fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju (Lika)

U znak sjećanja na srpske žrtve iz Kosinja koje su svirepo ubijene u ustaškom taborništvu u Gornjem Kosinju, a nakon 79 godina se još uvijek nalaze u septičkoj jami iza današnje Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju.
Škola „Anž Frankopan“ -nekadašnja zgrada ustaškog taborništva
Škola „Anž Frankopan“ -nekadašnja zgrada ustaškog taborništva

Piše: Đorđe Pražić

U zgradi današnje Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju prije Drugog svjetskog rata se nalazilo općinsko poglavarstvo, a u toku rata ustaško taborništvo. Iza te zgrade nalazi se jedna provalija koja je pretvorena u septičku jamu. Pošto narod tu zgradu po navici zove „općina“ i sama jama se zove „kod općine“. U toj jami se vjerovatno nalazi trinaest žrtava srpske nacionalnosti koji su u nju bačeni 10/11. avgusta 1941. godine, nakon mučenja i ubijanja u zatvoru u ustaškom taborništvu. Jama je istražena 1987. godine u sklopu  izrade Studije procjene utjecaja na okoliš za potrebe  izgradnje nove HE Kosinj.

Mjesna zajednica i SUBNOR-a Kosinj, su inicirali istraživanje ove jame i jame „kod Sv.Ane“. Istraživanje su izvršili speleolozi iz Zagreba na čelu sa dr Srećkom Božičevićem. Dokumentacija o istraživanju je predata „Elektroprivredi“ Rijeka.

Speleolog u jami (kod općine)
Speleolog u jami (kod općine)

Svjedočenje o zločinu

1. Svjedok VARIĆAK Đure LjUBICA, rođ. Momčilović 10. juna 1909. godine, dala je 16. juna 1985. godine izjavu o ovom zločinu. Od 1930. godine bila je udata za Počuča Milu, sa kojim je imala  sinove Radu, rođ. 28.septembra 1932. i Đuru-Đoku, rođ. 29.septembra 1938. godine. Ljubicu i Milu sa djecom i još nekoliko meštana, ustaše su odveli  iz zatvora Staro Janče u ustaško taborništvo Gornji Kosinj. Kada je tužna kolona prolazila pokraj kuće zloglasnog kosinjskog zločinca, ustaškog tabornika Josice Fadljevića, Ljubica je ispred njegove kuće primjetila ustaše: Josicu Fadljevića, Lojzu, Nikića, Milana Pršu, Milana Mancu i Špoljarića-Pajkana. Ljubica je bila u osmom mjesecu trudnoće.

Zatvorili su ih u „općini“ – zgradi ustaškog taborništva. Naveče su oko 22.00 sati ustaše izvele Bogdana Lemića-Boću, koji je bio fizički krupan. Ustaše su ga počele klati govoreći: „Vidi četnika, dobro si se ugojio“. Na taj način su zaklali jedanaest muškaraca koji su bili zatvoreni u posebnoj prostoriji. Ljubičin muž to nije mogao izdržati, već joj je rekao: „Neću ja gledati gdje tebe i djecu kolju pred mojim očima“. Mile je uzeo kajiš i pokušao se objesiti o prozor, ali je kaiš pukao. Pokušao je da sam stegne kajiš oko vrata i u tom mučenju i galami u prostoriju je ušao ustaša Špoljarić-Pajkan, inače Marasov zet. Zgrabio je Milu, izvukao ga iz ćelije i iz pištolja mu pucao u glavu i tako ga ubio.

Ujutro su ustaše natjerale uhapšene djevojke i žene da peru krv od zaklane braće i muževa. Tokom dana, na iznenađenje svih, su pušteni kućama. Nakon mjesec dana Ljubica je 10. septembra 1941. godine rodila ćerku Miru.

Sin Rade zaklan 1942. a otac Mile ubijen 1941.
Sin Rade zaklan 1942. a otac Mile ubijen 1941.

Dana 7. avgusta 1942. godine, ustaše su u zaseoku Vijenac (Krš) zaklale Ljubičinu djecu sinove Radu i Đura i ćerku Miru. Ljubica se poslije završetka rata udala za Vladimira Varićaka – Vladomira koji je bio u njemačkom ratnom zarobljeništvu. Njegovu ženu Maru (1901.) i pet sinova: Danila (1933.), Manu (1937.), Đuru (1939.), Petra (1941.) i Milana (1941.) ustaše i naoružani civili su zaklali i bacili u vatru na Kosi (Mlakva) 06. avgusta 1941. godine. Vladomir i Ljubica su poslije rata imali kćerku i sina.

2. Svjedok MOMČILOVIĆ MILAN-MIĆO, rođ. 13.avgusta 1930. godine, napisao je 1961. godine u Kršu sjećanje o događajima u ratu, gdje je između ostalog opisao ovaj zločin u  Gornjem Kosinju. Njega i još tridesetak mještana iz Krša, ustaše i oružnici su 10. avgusta 1941. godine sproveli iz Starog Janča u Gornji Kosinj. Ispred ustaškog taborništva, sačekao ih je zloglasni ustaški tabornik Josica Fadljević. Josica je bio elegantno obučen i držeći ruke u džepovima rekao je: „Malo vas je. Trebalo vas je biti više. Idete večeras za Staru Srbiju. Tamo će vam biti dobro. Imaćete vina, mesa i sve što vam treba“.

Zlokobno se osmjehujući dao je rukom znak oružniku Nikiću, a ovaj je ugurao narod u dvije prostorije. Milan je čuo kako ustaše izvode Bogdana Lemića govorivši mu: “Vide četnika širokijeh leđa, džabe si ih tako ugojio“. Nakon toga su čuli jauke, deranje, udarce nožem i šištanje krvi. Milan je zapamtio jedanaestu žrtvu koju su zaklali. Bio je to najstariji među njima Bude Paripović, koji je imao ukočenu desnu nogu. Bude je molio za milost ali je ubrzo zaklan. Milan je gledao pokušaj vješanja Mile Počuče i njegovo ubistvo. Sutradan su ih ustaše pustile u hodnik. Neke žene su molile koljača Milana Pršu da ih pusti. On im je rekao: „Nemoje biti lude, svejedno vam je, ubio vas danas, a sutra“.  Međutim, desilo se čudo.

Prelaz Brod – ostaci benta na rijeci Lici
Prelaz Brod – ostaci benta na rijeci Lici

Josica Fadljević je na motoru otišao u Studence, a ustaše su ih nakon pranja zakrvavljenih prostorija, pustili kućama. Tek nakon što su prešli rijeku Liku na Brodu, počeli su kukati i plakati za ubijenim.

Poslednja poruka žrtve

BRUJIĆ Dane ĐORĐE je odveden je 1941. godine od svoje kuće iz zaseoka Brujići u Donjem Kosinju u ustaško taborništvo u Gornji Kosinj. U zatvoru je strahovito mučen. Đorđe (zvali su ga Đoko) je bio odličan učenik i veoma pjesnički nadaren. Volio je život i radovao se danima mladosti. Predosjećajući kraj života 10. avgusta 1941. godine, na zidu u zatvoru ustaškog taborništva, napisao je „ZBOGOM MOJA LjEPA MLADOSTI“.

Saznanja o bacanju u jamu „kod općine“ 

Ubijene Srbe u ustaškom taborništvu preko dana, ustaše su obično odvozile u Šušanj i bacale u jamu „kod Sv. Ane“. U noći 10/11. avgusta nakon krvavog pira ustaše su ubijene Srbe bacili u septičku jamu. Taj podatak je dobijen od preživjelih svjedoka, a potvrdili su neki mještani Gornjeg Kosinja koji su to gledali sa strane.

Grafički prikaz jame „kod općine“
Grafički prikaz jame „kod općine“

 

Spisak žrtava bačenih u jamu „kod općine“ u Gornjem Kosinju

Selo DONjI KOSINj (Docina Draga i Brujići)

1. BRUJIĆ Mile DUŠAN, r. 22.03.1912.g. u Brujićima. Srbin, zemljoradnik. Zaklan i bačen u jamu 1941.g.

2. BRUJIĆ Dane ĐORĐE, r. 15.01.1923.g. u Otočcu, Srbin, učenik. Odveden 1941.g. u   u ustaško taborništvo Gornji Kosinj, gdje je nakon mučenja zaklan i bačen u jamu.

Selo KRŠ-GRADINA

1. CVIJANOVIĆ Ilije SIMO, r. 21.1.1921.g. u Mlakvi, živio Pod Gradinom. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 10.08.1941. u ustaškom taborništvu Gornji Kosinj i bačen u jamu.

2. KOKOTOVIĆ Mile GOJKO, r. 04.11.1921.g. Zabarje, Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 10.08.1941.g. u ustaškom taborništvu Gornji Kosinj i bačen u jamu.

3. LEMIĆ Stevana BOGDAN, r. 24.12.1915.g., Krš-Gradina. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je  07.08.1941. u ustaškom taborništvu Gornji Kosinj i bačen u jamu.

4. LEMIĆ Stevana ĐURAĐ, r. 09.03.1920. u Krš-Gradina. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 11.08.1941. u ustaškom taborništvu Gornji Kosinj i bačen u jamu.

5. LEMIĆ Jove STEVO, r. 1877.g. u Krš-Gradini. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 11.08.1941. u ustaškom taborništvu u Gornji Kosinj i bačen u jamu.

6. MILEUSNIĆ Damjana MILADIN – MILE, r. 10.08.1894.g. Kosinj-Most, kovač. Zaklan  je 07.08.1941.g. u taborništvu Gornji Kosinj i bačen u jamu.

7. MOMČILOVIĆ Steve NIKOLA, r. 1879.g., Krš-Gradina. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 10.08.1941.g. u ustaškom taborništvu Gornji Kosinj i bačen u jamu.

8. MOMČILOVIĆ Nikole STEVAN, r. 11.07.1922.g., Krš-Gradina. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 11.08.1941.g. u Gornjem Kosinju i bačen u jamu.

9. PARIPOVIĆ Mihajla BUDE – BUDAN. r. 19.09.1886.g., Krš-Gradina. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 11.08.1941.g. u Gornjem Kosinju i bačen u jamu.

10. POČUČA Rade MILE, r. 24.09.1908.g., Krš-Gradina. Srbin, zemljoradnik. Dana 11.08. 1941.g. nakon pokušaja vješanja, ubijen je u ustaškom taborništvu Gornji Kosinj, kada je vidio kako mu muče i kolju komšije. Bačen u jamu.

11. RADOVIĆ Jovana DUŠAN, r. 17.06.1926.g., Krš. Srbin, zemljoradnik. Zaklan je 10.08.1941.g. u ustaškom taborništvu u Gornjem Kosinju i bačen u jamu.

Umjesto zaključka

Niko od Drugog svjetskog rata nije pokušao ekshumirati trinaest srpskih žrtava iz septičke jame. To je prava civilizacijska sramota kako hrvatskog, tako i srpskog naroda u Kosinju.

Literatura:

1.      Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza Perušić (Lika) 1941-1945. I 1991-?, Muzej žrtava genocida, Beograd, 2002.

Izvor:

Prenešeno sa internet stranica: Udruženje Gospićana „Nikola Tesla“ Beograd

Vezane vijesti:

Apel Hrvatskoj elektroprivredi: Izvaditi posmrtne ostatke …

Žrtve Kosinja vape za vječnim mirom (Osvrt na članak „Krv …

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I …

Đorđe Pražić: JAME NAŠIH STRADANjA I ZABLUDA | Jadovno …

Jadovno – koje se sakrilo u zemlju | Jadovno 1941.

Bezdane jame stratišta logora Jadovno – Knjiga Jadovno 1 …

POKOLj - Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.
POKOLj – Naziv za sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njenom teritoriju.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

  1. Živeo sam u Perušiću šesnaest godina, niko nam nije nikad pričao o ovim zločinima, svi smo znali Danu Lastavicu ali činilo nam se da su ga stariji lzbegavali

Ostavite odgovor na Djuro Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: