fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od poštovanja

Davne 1998. godine, prvi put u Donjoj Gradini…Mi kao i svaka druga djeca u tom uzrastu, istrčasmo iz autobusa. Kao psi pušteni s lanca, potrčali ka livadi a za nama krenu vriska, cika ( ne znajući tada, da gazimo po kostima nevino postradalih).

Donja Gradina, Republika Srpska; FOTO Sandra Blagić
Donja Gradina, Republika Srpska; FOTO Sandra Blagić

Obišli smo kompleks Donja Gradina, saznavši da su za vreme NDH ustaše i ustaško cijeće napravili, stravičan pokolj nad Srbima, Jevrejima, Romima. Djetetu od 10-11 godina  teško je zamisliti da su od ljudi pravili sapun!
Ej, sapun!!
Da su žene i djecu silovali, nabijali na nož, kopali oči, vadili organe.Da su se takmičili ko će više ubiti ljudi.Da su pili krv, a od očiju i ušiju pravili ogrlice. Ogrezli u krvi nevino nastradalih, ljudi koji vam ništa nažao nisu uradili. Sem što su druge vjere.

Dolazeći svake godine,kada se obilježava dan sjećanja na proboj jasenovačkih logoraša, mene bude stid i sramota. Prvo zbog političara, koji, bahato sjede na stolicama, pozdrave sve ali ne i preživjele logoraše. Vjerovatno zaborave gdje su došli pa skupljaju poene pred izbore. Stid me uhvati kada vidim srednjoškolce koji se ljube, pričaju, smiju se.
Zar im profesori nisu bar u autobusu objasnili gdje su se uputili? Bijes me obuzme kada vidim da su imena urezali na Topolu užasa! Sramota me kada ispod oka gledaju onog starog dekicu, koji je preživio golgotu, smrt!
Tad suze poteku.

Godinama se priča o Memorijalnom centru koji će opominjati buduće naraštaje. Ne znam gdje je zapelo, ali znam da moja generacija to neće dočekati. Ove godine otišla sam sama.

Tridesetak kilometara od Donje Gradine, kreće kiša. Pljusak. Kiša mi dođe kao znak. Treba da nastavim. I kao što biva, dok izlazim iz auta, uzimam foto-aparat, kiša prestaje. Koračajući stazom koja je posuta crvenom tucanom ciglom, ne čuje se skoro ništa. Komarci napadaju sa svih strana, kreja ptica krešti u daljini, a negdje visoko u krošnjama čuje se djetlić.

Hvata me jeza, ali ne od straha, već od poštovanja. Dođoh da se poklonim nevino postradalim.
Za vreme komunističke vlasti, bratstva i jedinstva, „drug“ Tito nikad nije kročio u Donju Gradinu.

Pored Topole užasa srećem čovjeka i ženu sa djecom. Došli su da nauče djecu o stradanju Srpskog naroda. Vidim ima i onih koje ne zaboravljaju i uče svoje naraštaje.

Na Topoli užasa vršena su vješanja i svirepa mučenja. 1978. Topola je istrulila i srušila se.
Srećom preduzete su mjere očuvanja, a tokom proteklog rata, sa one strane Save gađali su Topolu da izbrišu svaki trag.

„Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
(od straha valjda, što smo ipak živi ),
U red za uške otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi;
(U muku čuli iz šume smo pticu);
Provlačili su kroz uške nam žicu.

I svaki tako, kada bi se mako,
Od bola strašna muklo bi zarežo.
„Šutite!“ – rikne krvnik- „nije lako,
Al potrebno je, da tko ne bi bježo.“
I niko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol nanese.“

I.G.Kovačić – Jama

Autor: Sandra Blagić

Od istog autora:

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao po drugi put

Sandra Blagić: Istina nam na kraju jedino i ostaje, zar ne?

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao | Jadovno 1941.

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena …

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate | Jadovno 1941.

Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da …

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav …

Prebilovčani su ljudi sa najvećim srcem | Jadovno 1941.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

Ostavite odgovor na Sara Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: