fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Nikola Milovančev: O pravnicima u istoriografiji i broju mučenika staradalih u Jadovnu

Povodom teksta Veljka Đurića Mišine „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“.

Nikola Milovančev; FOTO: Medija centar Beograd
Nikola Milovančev; FOTO: Medija centar Beograd

Dr Veljko Đurić Mišina je objavio na sajtu „Vidovdan“ 8. novembra 2018. svoj odgovor dr Nikoli Žutiću pod naslovom „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“. U tom tekstu spomenuo je i moje ime; „kriv“ sam mom dugogodišnjem prijatelju V. Đuriću samo zato što N. Žutić u svom članku „Antisrpski falsifikati u udžbenicima istorije“ pozitivno piše o mom članku o broju žrtava u Jugoslaviji 1941-1945, objavljenom u „Politici“ 8. oktobra o. g. To je bilo dovoljno da Đurić pređe sa argumenata na lični nivo i zapiše da se „lažno predstavljam kao istoričar“. Kao povod (ne razlog!) je poslužila činjenica da sam ja zaista završio studij na pravnom fakultetu a ne na odeljenju za istoriju filozofskog fakulteta. Neću ovde ponavljati ono što sam u vezi mog istoriografskog rada, zbog sličnih primedbi V. Đ., već zapisao u „Politici“ od 11. oktobra o. g.

Mogu samo da zapitam Veljka Đurića, koji se uglavnom bavi istoriografijom Jugoslavije od 1918. do 1945: da li zna da je na Filozofskom fakultetu u Beogradu katedru za istoriju Jugoslavije (razdoblje 1918–1978) osnovao (uz dr Jovana Marjanovića) pravnik po obrazovanju, dr Branko Petranović; i da je on i vodio tu katedru od 1981. do svoje smrti 1994. Po istoj logici pitam se da li možemo da očekujemo da će dr Veljko Đurić uvrediti i pok. istoričara i šefa jedne katedre na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Branka Petranovića, sa istom „kvalifikacijom“. Neću više o ovome – pametnima će biti dosta a za one druge nemam vremena da ga uzalud trošim.

Osvrnuću se usput samo još na dva navoda iz članka „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“.
Čitajući ovaj tekst  zapažam da je Veljka Đurić dao N. Žutiću kvalifikaciju da „u svojoj bibliografiji nema nijednog naučno-istraživačkog rada iz istorije Nezavisne Države Hrvatske, što me navodi na zaključak da slabo poznaje problematiku stradanja srpskog naroda ali i da je o istoj temi malo relevantnih radova pročitao“. Zar je moguće da Veljko Đurić ne zna npr. za Međunarodnu konferenciju o kompleksu ustaških logora Jadovno-Gospić 1941., održanu u Banjaluci 24–25. juna 2011? Ako ne zna, onda ne može znati ni za rad Nikole Žutića, iznesen na toj konferenciji, „Ličko krvavo ljeto 1941“, u kome je Nikola Žutić imenom i prezimenom naveo 254 ustaška zločinca iz sistema logora smrti Gospić-Jadovno!
Ne mogu mimo činjenice da je isti čovek, Veljko Đurić Mišina, pre samo godinu dana, na sajtu „Fond strateške kulture“ o istoriografskom radu Nikole Žutića zapisao (članak „O dnevniku nadbiskupa zagrebačkog dr. Alojzija Stepinca“ – preneli su to 3. juna 2017. i sajtovi „Vidovdan“ i „Jadovno“): „Među malobrojnim istoričarima (Srbima) koji se bave istraživanjem određenih tema o Drugom svetskom ratu, gotovo da se na prste jedne ruke mogu pobrojati oni koji znaju nešto više o ulozi Rimokatoličke crkve u pripremi i životu Nezavisne Države Hrvatske. Jedino je akademik istoričar Dragoljub R. Živojinović više decenija istraživao istoriju Rimokatoličke crkve u 20. veku.
Dr Nikola Žutić se njome bavi u okviru šireg i dubljeg projekta, korisnog u istoriografiji za razumevanje uticaja Rimokatoličke crkve na razvoj Hrvatstva“.Nadam se da će se Veljko Đurić vratiti onoj, prvoj i pravoj, istinitoj verziji: da je Nikola Žutić, po poznavanju stradanja srpskog naroda i ulozi Rimokatoličke crkve u životu NDH, među onima koji se mogu prebrojati na prste jedne ruke. Dakle: da povuče svoje novo i neistinito tvrđenje da je N. Žutić (koji se preko 30 godina bavi Srbima u Hrvatskoj!) neuk u pogledu srpskih stradanja. Izvini se Veljko, Nikoli (meni i ne moraš, opraštam ti i bez toga) i idemo dalje, kao što smo sličnim putevima, jedan blizu drugog, išli tridesetak godina! Ne znam šta se to događa kad počinješ da tvrdiš ono što ni sam ne misliš?Druga stvar je vezana na naučni rad i život dr Đure Zatezala. To ne smem da oćutim, zbog seni njegove.
Sada, kada je Đuro mrtav, Đurić piše da je „povod pominjanja Zatezala  njegov spisak od 10.502 žrtve i tvrdnja da je stradalnika bilo ne manje od 40.123“. Kriv je dakle pokojni dr Zatezalo, jer je uspeo imenom i prezimenom da identifikuje „samo“ 10.502 žrtve a ne svih 40.123! Nisam se mnogo bavio identifikacijom ustaških žrtava u sistemu logora Jadovno-Gospić ali sam, pišući nešto o Gornjoj Lici, prošle godine odmah naišao na nekoliko žrtava iz okoline Ogulina, koje dr Zatezalo nije imao i prosledio sam to dr Dušanu Bastašiću. Dakle – treba samo raditi. Konstatujem ipak da je, dok je dr Zatezalo bio živ, Veljko Đurić hvalio njegov kapitalni rad, dvotomnu knjigu „Jadovno – kompleks ustaških logora 1941“, koje je 2007. godine izdao Muzej žrtava genocida u Beogradu. Na internetu se nalazi snimak izlaganja dr. Veljka Đurića 19. februara 2014., na tribini u parohijskom domu hrama Svetog Save u Beogradu:

Ostavimo sada po strani činjenicu da je tu tribinu organizovao predsednik udruženja „Jadovno“ iz Banja Luke, dr Dušan Bastašić, i da je, kao što se na snimku vidi, V. Đurić sedeo sa njegove desne strane. Ljudi menjaju mišljenja, pa je tako i Veljko, od pozitivnog došao do negativnog mišljenja o Dušanu – pomislih. Ali, zar je i o dr Zatezalu mišljenje promenio? Šta je tom prilikom Đurić rekao o Đ. Zatezalu vidi se od 18. minuta snimka: „O Jadovnu postoji jedan veoma korektan i veoma solidan rad, do sada najpotpuniji. To je rad Đura Zatezala, objavljen u dve knjige, najboljeg poznavaoca te teme, objavio je svojevremeno Muzej žrtava genocida, u tiražu od 3000 primeraka, što je za naše uslove veliki tiraž, u želji da pripomogne narodu da sazna šta je to Đuro Zatezalo uradio, do kojih podataka je došao…“.
A sada, 8. novembra 2018., u članku „Šta je Nikola Žutić hteo da kaže?“, o mrtvom Đuri Zatezalu, Veljko Đurić piše: „Na ovom mestu ponavljam: Ne bih o metodologiji istraživanja i zaključcima Đure Zatezala u knjizi Jadovno. Kompleks ustaških logora 1941, 1-2, Muzej žrtava genocida, Beograd 2007. Naročito o broju popisanih žrtava i tvrdnje o konačnom broju stradalnika!!!“. Dok je bio živ, bio je „najbolji poznavalac“ a sada Đurić „ne bi o Zatezalovoj metodologiji i zaključcima“, naročito ne bi o konačnom broju stradalnika. Šta je to sa tobom Veljko? Počeo si u zadnje vreme da drugačije govoriš o broju stradalih srpskih mučenika u NDH, to je očito. A razloge ti znaš.Zbog toga što Đuro Zatezalo nije više živ, morao sam ovo da zapišem. Zato što je poslednju knjigu pisao o operaciji Oluja i što je umro baš u vreme godišnjice Oluje, 6. avgusta 2017. Zbog toga što se ćuti o okolnostima njegove smrti; umro je sam u vikendici, u svom zaseoku u kome niko stalno ne živi, bez bilo kog čoveka u blizini a njegovo telo je nađeno tek sledećeg dana. Zagrebačke „Novosti“ zapisale su (7. avgusta 2017) da je bio „teški srčani bolesnik“.Dva dana kasnije, zagrebački „Srpski narodni forum“ objavio je na svom sajtu: „Oko kuće je izbio požar, a vatru je Zatezalo pokušao sam gasiti i našao se okružen vatrom i dimom“. Naravno, ni „Novosti“ ni „Srpski narodni forum“ nisu postavili pitanje: ko je zapalio vatru u zaseoku, u kojem osim Zatezala nije bilo nikoga? Ili: može li se pretpostaviti da dete sa sela, verzirano u seoskim poslovima, sada iskusan čovek od 86 godina, ide da pali draču (korov) po velikoj vrućini, na temperaturi od 36 stepeni Celzijusovih? I stradava od gušenja ugljen-monoksidom, na otvorenom prostoru.

Po mojim informacijama, obdukcija tela nije vršena; dakle, stvarni uzrok smrti ostaće zauvek nepoznat. 28. jula 2017., dr. Đuro Zatezalo je u mestu Krnjak na Kordunu imao promociju drugog izdanja svoje knjige svedočanstava o ustaškom genocidu nad Srbima 1941-1945. „Radio sam svoj seljački i kovački posao“. Prvo izdanje (Zagreb, 2005.) bilo je skraćeno u nekim važnim i potresnim delovima, pa je 2017. uz pomoć dobrotvora iz Nemačke, objavljeno potpuno izdanje (Banjaluka – Karlovac, Eparhija gornjokarlovačka). Po svedočenju jednog čoveka, Zatezalo je toga dana rekao da mora skloniti rukopis knjige o operaciji Oluja iz kuće u Donjim Dubravama (u kući su se nalazili i njegov arhiv i biblioteka); bilo je očito da se boji za sudbinu rukopisa. Devet dana kasnije je preminuo u tragičnim okolnostima.

Tako je, avgusta prošle godine, u svom rodnom selu Donje Dubrave, blizu Karlovca, završio svoj život istoričar genocida nad Srbima u Hrvatskoj 1941-1945. dr. Đuro Zatezalo.

U Beogradu niko se o svemu ovome nije zainteresovao; nadležni su verovatno bili zauzeti gledanjem nakaznih rijaliti programa na dva (za prostitutke) „ugledna“ TV kanala.

Kada su, aprila teskobne 1992. u Tuđmanovom Zagrebu, u požaru u svom stanu smrtno stradali hrvatski istoričari dr Ivan Jelić i dr Fikreta Jelić-Butić, istraga je vršena ali nije obuhvatila činjenicu da je pokojna istoričarka nekoliko dana pre smrti obavestila jednog prijatelja da ih prate. Ni to da je Ivan Jelić govorio da bi „povijest izgledala drugačije, da može da objavi sve što ima“ (bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, bavio se istorijom Komunističke partije Hrvatske, u vreme titoizma bili su mu dostupni svi arhivski fondovi i pretpostavlja se da je imao dokumente o ustaško-komunističkom sporazumu o stvaranju KP NDH, aprila 1941). Troje istoričara stradalih u požarima.

Ko veruje u slučajnosti, neka veruje i dalje.

Spreman sam da, početkom sledeće godine, organizujemo javni susret ili tribinu i da o pitanju naših žrtava porazgovaramo i razlike u stavovima premostimo argumentovano, kao pristojni ljudi.

P. S. Sada, odgledavši još jednom Đurićev nastup 19. februara 2014. u parohijskom domu hrama Svetog Save, vidim da je tada dr Branka Petranovića, pravnika po obrazovanju, nazvao „najuglednijim istoričarem“ (15´20ʺ jutjub snimka). Laknulo mi je.

Izvor: Stanje stvari

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

2 Responses

  1. Zašto se ne otvore arhive za slobodne istoričare. Šta se toliko krije?. To treba biti tema, a ne patetika ,, kako su žrtve plakale dok su ubijane,,. Znam da koga god proverim od žrtava u Derventi , koji su odvedeni za jadovno , a za koje saznam od njihovih famijija, se ne nanalaze ni u knjizi gospodina Zatezala, a ni u popisa žrtava rata. ……. ŠTA JE TO …. DOKLE MANIPULACIJA.

Ostavite odgovor na Flasirani Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: