arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
Budo-Simonovic-na-dnu-jame-.jpg

Budo Simonović: Vađenje kostiju iz jame Ravni Dolac 1991. godine

11. maj 2019.

Ovaj jedinstveni video zapis prikazuje spuštanje speleologa sa potomcima žrtava u bezdanu jamu Ravni Dolac u Livanjskom polju. Samo u ovu jamu su hrvatske ustaše na Ognjenu Mariju 1941. godine žive pobacali 218 žrtava. Nako šest nedjelja i tri dana iz jame su žive izvučene 13 žena i jedan muškarac. Nakon 50 godina potomci žrtava eshumirali su kosti pobijenih, umili ih, osunčali i pohranili u novoizgrađenu kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu.   Na žalost, 1992 godine potomci zločinaca su minirali kriptu i na taj način učinili novi zločin nad ostacima nevinih žrtava. Do sada najkompletniji prikaz o stradanju Srba Livanjskog polja 1941. godine, uradio je gospodin Budo Simonović sa svojom knjigom „Ognjena Marija

BOŽANA — BOJA LALIĆ, udata RADETA: Kome je vika, tome je i lika…

Rane Boje Lalić

10. maj 2019.

Selo Guber je jedno od najljepših u Livanjskom polju. Na samoj periferiji Livna, sa lijepim novim kućama, širokim avlijama, štalama, pomoćnim zgradama i bogatom mahanizacijom, podsjeća na šumadijska sela. U jednoj od tih novih kuća, uz samu magistralu, našao sam u ljeto 1990. godine Božanu – Boju Radetu, rodom od Lalića iz Rujana. Malo prije toga joj nenadno umro muž i ostala sama da se vije u prostranoj kući. Navikla je Boja da gubi i trpi udarce, cio život joj gubljenje, ali godine učinile svoje i više nema snage kao nekad da stisne srce, da pretrpi i sakrije suzu. Pogotovu kad govori o paklu jame Ravni dolac, koji je i

NAJAVA: u Subotici izložba o livanjskim Srbima i promocija Ognjene Marije Livanjske

9. maj 2019.

SKC Sveti Sava Subotica i Udruženje Ognjena Marija Livanjska organizuju prikazivanje izložbe u Subotici, u prostorijama SKC Sveti Sava. Izložba čiji su autori prof dr Veljko Đurić Mišina i Radovan Pilipović, do sada je prikazana u više gradova u Srbiji i inostranstvu. U okviru svečanosti otvaranja izložbe biće održana promocija sedmog izdanja knjige Buda Simonovića Ognjena Marija livanjska. Izložba arhivskih dokumenata, fotografija, artefakata iz života i prošlosti Srba sa područja Livna (Bosna i Hercegovina)  „SRBI LIVANjSKOG POLjA-TRAJANjE KROZ VEKOVE“ 16.maja 2019. godine u 19. časova, u SKC Sveti Sava u Subotici. Potvrđeno je učešće dr Veljka Đurića Mišine i Buda Simonovića  POZIVAMO ZAINTERESOVANE DA PRISUSTVUJU OVOM DOGAĐAJU Izvor: Udruženje Ognjena Marija Livanjska

PODRŠKA UDRUŽENjU JADOVNO 1941. ZA AKTIVNOST NA DAVANjU NAZIVA GENOCIDU NAD SRBIMA

1. maj 2019.

Udruženje Ognjena Marija Livanjska je na svojoj sednici Upravnog odbora, održanoj 28. februara 2019. godine, razmatralo aktivnosti i odluku Udruženja Jadovno 1941, a u vezi sa davanjem terminološke odrednice POKOLj za zločin genocida nad pravoslavnim Srbima koji je počinila Nezavisna Država Hrvatska. Kako se navodi u obrazloženju Udruženja Jadovno 1941, davanje terminološke odrednice od značaja je za kulturu sećanja i pamćenja brojnih nevinih srpskih žrtva postradalih u sistematskom zločinu izvršenom u periodu 1941-1945. u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a od strane te države. Značajan putokaz u tom pravcu su i primeri drugih naroda koji su u određenom istorijskom trenutku bili žrtve genocidnog zatiranja. Tako je Mets-Jegern zločini nad Jermenima počinjeni od

Bojanić: ŠTA IMA LOŠE U TOME DA SE IMENUJE GENOCID NAD SRBIMA I KOME SMETA TERMIN ,,POKOLj“

29. april 2019.

Nije mi jasno, u čemu je problem kod pojedinaca da negiraju termin „Pokolj“ kao odrednicu za zločin nad Srbima u NDH, koji je pokrenuo Dušan Bastašić,glavni urednik sajta JADOVNO. Za taj termin saglasnost je dobio od akademika Vasilija Krestića i dr Nikole Žutića. Verovatno, glavni napad je usmeren na to da Srbi ne dobiju odrednicu o genocidu 1941-5, koju nikada nije ni imala, za razliku od Jevreja (Holokaust), Roma (Porajmos) ili Jermena za 1915. U svojoj izjavi oni optužuju Bastašića da je „preimenovao“ , a genocid srpski nikada nije imao svoje ime, i šta je tu ,,preimenovano“?! Naravno da je genocid i POKOLj, kao i HOLOKAUST. Šta tu ima loše? On samo hoće da se IMENUJE genocid nad

Potvrda nekog župnika iz okoline Kupresa kojom ovjerava da je neka udovica sa četvoro članova porodice iz pravoslavne prešla u katoličku vjeru

Kriva kletva

25. april 2019.

Ustaški zločini u Livnu i selima rubom Livanjskog polja ne odskaču od svega onoga što je u ime „Svete, Božje, Katoličke i Vojujuće Hrvatske” počinila soldateska Ante Pavelića u ljeto 1941. godine širom Hercegovine, Bosanske krajine, odnosno u svim onim krajevima u kojima je bilo nastanjeno srpsko stanovništvo i u kojima je valjalo ostvariti sumanutu ustašku vodilju: „Ili se pokloni, ili ukloni…” Livanjski kraj nije karakterističan ni po pobroju žrtava ni po metodama koje su primjenjivane za ostvarivanje paklene ustaške ideje čiji je rodonačelnik bio dr Mile Budak, da se jedan dio Srba pobije, drugi raseli, a ostali prevedu u katoličku vjeru i tako pretvore u Hrvate. I u Livnu

MILKA BOŠKOVIĆ udata MALjKOVIĆ: rane nikad nijesu zacijelile

Zalogaj smo dijelili…

24. april 2019.

U predvečerje jednog jesenjeg dana 1955. godine, neko zazva odozgo iz planine sa vrh Kovioca i glas ode u Rujane da je poginuo Mirko Maljković. Plećatog, prkosnog deliju koji se oči u oči trojice nije plašio, našli mrtvoga među stijenama. Onaj kome je bilo stalo da se oko toga ne diže prašina sve protumačio kao nesrećan slučaj i postarao se da sa Mirkom u grob pođe i tajna o njegovoj smrti. Oni koji su mogli i smjeli nijesu željeli da se oko toga bilo šta ispituje i provjerava, a oni koji su željeli, niti su mogli niti smjeli riječ prozboriti. Ostala je tako samo sumnja da ona rana na stomaku

Preživjeli iz jame Bikuše neposredno poslije rata pokazuju kako su ih vodili na gubilište

Ni ljepota ih nije spasila

14. april 2019.

Poslije pokolja koji se u školi u Čelebiću zbio na Ognjenu Mariju, ljeta gospodnjeg 1941, mještani su razvukli crijep da pokrivaju i obnavljaju spaljene kuće, a kiše su vremenom izbrisale krvave tragove sa zidova i podova. Krov je poslije Drugog svjetskog rata obnovljen, zidovi omalterisani i prekrečeni i sve učinjeno da se strašne uspomene izbrišu i sakriju. Osnovci su tako decenijama preskakali prvu i najvažniju lekciju — da se zlo nikada ne smije zaboraviti, jer to je jedina garancija da se ono i ne ponovi. Nigdje nema nikakvog znaka, nijedne riječi zapisane na zidu, u učionicama, da se zna i pamti vo vjeki vjekova kako je bezum čovjekov jednom tu

Grotlo jame u Tušnici

Tušnica

13. april 2019.

U prvom izdanju ove knjige, zbog žurbe da se pojavi prije 11. avgusta 1991. godine, kada je u Livnu obavljena  sahrana posmrtnih ostataka  žrtava  ustaškog genocida, nijesu u potpunosti obuhvaćena i opisana sva gubilišta, sve jame i stratišta, niti do kraja istraženi  svi zločini. Tako sam, opet zahvaljujući Miću Radeti, u međuvremenu saznao da je i iz jame u Tušnici (mještani je zovu Jelovača,prim.B.S.), baš kao i iz jame Ravni dolac na Dinari, od oko pedeset ubačeih, spaseno njih četrnaestoro. Najstarija među njima je, izgleda, bila Stana Raco, žena Jove Raca, rodom od Pažina iz Potoka. Od Pažina iz Potoka je bila i njena snaha Jovanka, žena Staninog sina Mirka,

slavko-maljkovic.jpg

Braća Maljkovići

12. april 2019.

Oni koji su se ljeta gospodnjeg 1941. godine iz bilo kojih razloga i pod bilo kakvim okolnostima zatekli daleko od Livna i Livanjskog polja, koji se nijesu našli u ovoj dolini krvi i suza, u ovom paklu mržnje i bezumlja, mnogo kasnije su shvatili kako ih je Bog imao na umu i kako im je sreća bila naklonjena. Radovan Maljković je, tako, kao vojni zarobljenik, dospio u Bavarsku, u lager Stalag 13 B. Ostavio u Livnu punu kuću, ostavio braću i sestre da čeznu i tuguju za njim. S proljeća 1942. godine, na adresu Radovanove sestre Darinke stiglo je pismo. Robijško, ali u njemu radosna vijest: Radovan živ, nije grob

Put bez povratka

10. april 2019.

Brzi krah Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine i žalosno rasulo u jugoslovenskoj vojsci, prevarenoj i obezglavljenoj, čiji se jedan puk raspao i u okolini Livna, osokolio je Anta Pavelića i uvjerio ga da je kucnuo čas za njegov godinama pripremani i kovani plan. Ugledao je zgodu da na političku pozornicu porobljene i raskubene zemlje stupe njegovi bojovnici i zaumio da njegov san o moćnoj, nezavisnoj državi Hrvatskoj više nije san i fantazija jednog emigranta. Nije, naravno, smetnuo s uma da će mu u ostvarivanju tog sna, prije svih i iznad svih, glavna smetnja i prepreka biti Srbi, stari nepokornici i bundžije, da se njegova vizija čiste hrvatske države može

Livno

Ljudi bez mrlje

8. april 2019.

Ljeta 1990. godine, kad je u livanjskom kraju zamajac međunacionalnih netrpeljivosti i raskola počeo ponovo uzimati zalet i hvatati maha, kad su po zidovima i raskrsnicama počeli osvitati ustašoidni grafiti i zlokobne poruke, kad su počela skrnavljenja spomenika, naročito onih na mjestima gdje je četrdeset i devet godina ranije zemlja ogrezla u srpskoj krvi, u sarajevskom „Oslobođenju” je bljesnuo zapis livanjskog dopisnika Svetozara Ljuboja. Stari i prekaljeni novinar, čovjek koji je kao dječak u Livnu preživio sve strahote ustaških klanja i samo pukim slučajem, zahvaljujući dobrotvorima druge vjere, ostao živ, osjetio je da je trenutak za vapaj, za apel da se krvavi ratni noževi, kame i handžari vrate u korice

Za sjećanje na šestoro najbližih, MILAN ROSIĆ je u Čelebiću podigao lijep spomenik (zanimljivo je da u minulim ratnim sukobima devedesetih godina niko nije dirao ovaj spomenik, a i na cijelom srpskom groblju u Čelebiću oštećena su, kažu, samo dva spomenika i to od granata koje su tu slučajno završile)

Muke Rada Kozomare

6. april 2019.

Dok su Milan Rosić i ostali koji su uspjeli da se izbave iz jame Bikuše, tog 30. jula 1941. godine u planini iščekivali vijesti iz Čelebića i nadali se da će neko od njihovih uspjeti da se probije kroz ustaški obruč, stigli su glasnici i kazali da u Čelebiću više nema žive srpske duše. „Toga dana pred veče i sutradan — sjećao se Milan Rosić — stiže nekoliko izbeglica na položaj iznad sela Vrbice. Pričaju da su bili skriveni po kućama i pojatama i da su toga dana, na Ognjenu Mariju, do podne ustaše, uz pomoć seljaka Hrvata, naših komšija, poklali sve srpske porodice, žene i decu, do poslednjeg. Kazuju

vojin-zirojevic.jpg

Velikomučenici

25. mart 2019.

Ako je istina da je čovjek postao od životinje, savim je izvjesno da je njegov smisao za mučenje i ubijanje pripadnika svoje vrste jedna od prvih velikih razlika. Čini se da su u tom vidu „očovječenja“ najdalje otišli ustaše čija bezdušnost, nemilosrdnost, krvoločnost i okrutnost nema premca. Sve je to u najpotpunijem obliku došlo do izražaja i u Livnu i okolini, a kao i drugdje, i ovdje su sve činili na mig i uz blagoslov crkvenih velikodostojnika. Tako je julskih dana 1941. godine, lištanski župnik Božo Šimleša objavio vjernicima da su Srbi stavljeni van zakona i zaprijetio kaznom strašnog suda svakome ko ne krene u „svetu borbu protivu izroda katoličke

Bikuša

18. mart 2019.

Ljeta 1990. godine,  uzaludno sam tražio jamu Bikušu iznad Čelebića. Nije pomoglo ni to što mi je vodič bio Duško Šunjka, čovjek koji na tom terenu poznaje svako konačište divljači, svaki brlog divljih svinja, sve čeke, prelaze i priječce. Uzaludno smo se provlačili kroz gustiše i šipražje, peli na uzvišice i visočije drveće — more rascvjetalog jasenja je u svojoj bjelini sakrilo čak i bijeli kameni obelisk podignut poslije rata nad ovim stratištem Poslije mi, čini mi se, nije bilo ni žao što je nijesmo našli, što ni Duško Šunjka koji brdo Klanac i Livadnice poznaje kao svoj dlan nije pogodio pravi put do nje. Možda je tako i bolje.

NAJNOVIJE VIJESTI

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA