arrow up

Đurđica Dragaš: TRI KRSTA POD JABUKOM

Za sve mučenike koji su se vraćali kući i, umesto radosti i života, pronalazili grobove i zgarišta! Kako su nastavljali živote, samo su oni znali… Ležim….na zemlji smrznutoj. Dve zore dočekah,nepomičan,bez suze,bez uzdaha.Tup kao noć bez mesečine. Ležim i Boga prizivam.Crn,sam,za zemlju krvavu prikovan. Ležim na zgarištu,na temelju i konačištu.Ležim na grobu,bez spomena i krsta. Zatvorenih očiju,mrazom okovan,sanjam…proleće i pesmu,kosu raspletenu,belinu nedara njenih. Sanjam kolevku,ruke dečje,obraze rumene od vatre sa ognjišta. Ljubim čedo neviđeno,neljuljano,neoplakano. Ležim smrznut,na pragu kuće naše.Жiv, a mrtav. Ustaću….Sutra…Kad srce jadom okamenim. Skupiću im pepeo.Tri krsta kraj jabuke podići.Tri sveće zapaliti.Tri života odživeti. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

Đurđica Dragaš: DUŠA PUNA LIKE

Raduj se, grli se sa korenjem i zemljom jer u njoj nestadosmo i iz nje iznikosmo.. Lika; FOTO: Jadovno 1941. / D. Bastašić Lutaj noćas, dušo moja. Putuj sama, očiju širom otvorenih. Pustila sam te kao pticu, kao nerođeno dete, nemirno i srećno.  Pustila sam te da skitaš po sećanjima mojim,  da me pronađeš u dodirima i mirisima, u bojama i slikama. Otvorila sam dlan i dala ti slobodu. Slobodu da mi se s jutrom vratiš. Da mi doneseš  rosu i maglu praskozorja. Da zahvatiš vodu sa bunara i napojiš me studeni njenom. Trči mojim koracima dečjim, igraj se nevina i radosna….kao sunce, kao osmeh, kao prvi poljubac. Otvori kišobran

Đurđica Dragaš: ROĐENA MOJA

Ruka mi tvoja krv oboji. Sestrice, kćeri. Ruka me tvoja vodi.Sestrice,kćeri,Mila moja. Kroz travu niz brdo razastrtu,mekanu, milnu, mirisnu.Kroz šumu što k nebu raste,tiha, samotna, prozračna. Ruka me tvoja vodi.Ka moru, niz ponore.Na pučinu nemirnu,ka stenama mračnim. Ruka mi tvoja linije na dlanu ispisa.Mladež na obrazu iscrta.Boju oku dade. Ruka mi tvoja krv oboji.Sestrice,kćeri. Rođena moja!!! Od istog autora: Đurđica Dragaš – Kolumnisti – prijatelji

Olivera Šekularac: Prolećni snegovi

Moji su koreni na nebu, tamo među svojima gde se čeka spasenje. Prolećni snegovi veju u našoj Lici,bar neko mojima na grob da dođe.. Pahulje prolećne, bar vi nežne buditekad grobove zaboravljene grlite.. Bar ih vi cvetnim pahuljama ukrasite,umesto onih voštanicakoje se ugasiše. Hvala ti, sneže beli,što tragove zveri pokriješ,pa bar u toj zimskoj čistini i belini, na tren,zavičaj bajkom obviješ. Ne znaš ti, majko, šta su lički snegovii kako često i proleće okite. — Ne znam, Smiljana, ne znam…ali znam da plačem na smetove martovske,na snimke onih Plitvičkih jezerašto mi prijatelji poslaše. Nisu to slapovi —to duša suzama u zavičaj otiče. A zavičaj, on je u pesmi.Ponekad ga tamburica

Anđeli u paklu

Dušan Bursać: Anđeli u paklu

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, „Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. English To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno „bratstvo i jedinstvo“ između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov „Anđeli u pa­klu“. Anđeli u paklu – sadržaj Dušan Bursać: ANĐELI U PAKLUIzdavač:

Pokolj Funduka, Orlića, Vukadinovića i Veinovića 17/Mart – 18/Mart

Selo Kalebovac, Korenica 17. i 18. marta 1945. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i sjenicama 40 Srba prezimena: Funduk, Orlić, Vukadinović i Veinović. Donosimo Vam nepotpun spisak žrtava, koje ne smijemo zaboraviti ! Izvori i literatura: Kotar Korenica i kotar Udbina u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, Grupa autora, Karlovac, 1979, 1058-1060. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005.

Đurđica Dragaš: ZORA BEZ DANA

Zaćutale ptice, skamenile travke. Zamirisalo jutro,na jabuku procvetalu,na kosu devojačkuu krošnje upletenu. Šumom se jutro rasulo,Sneno i milno,tiho kao smrt. Spustila se zora sa vrhova Velebita.Zaigrala k’o nevesta plavičasta.Zlo je kamom poseklo,veo joj čizmom zgazilo. Zaćutale ptice,skamenile travke.Zaledilo se nebo u oku Jovanovom. Svanulo jutro da dan ne postane.Razapeto,nožem rasečeno.Suzama krvavim prokleto. Jutro što nikad proći neće.Večnosti poklonjeno,na dlanu mom zapisano. Od istog autora: Kolumnisti / prijatelji – Đurđica Dragaš

Korenica – Hram Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, kod Korenice

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice počinjen je 14. marta 1945. godine, kada se već približavao kraj rata. U tom bezumnog pokolju Hrvati su pobili i zapalili 45 žitelja ovog malog srpskog sela. Iz kuća Lalića pobijeno je 37 duša, a iz Panjkovića šest. Pobijeni su Rade Paravina i Pera Stanić. Tako je u vatri izgorjela čitava porodica Miloša Lalića. Pored Miloša, izgorjeli su i njegova žena, tri sina: Mane, rođen 1932, Milan 1928, Stojan 1934. i dvije kćeri: Mara, rođena 1932. i Milica 1938.godine. Na spisku žrtava fašističkog terora nalazi se i ime Milene Lalić, koja je rođena 1944. godine. Vezane vijesti: Obnovljen spomenik žrtvama fašističkog

milena.jpg

Milena

USTAŠE SU MALU MILENU LALIĆ NABILE NA KOLAC (SVJEDOČI MIRKO RAPAIĆ)-  Svjedočanstvo iz knjige Mirko Rapaić: LIČKA TRAGEDIJA Na moju nesreću, bio sam očevidac pokolja srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice. To se dogodilo 14. marta 1945. godine kada se već približavao kraj rata. Našao sam se tu baš kad su se vodile teške borbe sa hrvatskim fašistima. Povukli smo se sa položaja u brda oko Korenice, ali smo se ubrzo, nakon dan-dva, ponovo vratili u ovo selo. Naišao sam sa grupom boraca na popaljene kuće, ali nigdje nije bilo ljudi. U prvi mah smo pomislili da se narod sklonio negdje u šumi, ili prema Mrsinju, ili prema

Olivera Šekularac: Ko voli istinu, sve voli

Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, al’ Vaskrs ne biva bez rana. Dočeka me jutros drenov cvet, Na severu zemlje lala Ote se suza prađedovska zauvek. Zna i ona da dren nije samo drvo, da dren nije samo cvet. Kaži suzo, zašto sama padaš, Ko još plače na cvetanje rano? Onaj kom je preklan svet, Ko ne pamti rodnu kuću, Ni iznad nje ptice let. Ne plačem to ja od tuge, Mojim precima je večnost dana. Ubili ste njih, ubili ognjišta, Al’ vaskrs ne biva bez rana. Kada vam ponekad strah dođe, Kome se pomolite Vi, Kojima je (oduvek) pradedovski zanat bio srbosjek. I ne pišem

JUGOSLAVIJA 1941. – Potresno svjedočanstvo italijanskog oficira o zločinima u NDH

Istorija Drugog svjetskog rata na prostoru Jugoslavije i dalje otkriva nove izvore i perspektive. Knjiga „Jugoslavija 1941.“ italijanskog oficira Salvatorea Loia donosi svjedočanstvo iz jednog drugačijeg ugla, a njena beogradska promocija okupila je ugledne istoričare i istraživače koji su ukazali na značaj ovog djela za razumijevanje tragičnih događaja iz 1941. godine. U svečanoj sali Gradske opštine Novi Beograd, 4. marta 2026. godine, održana je promocija djela koje iz korijena mijenja dosadašnje percepcije srpske istorije 1941. godine. Riječ je o knjizi „Jugoslavija 1941.“ autora Salvatorea Loia, italijanskog obavještajca i oficira, koju je sa italijanskog jezika prevela i priredila dr Mila Mihajlović, u izdanju Arhiva Vojvodine. Ovo izdanje donosi do sada nepoznatu arhivsku građu italijanske obavještajne

POEZIJOM ČUVA SEĆANJE NA STRADALE:Đurđica Dragaš Vukovljak, objavila prvu knjigu pesama (FOTO)

Sudbinu stradalih u Drugom svetskom ratu, u kojem je njena porodica u u Divoselu gotovo zatrta, Đurđica Dragaš Vukovljak (52), iz Beograda, rodom iz ličkog gradića Gospića, pretače u pesme, i tako od zaborava čuva sećanje na svoje pretke, ali i na druga stratišta u kojima su stradali Srbi, kao i za vreme rata devedesetih. Emotivni susreti sa rodnom Likom, Velebitom, Divoselom, Jadovnom i ostalim stratištima , neopisivom snagom je „povežu“ sa svim žrtvama, a emocije se „slažu“ jedna na drugu. Kada se osećanju slegnu, i dođe „taj trenutak“, reči naviru poput bujice i nastaju njene pesme, pune sete i tuge, posvećene rodnoj Lici. Mada piše još od osnovnoškolskih dana,

Pomen

Bogohuljenje komunista u Krajini

Episkop Damaskin (Grdanički), diplomac beogradske Bogoslovije i Muzičke škole, kao i petrogradske Duhovne akademije, s titulom doktora filozofije stečenom u švajcarskom Frajburgu, pomalo introvertni intelektualac, polovinom 1947. godine dolazi u glavni grad NR Hrvatske, u stolicu mitropolita zagrebačkog Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), šest godina nakon što je ustaška vlast uhapsila, mučila i unakazila, pa posle Nedićevoj vlasti predala njegovog prethodnika, Dositeja (Vasića). Piše: Milan Četnik Iste godine, 14. jula, mitropolit je krenuo vozom u Pakrac, sedište pakračke (slavonske) eparhije kojom je administrirao. Na stanici u Pakracu dočekala ga je “rulja sa pripremljenim jajima što je ipak značilo da je nasilje organizovano i dozirano”. Klicali su “dolje razbijači bratstva i jedinstva”

Đurđica Dragaš: KAMEN LIČKI OKO VRATA

Vuče me Lika k sebi, prokleta i blagoslovena. Pritisla me ravnica,crnica mi na grudi legla,teško mi nebo vojvođansko.Bez sunca i zvezda,bez kraja i početka. U oku mi Lika,krvava i plava,nevina i kriva.Lika,isplakana,od čemera crna,jaukom isparana.Lika,u rosi okupana,mirisom opevana,lepotom okajana. Ostaše mi tamo dva izvora,dva ušća,dve radosti.Ostade mi kamen hladni na uzglavlju dečjem. Rasporiše me,srce mi uzeše,a živog me ostaviše.Da ih očima iskopanim gledam,da ih rukama odsečenim grlim.Da decu svoju Gospodu dajem,preklanu,obezglavljenu,oboženu. Pusta mi je vojvođanska njiva,džaba joj klasje zlaćano,uzalud pesma devojačka.ne miriše mi gladnome hleb paorski. Vuče me Lika k sebi,prokleta i blagoslovena.Ne da mi krv da je zaboravim,da je odbolim neprebolnu.Ne da mi kamen lički oko vratada u ravnici

crna-knjiga.jpg

Жrtve iz Bilajske ulice u Gospiću 1945. godine

15. februar je dan, kada se, osim žrtava iz Mekinjara, sjećamo i grupe gospićkih Srba koji su obješeni 1945. godine. Naše je da ni jedno stratište i zločin ne zaboravimo, bez obzira na broj žrtava. Pokušali smo pronaći nešto više o pomenutom zločinu. U knjizi „Kotar Gospić i kotar Perušić u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945“ u izdanju HAK iz 1989. navodi se sledeće: „Grupu od 10 uhapšenih građana Gospića srpske nacionalnosti ustaše su objesile u noći 15. veljače 1945. godine na telegrafske i elektične stupove u Bilajskoj ulici. U ovoj skupini obješeni su: Sofija i Nedjeljka Teslić kćeri (Nikoline) iz Gospića, Jovo Banjeglav iz Bilajske ulice, Dmitar Obradović iz Gospića, Koka Kekić iz Gospića, Tihomir Oklobdžija,

NAJNOVIJE VIJESTI

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.