PREDGOVOR

Sadržaj i teme knjige »HARON I SUDBINE« spadaju u povijesnu literaturu o Drugom svjetskom ratu koga su potakle nacionalističko-fašističke ideje u čijim osnovama dominira uz oslobađanje svoga i porobljavanje drugih naroda, genocid te otuđivanje posjeda i imovine. Obrađujući logor na otoku Pagu, kojeg je osnovala ustaška vlast tzv. Nezavisne države Hrvatske, knjiga bilježi samo provođenje fašističkih ustaških ideja nad životima Židova i Srba u prvim mjesecima progona. Sadržaj knjige ne bilježi sveukupnost tih progona na teritoriju kojeg je obuhvatila ratna tvorevina NDH nego samo niže detalje oko logora Slana na Pagu.

Autor je nazivom knjige najavio i njen sadržaj. U HARON-u, iz starogrčke Mitologije, imenu i osobi lađara koji je prevozio mrtve preko rijeke Stiks, našao je 1941. stvarnost prijevoza žitelja obilježenih samo znakom druge vjere ili ideje, zatvorenika i logoraša ustaških zatvora i logora, sa kopna na otok, na putu iz prošlosti života u buduću smrt.

Haron je davno prevozio mrtvace. No, SUDBINA ovih krajeva odredila je nacističko-ustaškim »Zakonskim odredbama NDH« progone i izgone stanovništva s rodnoga tla, te smrt u preodgoju i time učinila mrtvacima i žive naše komšije i susjede, sugrađane i suseljane. I tu se drugi dio naslova veže s prvim, a Zemljar, to sve u opisima što sadrže ti pojmovi, oblikuju knjigom koja tek tako oblikovana daje dio povijesnih zbivanja u 1941. godini.

Profesor Ante Zemljar, književnik piše tekstove u opisima jednostavnim riječima čak literarnim rečenicama i stilom i tako približuje ali ne ublažuje sve strahote sadržaja i zbivanja tih tmurnih dana ovih nekoliko mjeseci 1941. u predjelu Slana na Pagu.

Čitajući predočeni materijal, uzimajući u obzir kako pojedina opisivanja zbivanja i događaje, ljudske sudbine, tako i tematske cjeline povijesne i geografske opise i opći sadržaj tražio sam i našao potrebu da se to objavi u ime humanosti, a radi što istinitije i vjerodostojnije rekonstrukcije potresnih događaja, da se nedjela ljudske izopačenosti u ideji življenja i ljudskosti nikad ne ponove, da uvijek opominju i da se u svojim začecima spriječe.

Ante Zemljar je, kao poznavalac i svjedok nekih događaja započeo stručno-povijesni rad na opisu rekonstrukcije svih događaja o zbivanjima oko i u logoru Slana i našao i pronalazio vež davno dane izjave koje su kada ih je pokušao objediniti ili opisivati već opisano i znano ili, tko zna iz kojih pobuda, prešućivale znano i ostavljale praznine u kontinuitetu. On se tražeći dalje, što čitaocu otkriva, sukobio sa »zidom šutnje« ili »obmana« te napokon sa uništenjem dokumentacije koju su uništavajući ljude-logoraše i logorske nastambe započeli njegovi osnivači još kolovoza ili rujna 1941., a nastavili saučesnici u djelu i nedjelima do današnjeg dana. Umjesto da stane, zadovolji se načas kao i drugi prije njega sa prikupljenim, napisanim i danim izjavama od 1946. na dalje koje svjedoče o zlu, odnosno prikrivaju nešto, skrivaju ili obmanjuju –on nastavlja da traži, piše u knjizi kako traži, sumnja, provjerava i istražuje u bezbroju i bezdanu nevolja, zločin i nevolju koju zbog istine treba obdaniti. I vrijeme koje je već prošlo i zločin koji je učinjen i skoro zaboravljen i sramota koja je viđena, ispričana i doživljena i drugo što se od zla brani stoji na putevima istraživačkog rada. Svega toga autor je svjestan jer o svemu tome piše, ali nastavlja pronalaziti ljude i dokumente, dobiti nove izjave, naći nove povijesne izvore.

Kad shvaća da nema što više i gdje tražiti sastavlja tekstove, pridodaje opise i stvara knjigu – dokumenat o logoru Slana na Pagu. Koncepcija i stvarni sadržaj knjige je dokument istrage nad izjavama, novinskim člancima, dokumentima i počiniocima zla, koji daje poticaje za nova istraživanja. Stvari i događaji oko zbivanja u logoru Slana sada se nalaze pred čitaocima i ulaze u povijesni tok.

Pred čitaocima se redaju geografski opisi mjesta, prvi dogovori u samom Pagu oko izbora mjesta logora (da bude daleko od očiju a pod što većom kontrolom!), plaćanja prijevoza sa kopna na otok, iz mjesta u logor, transport logoraša, logorovanje prognanih i obespravljenih ljudi, mogućnosti i nemogućnsti izgradnje i bitisanja prognanih, priče i legende o ljudima i ženama logora, prve smrti i prva spašavanja.

Pomen je to prognanim i poginulim u ratu.

Govoreći o logoru i logorašima autor priča i o geografskim elementima i ekonomskim faktorima u mjestu Pagu, ali odvaja zločin od domaćih ljudi i kraja kome je ustaška vlast dala i nametnula logor. Otočani Paga ubrzo su shvatili što to ustaška vlast želi postići deklarirranim radovima – čije temelje svojim tijelima grade logoraši na pustom predjelu koga narod naziva Slana. Ni Pažani koji su gledali ustaški logor, ni njihovi susjedi Rabljani koji gledaju izgradnju talijanskih logora ni Maločani na čijem teritoriju je također bio logor, nisu nikada prihvatili te nacističke vlasti kao svoje. Gledali su uvijek dalje prema budućnosti koju su im pretskazivali napredni ljudi tih otoka, koja nije imala u svom »načelu« podjelu ljudi, nego jedinstvo, bratstvo i jednakost.

Dalje se opisuju načini nastanka do danas zaostale dokumentacije u izjavama živih učesnika i dokumentacije kao izvornika za opis povijesti.

Sjećanja preživjelih Ante Zdjelar uspoređuje sa pronađenom dokumentacijom po arhivima ili davno danim i napisanim sjećanjima. Tu će, dakle, čitalac, u ovom »dokumentu istrage« naći opise zapisane i napisane davno, a objavljene nedavno (1985) po novinama u vezi objavljivanja feljtona o logoru Slana, te izjavu napisanu u namjeri svoje obrane. Zemljar slaže povijesni mozaik od svih tih izjava, članaka, opisa. Kontrira ih pred čitaocem i uspoređuje i iz toga suprotstavljanja stvarnih i opisivanih činjenica Zemljar izvlači istinu ili odustaje od zaključaka jer ga je spriječila praznina kontinuiteta zbivanja ili »zid šutnje«.

Diljem sadržaja knjige zato se osjećaju dva dijela, prvi historijski utvrđen i onaj dio opisa kojim se dolazi do historijskih činjenica i istine.

O literaturi o ustaškim logorima koja je napisana i objavljena u nas a možda i u svijetu, nema sličnog rada, pa se i po tome izdvaja ova knjiga o ratu. Čita se kao roman, da doživljava danas kao san iz nekog drugog svijeta ljudi i zbivanja. Sve je potresno, no najpotresniji su dokumenti koje su u logoru Slana napisali i sačuvali talijanski okupatori.

Šteta što su ti dokumenti načinjeni onda kada više u logoru nije bilo ljudi. Okupator, njegova komisija pregledava, fotografira ostatke i opisuje zločine ustaša, svoje braće i drugova u oružju, na teritoriji Slana. Na Rabu, u isto vrijeme postoji talijanski logor za Židovce i Slovence. Hoćemo li ikada naći te opise i da li su ustaše opisivali njihove zločine?

Zemljar je u svom traganju našao zabilješku u talijanskim arhivima o foto-snimkama uništenog logora, pronašao te fotografije u nelegendiranoj muzejskoj arhivi fotografija.

On i njih pridodaje svojoj knjizi kao dokument istine, ali, jer uz svaku onda snimljenu dodaje i današnju fotografiju tog istog mjesta ili dijela zemlje u Slanoj, pa pokazuje i uništenje logora fotografijom kao što priča i dokazuje o uništenju i ljudi i dokumenata.

U sadržaj knjige A. Zemljar unosi još dvije umjetničke tvorevine: pjesmu posvećenu prognanima i umjetničku sliku kao viziju istine o zlu.

Najjasniji je Zemljarov zaključak, da stranica ni s ovom knjigom neće biti završena o logoru Slano. Ostaje još puno tragova i praznina. Ova će knjiga inicirati daljnija istraživanja, jer pobeđuje interes, ona će pokrenuti inicijative da se na pomen rekonstruira ono što se još može rekonstruirati, da se usporedi ono što se usporediti može, da se napokon osudi ono što osuditi treba.

Ruda Polšak, profesor