Matuzović nije ništa učinio da spriječi zločine u Orašju

U nastavku suđenja pripadnicima Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine, svjedok Tužilaštva BiH Jovan Cvijanović rekao je da prvooptuženi Đuro Matuzović znao da su u logorima u Srednjoškolskom centru i Osnovnoj školi u Donjoj Mahali činjeni zločini, ali da ništa nije uradio da ih spriječi.

U nastavku svjedočenja, Cvijanović je rekao da ga je Matuzović, kojeg poznaje više od 40 godina, zbog toga razočarao.

On je posvjedočio da Matuzović dva puta dolazio u Osnovnu školu u Donjoj Mahali, te da ga je prilikom prvog dolaska, krajem juna 1992. godine, vidio na vratima takozvane „četničke ćelije“ u kojoj su bili srpski zarobljenici.

„Stajao je na vratima tri, četiri minute. Nije progovorio ni jednu riječ. Mi smo stajali i nismo smjeli ni da ga pogledamo i ja nisam smio da mu se obratim. Bio je u uniformi, a čuli smo da je bio komandant 106. brigade HVO-a“, rekao je Cvijanović.

On je dodao da Matuzovića nije vidio kada je dolazio drugi put na neki sastanak, ali da mu je čuo glas kada se obraćao pripadnicima HVO-a.

Cvijanović kaže da je njegova supruga u dva navrata od Matuzovića tražila da se založi za njega, ali da prvooptuženi to nije htio da učini.

„On joj je rekao da ne može ništa pomoći, a meni je samo bio cilj da izađem iz `četničke` sobe“, rekao je Cvijanović.

Tokom svjedočenja o torturama koje je preživio kao zatočenik, Cvijanović je rekao da su ga Stjepo Đurić i Mate Živković u dva navrata bjesomučno tukli.

On kaže da ga je Đurić prvi put tukao palicom po bubrezima i da mu je oštetio mišić na ruci, dok ga je Mate udarao po bosim tabanima.

„Drugi put, u septembru 1992. godine, Đurić me vezao za stolicu koja se okretala i stavio mi krpu u usta da ne vrištim. Tada me maltretirao i Damir Klajić zvani Dama, koji me staklom sjekao po tijelu“, posvjedočio je Cvijanović.

On je potvrdio da je dva puta pokušao da se ubije jer više nije mogao da izdrži svakodnevne tortute pripadnika vojne policije koji su ih zlostavljali.

„Prvi put sam pokušao da se ubijem strujom kada su ubili mog rođaka Aćima Cvijanovića. Uzeo sam ekser i stavio u utičnicu, ali, valjda, nisam potrefio fazu. Drugi put sam se pokušao objesiti, nakon što mi je Pero Živković zvani Konj rekao da moram umrijeti. Oba puta me spasio Slobodan Panić“, rekao je Cvijanović.

Svjedok je naveo da je u logorima u Srednjoškolskom centru Orašje i u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali bio sve do juna 1993. godine, kada je sa grupom zatvorenika autobusom odvezen do Zadra, a zatim preko Livna vraćen u Ljubuški.

„Tukli su nas i prilikom ulaska u autobus. Mene je palicom tukao Ante Živković. Tek u Ljubuškom, zadnjih mjesec dana prije razmjene, nisu me udarali i malo sam se oporavio od silnog batinanja“, ispričao je Cvijanović.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te pripadnici Vojne policije. Optužnica ih tereti za progon srpskog stanovništva, ubistva, zatvaranje, mučenje, silovanja i druga nečovječna djela.

Matuzović, Živkovići i Đurić optuženi su i da su zajedno sa njima poznatim pripadnicima Vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u Osnovnoj školi u Donjoj Mahali učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju, te nanošenju velikih patnji i povreda ratnim zarobljenicima.

Suđenje se nastavlja 25. oktobra.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Devetorica optuženih negirala krivicu za zločine nad …

Potresna ispovest: Komšije Hrvati postajale zveri preko noći …

Kako su harali „naši dečki“ | Jadovno 1941.