotografsku radnju. Naručio sam po jednu videokasetu za svakog aktivnog učesnika i jednu za arhivu Općinskog odbora SUBNOR-a. Prostor ispred kamena-temeljca je bio čist, materijal od bine bio je odvezen. Produžio sam za Gudovac gdje je parastos bio u toku. Po završetku sam se javio mitropolitu i rekao mu da će dobiti videokasetu. Ostao je sa domaćinima, a ja sam krenuo za Grubišno.
Razmišljam o svim događanjima i vijestima, ali nameće mi se zaključak da su događanja i atmosfera u Bjelovaru djelovali obeshrabrujuće na potrebu Srba da obilježe pedesetgodišnjicu grupnog strijeljanja gotovo dvije stotine Srba na sajmištu u Gudovcu. Valjda se Bjelovar ne sprema za reprizu slavlja iz 1941. godine (poslije koga je ovaj zločin napravljen). Kažem sam sebi: „Valjda ne“, a postajem ubijeđen u „da“! Dojam mi upotpunjuju i zastave sa šahovnicama. Dakle, nema službenih zastava. Kao da i oni obilježavaju taj krvavi 28. april 1941. godine. Dakako, na svoj način. Navratio sam kod rodbine na kavu, pokupio neke dojmove i krenuo kući. U šumi Kukavici, preko puta groblja, na prilaznom putu vidim zengovce. Ranije sam čuo da je tu neka baza novoformirane policije. Znači, istina je.
Kad sam poslije svega stigao kući nije mi se ručalo. Izvinio sam se mojoj dragoj prijateljici Mileni i legao da odmorim. Kad sam ustao, uz kavu mi je ispričala kakvih sam sve poziva imao. Bilo je među njima i boljih od onih sinoć. Narednih dana kompletirao sam fasciklu za arhivu NOR-a kojoj sam dodao videokasetu i primjerak pročitanog Nekrologa. Kaja mi je rekla da su svi troškovi oko smještaja i boravka glumaca na vrijeme sređeni. Drugova rukovodilaca nije bilo pa ću navratiti koji drugi dan da uz piće i kavu malo izniveliramo odnose.
Tih dana u Grubišnopoljskom listu, povodom održanog komemorativnog skupa, objavljen je uz fotografiju sljedeći prilog:
Komemoracija povodom 50. godišnjice obilježavanja ustaških žrtava od 26/27. aprila 1941.
Mrtvima za sjećanje, živima za opomenu
U Grubišnom Polju je u subotu 27. aprila, poslije godinu dana priprema, održan komemorativni skup, obilježavanje 50. godišnjice od tragičnih događaja od 26/27. aprila 1941. godine, kada je iz općine Grubišno Polje odvedeno 504 Srbina od 14 do 60 godina starosti, od kojih se 487 nisu nikada vratili. Poslije golgote u logoru „Danica“ u Koprivnici, usmrćeni su od ustaške ruke u Jadovnu, Gospiću i na otoku Pagu.
Za stradanje je poslije 50 godina održana liturgija i parastos koji je vodio mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan. Poslije toga, oko 12 sati, u Spomen-parku je započeo komemorativni zbor kome je prisustvovalo oko 800 ljudi. Zbor je vodio Vladimir Šelović. Poslije pozdravnih riječi predsjednika Skupštine općine Grubišno Polje Čedomira Bubulja, prisutnima se obratio dr Milan Bastašić, predsjednik Odbora za obilježavanje aprilskih žrtava. U svom iscrpnom izlaganju, dr Bastašić je iznio i svoja sjećanja iz tih dana, koje je kao dječak doživio, ali i niz sjećanja preživjelih, povijesne okolnosti ovog i drugih ustaških zločina, po svom opsegu i stravičnim detaljima nezabilježenih u dosadašnjoj povijesti. Za tu povijest sačuvana su imena žrtava i imena krvnika – „mrtvima na sjećanje, a živima za opomenu“, kako je rekao dr Bastašić. Pod tim motom je komemoracija i održana.
U nastavku, članovi Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ iz Zagreba održali su recital poezije i proznih tekstova posvećen žrtvama, a zatim je jedan od preživjelih, Milan Đurić, otkrio kamen-temeljac budućeg spomenika. Posvećivanje kamena-temeljca obavio je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan sa pravoslavnim svećenicima grubišpoljske općine.
Tako se ova inicijativa SUBNOR-a, Odbora za obilježavanje aprilskih žrtava, dostojanstveno i na miran način ispunila. Kasno je pitati zašto je za to trebalo 50 godina.