arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Sandra Blagić: Na Šušnjaru

O Đurđevdanu 1941. godine, došlo je do prvog oružanog obračuna između običnog srpskog seljaka i ustaša. Hrvati i Muslimani su upali u selo Kijevo, sa namjerom da prekinu obilježavanje krsne Slave. Nije im pošlo za rukom te su lažirali priču kako se veća grupa četnika okuplja i sprema otpor. Njemački izvještaji svjedoče da su Srbi, naoružani primitivnim vatrenim ali većinom hladnim oružjem, njih oko 1000 odbili njemačko-ustaški napad, ubivši tri njemačka vojnika i mnogo više ustaša. Kreće Pokolj nad Srbima! Kijevski zaselak Sjenokose nestao je u plamenu. Uhapšeno je 450 Srba, od kojih je 100 zadržano u zatvoru, a od tih je 27 streljano u zoru 9. maja. Njihova su

MARKO – MARKICA BOŠKOVIĆ

Osveta Marka Boškovića

Ono što ustaškim pokoljima u livanjskom kraju daje posebnu težinu i tragičnost jeste činjenica da je među žrtvama bilo ponajviše djece. Mnoge porodice su zatrvene do posljednjeg izdanka, a u onima u kojima je neko od roditelja i uspio nekim čudom da se spasi, obično se vraćao u prazan dom. Svi oni koji su poslije svega ipak smogli snage da iznova založe ugašena ognjišta, da iznova sviju porodična gnijezda, obično su, iz velike tuge i želje da izgubljenoj djeci barem ime ne pogine, a možda i iz nekog očajničkog prkosa i inata, spominjali i ponavljali imena poginulih. Tako su djeca koja su se kasnije rađala po pravilu dobijala imena onih

Mirić: Reč Pokolj ne ostavlja ni trun zazora ili nedoumice šta se mahom dogodilo tadašnjem Srbinu

U Beogradu je 18. marta 2019. održana konferencija za medije udruženja Jadovno 1941. na temu: „POKOLj“ – Terminološka odrednica za genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Na konferenciji je govorio i Momčilo Mirić, predstavnik Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“. Transkript i video zapis njegovog izlaganja donosimo u celosti: Naše udruženje za odbranu ćirilice „Dobrice Erić“ u potpunosti i sa ushićenjem podržava ovaj predlog od onog momenta kada smo čuli za njega i kada ga je gospodin Bastašić izložio i otvorio sajt. Ta inicijativa, da se stradanje Srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Nezavisne države Hrvatske nazove imenom Pokolj dovela nas je u situaciju

Ivo Anić: Djeca s Kozare

„U ovoj zemlji ne može nitko da živi osim Hrvata, a ko neće da se pokrsti mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaškom pokretu. Svu srpsku gamad od 15.  godina pa naviše mi ćemo bez grižnje savjesti poubijati, a njihovu djecu smjestiti u obitelji koja će ih odgojiti kao dobre katolike. Uzmimo strojnice u ruke i tamanimo ih sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške vlasti i države.“ Autor: Ivo Anić Izvor: tacno.net ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od

Nećak: Niko nema pravo da osporava usvojenu odrednicu „Pokolj“

Reagujući na zahtev dela naučne zajednice u Republici Srpskoj da se kao nepotrebna i štetna odbaci odluka Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska počinila nad Srbima u Drugom svetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, Aleksandar Nećak, eminentni član jevrejske zajednice Srbije zapisao je sledeće: Ako su nam pričali bajke zarad bratstva i jedinstva, dosta je toga. Prerasli smo bajke i zataškavanje istine o svirepom, počinjenom iz duboke neshvatljive mržnje, zločinu. Taj zločin, baš zato što se tvrdoglavo i uporno nastoji da se potisne iz našeg sećanja, mora dobiti odrednicu. I mora svako ko čuje tu odrednicu da zna šta ona znači, a znači užasan, ljudskom mozgu

aleksandar-necak-konferencija.jpg

Nećak: Kome smeta udruženje građana „Jadovno 1941.“?

Napasti „Jadovno 1941.“ za antisemitizam, pokušati da se ospori pa čak i onemogući njegov prekopotreban i društveno koristan rad, je štetno. Upravo čitam literaturu i dostupnu dokumentaciju i istražujem, ideološki zadatu, desetinama godina sistematski sprovođenu, nemoralnu praksu potiskivanja sećanja na Holokaust u Srbiji. Potiskivanje sećanja na Holokaust je isto što i negiranje Holokausta. U mnogim civilizovanim zemljama je to krivično delo – zločin. Kod nas to nije. Ali i kod nas mnogi ljudi koji su usvojili moralne vrednosti, koji poštuju žrtvu, bez obzira na njenu nacionalnu ili versku pripadnost, koji prihvataju kulturu sećanja kao civilizacijsku tekovinu, protive se prekrajanju istorijskih činjenica. Nažalost, ne radi se samo o Holokaustu. Ni posle

deca-iz-jasenovca.jpg

Ustaški zločini po svedočenjima njihovih saveznika

O Lazi M. Kostiću Lazo M. Kostić jedan je od najznačajnijih Srba dvadesetog veka. Čuveni pravnik, rodom iz srbske Boke, posle Drugog svetskog rata našao se u emigraciji, gde je, služeći se uglavnom najuverljivijim stranim izvorima, pokazao i dokazao istinu o svom narodu. (Njegova Sabrana dela nisu se, na žalost, pojavila u izdanju Srbske akademije nauka i umetnosti, koja je donedavno patila od recidiva titoizma, a danas, osim časnih izuzetaka, od sklerotičnog autizma i nemešanja u sudbinu svog naroda. ,Objavila ih je Srpska radikalna stranka 2000. godine). Kostić je svoja dela u emigraciji štampao uglavnom o svom ruhu i kruhu, i uz pomoć svesnih Srba – pojedinaca, i ostavio nam

GENOCIDOM DO VELIKE HRVATSKE: Vatikan je glavni inicijator ratobornog kroatizma

Na Međunarodnom sajmu knjiga 23. oktobra u sali Dobrica Erić promovisano je peto izdanje knjige Vasilija Krestića Genocidom do velike Hrvatske u kojoj je predstavljena geneza srpskog nestajanja u Hrvatskoj. Promociju je organizovao izdavač Udruženje za odbranu ćirilice Dobrica Erić. Pored autora na promociji su govorili i Ranko Gojković pravoslavni publicista, i dopisnik Akademije nauka i umjetnosti Mira Radojević. Ranko Gojković pravoslavni publicista naveo je da od 1054. godine Vatikan ništa drugo nije radio nego vojevao, ili se spremao za vojevanje protiv Pravoslavlja. – Od Revolucije 1848. koju je prof. Krestić opisao u knjizi mi možemo pratiti čitav niz događaja gdje se vidi da Vatikan potpiruje i da je upravo

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju „Jadovno 1941.“ koji su, „kad već neće niko drugi“, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. „Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave“, rekao je na konferenciji

Vasilije Đ. Krestić: ZAŠTO SAM POTPISAO APEL ZA ODBRANU SVETIH SRPSKIH NOVOMUČENIKA JASENOVAČKIH

Ovim odgovorom nemam nameru da polemišem s Veljkom Đurićem Mišinom i to iz više razloga. Prvo zato što smatram da on ni u kom pogledu nije dorastao tome da bude moj partner za bilo kakve naučne i stručne rasprave, bez obzira na to što umišlja da je veliki naučnik, da je nadišao i daleko prevazišao sve istoričare koji se bave srpsko-hrvatskim odnosima i počinjenim hrvatskim genocidom nad Srbima u NDH. Drugo, zato što on nije sposoban da vodi ozbiljne naučne i stručne rasprave, što sve koji ne misle kako on misli, na jedan surov, neotesan i primitivan način obezvređuje, potcenjuje i vređa raznim izmišljotinama, nimalo biranim rečima i neistinama. Umesto

Muke po Hristijanu

Šta da radi prosečan srpski pravoslavni hrišćanin sa višedecenijskim liturgijskim stažom kada čuje svog arhijereja kako ga okrivljuje za ono za šta ne može da bude kriv? Šta da misli kada vidi jasenovačko mučeništvo svojih predaka upoređeno i objašnjenjo narko-leptičkim i LSD vizijama u nekom arhijerejevom predavanju održanom negde u belom svetu, pred stranim auditorijumom? Čemu da se siroti vernik nada kada čuje svog arhijereja kako huli? Da li da vernik tada ispovedi svom duhovnom ocu nastale sumnje u vezi sa tim pastirom? Da li da ipak prihvati pastirsku optužbu i prizna pred sobom i celom srpskom zajednicom nepostojeću krivicu? Da li da usvoji arhijerejevu očinsku pouku o jasenovačkom stradanju

BESPUĆA BLASFEMIJE I NEPOČINSTVA

Mnogi dobronamerni Srbin, što će reći naivan, dobrodušni čovek, apelovaće na srpsko-srpski dijalog u vezi teme o kojoj se ćutalo, po potrebi katkad pričalo, a najmanje radilo tj. ozbiljno i organizovano istraživalo.  Ne shvata naš dobri i napaćeni narod da se nije hladne glave razgovarati sa srpskim izrodima koji bi, onako olako, da ubijaju ubijene goloruke ljude, isturajući predase umesto argumente – Crkvu, nacionalne institucije prvog reda, a jedan čak uporno i svagda i fakultetsku diplomu istoričara. Takvi su možda jednom bili Srbi, ali kad smo im dali priliku da učine dobra dela, videli smo da su zastranili, čineći svesno ili nesvesno neprebolna i neoprostiva nepočinstva. S takvima nema razgovora.

Aleksandar Lazić: Ini potpisnik Mišini na pismo ili Samo vi, direktore, radite svoj naučni posao

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Akademiku Krestiću i inim 51 potpisniku Apela za odbranu novomučenika jasenovačkih“ Tekst V. Đ. Mišine na „Stanju stvari“ Odgovor direktora Muzeja žrtava genocida, g. Veljka Đurića Mišine, na „Apel SPC za odbranu Svetih Srpskih Novomučenika Jasenovačkih“, kako mu i sam naslov kaže, prvenstveno se bavi akademikom Vasilijem Krestićem („Sećaću se i uloge Vasilija Đ. Krestića u sastavljanju ovog najnovijeg – nekakvog pisanija naslovljenog sa Apel SPC za odbranu svetih srpskih novomučenika jasenovačkih…“). Na početku da kažem, citirajući jednog od potpisnika Apela i parafrazirajući poznatu srpsku izreku – potpisao bih Apel za odbranu Svetih Srpskih Novomučenika Jasenovačkih da je umesto akademika Krestića inicijator bio i „crni Rom“! Kao

DARKA DERETIĆ O KULTURI SJEĆANjA: Pjesnici su najhrabriji sloj našeg društva! (VIDEO)

Na štandu Predstavništva RS na ovogodišnjem Sajmu knjiga 26. oktobra 2019. godine promovisan je zbornik radova Srpska poezija stradanja i patnje koju je izdao Centar za kulturu i informisanje Foča. Priređivač ovog djela Rade R. Lalović je istakao da je ovakva poezija najizraženija u ratnim i poratnim vremenima, ali da je i veoma važna za formiranje kulture sjećanja. – Srbi su s vremena na vreme skloni da se samokritikuju i da nihilistički ocjenjuju svoju prošlost. Koliko god uradili da u kulturnoj svijesti naroda uradimo nešto, nerijetko se čuje da ne znamo da cijenimo i poštujemo stara vremena, događaje i ljude koji zbog učinjenog djela treba da ostanu upamćeni – rekao

Bari Lituči: Otkrivanje istine o genocidu na Srbima – pitanje nacionalne bezbjednosti

Srbija razotkrivanje istine o genocidu nad srpskim narodom u Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata mora shvatiti kao pitanje nacionalne bezbjednosti prvog reda, izjavio je osnivač njujorškog Instituta za Holokaust i proučavanje genocida nad Srbima u Jasenovcu Beri Lituči.   – Da istina o stradanju Srba od ustaša nije sakrivana, ne bi vam se dogodile sve nesreće u ratovima devedesetih, uključujući i izgon naroda iz Hrvatske i sa Kosova. NATO se nikada ne bi usudio da bombarduje vašu zemlju da prethodno niste satanizovani u cijelom svijetu, djelimično i svojom krivicom – rekao je Lituči. On ističe da uzroke dijela problema srpskog naroda vidi i u radu Muzeja Holokausta u Vašingtonu, koji

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.