„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Banjoj Luci

U Kući Milanovića, u subotu 09. novembra 2024. u 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja.

Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac.

O poeziji, književnom izrazu i inspiraciji za ovu zbirku govoriće scenarista Nataša Drakulić, ispred izdavača Momčilo Mirić, predsjednik udruženja „Jadovno 1941.“ iz Beograda i organizator promocije Dušan Bastašić, predsjednik udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banje Luke. Stihove će govoriti glumica Ljiljana Čekić.

Prisutnima će se obratiti i prof. dr Duško Pevulja, direktor Kulturnog centra Kuća Milanovića.

Pjesmu Krik nad Krušovačama Đurđica je napisala sa samo trinaest godina i s njom osvojila prvo mjesto na literarnom konkursu koji je te 1987. godine organizovan u spomen na stradanje mještana  Divosela, Čitluka i Ornica u Drugom svetskom ratu. Nagrada, zbirka  Lorkine poezije, uručena joj je na komemorativnoj svečanosti u Spomen domu u Divoselu, selu nadomak Gospića.

Možda su neki već tada mogli da osjete miris rata u vazduhu, ali jedna trinaestogodišnja devojčica se nadala da krv više nikada neće poteći njenim zavičajem. Nažalost, pokazalo se ubrzo da nije bila u pravu. Ponovilo se, a Đurđičina porodica se, baš kao i ostali Srbi iz tog kraja, našla pred velikim životnim izazovima. Godine stradanja i izbjeglištva ostavile su na svima njima tragove. Đurđica ih bilježi i liječi pjesmama posvećenim Divoselu, precima i zavičaju.

A šta se zaista desilo na Kruškovačama o kojima je pisala, koliko je Divoselo stradalo tokom Drugog svjetskog rata i početkom devedesetih, gosti na promociji će moći da saznaju iz kratkog dokumentarnog filma koji će biti prikazan.

Od Divosela i Kruškovača, preko Jadovnog, Gospića i Paga, Gline, Garavica, Draksenića, Prebilovaca, Starog Broda i brojnih drugih stratišta, do najvećeg srpskog gubilišta Jasenovca, autorka oplakuje i od zaborava otima žrtve suludih ustaških zločina.

Svaka sudbina ovih stradalnika je priča i pjesma za sebe, ali posebno teške i tragične su sudbine majki koje su preživjele stradanje djece. Izvlačile su se iz jama, gledale kako im zvijeri ubijaju najmilije, preživljavale su ono što se preživjeti ne može i nastavljale… rađale i obnavljale život. Kako, samo su one znale.

Iako prvenstveno pisane kao posveta stradalim precima, pjesme u ovoj zbirci prepune su Like. Zavičaja kojem se autorka otvorenog srca vraća, uprkos bolu koji je za njega veže.

Kao što reče u jednom stihu, Lika joj je „i majka i maćeha, i tuđa i njena“.

Udruženje „Jadovno1941″ iz Banje Luke i Beograda, okupljaju potomke žrtava kompleksa logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag i zahvaljujući njima i ova knjiga je ugledala svetlost dana.

---

Vezane vijesti:

Divoselo, Čitluk i Ornice –  epopeja slavnih predaka

---

Održana prva promocija knjige, prvenca Đurđice Dragaš „Jer… mi smo ista krv!“

„Jer … mi smo ista krv“, pesnički prvenac Đurđice Dragaš predstavljen u RTS Klubu