Kalendar genocida
Naredni događaji
22. april - dan sjećanja na proboj jasenovačkih logoraša
Na dan proboja 22. aprila 1945. godine u logoru Jasenovac bilo je zatočeno 1 073 preživjelih logoraša od kojih je 600 krenulo u proboj, a slobodu je ugledao samo 91 logoraš.
Istog dana počeo je i proboj zatvorenika dijela logora Kožare, u selu Jasenovac, gdje je od 167 zatvorenika njih 11 preživjelo proboj.
Donja Gradina predstavlja najveće stratište u sistemu koncentracionih logora "Jasenovac", koji je formiran u avgustu 1941. godine, neposredno nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske /NDH/.
Prema istraživanjima stručnjaka, u periodu između 1941. i 1945. godine u ovom logoru ubijeno je oko 800 000 djece, žena i staraca, mada se o broju stradalih još uvijek vode svakodnevne rasprave, tačan broj stradalih vjerovatno nikada neće biti utvrđen
Među stradalima bilo je najviše Srba, Jevreja i Roma. Po načinu ubijanja, jasenovački logor smatra se najmonstruoznijim stratištem koje je tada postojalo u svijetu, a koji je osnovala i njime upravljala NDH.
OBILjEŽAVANjE 66. GODIŠNjICE PROBOJA JASENOVAČKIH LOGORAŠA
Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNjICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA APRILA, 1945. GODINE
OBILjEŽAVANjE DANA SJEĆANjA NA JASENOVAC
26. i 27. april 1941. u Grubišnom Polju
26/April - 27/April26. i 27. aprila 1941. ustaše su digle iz kreveta 504 Srbina iz Grubišnog Polja i okolnih sela. Oterani su u logor “Danica” kod Koprivnice, odatle u Gospić, pa u Jadovno na Velebitu i Slanu na otoku Pagu. Iz „Danice“ se vratilo nekoliko staraca, jedan dečak mlađi od 16 godina i neki iz mešovitih brakova. Svi ostali su završili u nezapamćenim mukama: od malja, sekire, ili poluživi u lancima strmoglavljeni su u bezdane Velebita. Neki su zaklani tokom transporta podvelebitskim kanalom prema otoku Pagu. Postoje ozbiljne indicije i dokazi da ih je značajan, ali neutvrđen broj, završio u golgoti Slane na otoku Pagu. Svedoka o ovim stratištima naših očeva, braće i rodbine dugo nije bilo. Ipak, pojavili su se živi svedoci, među njima i pobegli sa Velebita. Istine su došle na svetlo dana, one svedoče o strahotama i bezumlju hrvatskih ustaša, bezumlju kakvom nigde na svetu nema primera. Posle hapšenja Srba u Grubišnom Polju, sutradan 28. aprila 1941. , na tadašnjem sajmištu u Gudovcu, ubijeno je 195 vezanih, nedužnih Srba.
Genocid nad Srbima u Hrvatskoj počeo "Otkosom" novembra 1991.
Prve žrtve ustaškog genocida u Hrvatskoj
27.04.2013. Grubišno Polje: Foto-galerija-parastos i komemoracija
Video: Grubišno polje - 28. IX 2012. - parastos i komemoracija
Bilogora i Grubišno Polje 1941 - 1991.
OPŠTINA GRUBIŠNO POLjE - ŽRTVE RATA 1941-1945 - Jovan Mirković
Zločin na Čardaku kod Dervente 1992. godine
37 Srba iz ovog naseljasu ubijeni na Vaskrs 1992. godine. Ovaj svirepi zločin počinili su pripadnici regularne Hrvatske vojske - 103 HVO brigade, kao i pripadnici Riječke i Sisačke brigade, zajedno sa pripadnicima paravojnih hrvatsko-muslimanskih jedinica koje su formirali HDZ i SDA iz Dervente.
Pokolj u crkvi na Kolariću 26.04.1942 godine
Pokolj u crkvi na Kolariću se dogodio 26.04.1942 godine, na samu Mladu Neđelju. To je vrijeme najžešće ofenzive na Kordun. Probojem obruča na Petrovoj gori 14. maja , okončane su borbe i prvih mirnijih dana nakon toga pokupljeni su ostatci stradalih u kolarićkoj crkvi. Višegodošnjim istraživanjem Mile Dakića skupljen je popis 109 žrtava.
Vezane vijesti:
GDJE LEŽE KOSTI KOLARIĆKIH MUČENIKA ?
Pozivamo sve Vas koji posjedujete dokumente, fotografije, video zapise, predmete vezane za ovaj događaj kao idruge iz vremena postojanja Nezavisne Države Hrvatske, da nas kontaktirate putem elektronske pošte:[email protected]ili telefonom: +387 51 333 509 .
Selo Osovo kod Rogatice 27.04.1942.
Selo Osovo,udaljeno je desetak kilometara od Rogatice u pravcu Srbije.Sve što su pohvatali Srba, u zoru 27.04.1942. godine po selu ustaše su sakupile, zatvorile u kuće i štale Koje Ristanovića i Riste i Mitra Koranjića. Zaselak Kula nalazi se u prilično dubokoj, prirodnoj uvali izmedu dva brda, sakriven je i zaklonjen od pogleda. A onda je počeo krvavi, ustaški pir u kome je ubijeno iumeđu 90 i 100 Srba. Neki kažu i više. Kako sad znati koliko ih je tačno bilo? I to sve same nejači, djece, žena i staraca, jer vojno sposobni ili su se krili po okolnim šumama ili su otišli sa vojskom. Pobijeni su: Ristanovići, Kovačevići, Ljubinici, Koranjići, Balčaci, Bojati, Gaševici, Zekovići, Tomovići, Paunići, Kundurići… i po prezimenima se vidi da su to porodice ne samo iz Rogatice nego sa cijelog Sarajevsko-romanijskog platoa. Petar Ristanović, naprimjer, danas nam priča da je tu nastradalo 24 njegovih nabližih - članova porodice.
Više:
Istina skrivana u trnju 62 godine
Pozivamo sve Vas koji posjedujete dokumente, fotografije, video zapise, predmete vezane za ovaj događaj kao idruge iz vremena postojanja Nezavisne Države Hrvatske, da nas kontaktirate putem elektronske pošte:[email protected]ili telefonom: +387 51 333 509 .
2013 - ZLOČIN NAD SRBIMA U SKELANIMA
ZLOČIN NAD SRBIMA U SKELANIMA
Jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su tragičnog 16. januara 1993. godine u ranu zoru srpska sela oko Skelana i upale u ovo mjesto na obali Drine.
Muslimanske jedinice upale su u sela prije svanuća, ubijajući i koljući civile na spavanju u kućama, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle, nastavljajući etničko čišćenje u Podrinju započeto još u aprilu i maju 1992. godine napadima na srpska sela Gniona, Osredak, Vijogor i druga.
Tog kobnog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece.
Ranjeno je 165 mještana, a od 30 zarobljenih polovina nije preživjela mučenja u srebreničkim kazamatima i njih četvoro još se vode kao nestali.
Bježeći od potpunog uništenja, stanovništvo je tražilo spas u povlačenju prema graničnom mostu ka Bajinoj Bašti u Srbiji, dok su neki pokušali spasiti živote preplivavanjem ledene Drine.
Most preko koga se civilno stanovništvo jedino moglo prebaciti u Srbiju bio je pod stalnom mitraljeskom vatrom i postao je stratište, pa je u pokušaju bjekstva na mostu i u njegovoj blizini nastradalo najviše civila, kao i u talasima Drine.
Najmlađa žrtva bio je petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, a njegov brat Radislav imao je svega 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su pobjeći u Bajinu Baštu, ali su kod graničnog mosta pogođeni kuršumima.
Tog jutra Mileni Milovanović poginuo je muž Milenko, bratić Tomislav Bogdanović i još nekoliko rođaka i daljih srodnika. Ona priča da su cijeli dan proveli pod mostom, jer se od pucnjave preći nije moglo, a Drina je bila duboka i pod stalnom vatrom.
Gordana Sekulić ubijena je na mostu, a njena dva sina su srećom ostala nepogođena i žive u Srebrenici sa ocem Mirkom.
Maloljetni Cvetko Ristić iz Kušića ostao je bez kompletne porodice, kuće i imovine. Ubijeni su mu roditelji, sestra i brat koji još nije pronađen, a tek nakon 16 godina obnovljena mu je kuća.
Nastojeći da zatru sve što je srpsko na ovom području, muslimanske snage su tog dana opljačkale i spalile srpska sela Ćosići, Kostolomci, Klekovići, Božići, Blažijevići, Kolari, Zečevići, Kušići, Stajšići, Maltaši, Stublovi, Arapovići, Bujakovići, Liješće, dio srpskih Skelana i još nekoliko sela.
Nisu stigli do Crvice, Žabokvice i Petriče i to su jedina tri srpska sela u srebreničkoj opštini koja nisu spaljena u proteklom ratu.