fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

ISTINA O VRAŽJOJ DIVIZIJI

42. Domobranska vražija divizija

(Vitali Žučni)

Vojnim slomom i raspadom Austro-Ugarske monarhije, nestala je sa poprišta kao vojna formacija i 42. hrvatska domobranska divizija, ali je nastala zagonetka, koja već skoro jedan vek ima posledice za srpski narod i srpski etnički prostor.

Tokom Velikog rata, iznikli su iz redova njenih, okupatorski upravnici u BiH, Crnoj Gori i Srbiji, a posle završetka rata i stvaranja zajedničke države, trojica političkih vođa. Imali su različitu političku razvojnu karijeru, ali zajednički antisrpski predznak  i ratovanje u redovima 42. domobranske divizije KuK „kaznene ekspedicije“.

Jedinstvo uticaja sveštenstva RKC i ideologije HSP (Hrvatska stranka prava) kao izrazito klerikalne i antisrpske nastalo je još pre Velikog rata, jer je većina rezervnih oficira iz 42. hrvatske domobranske divizije bila aktivna u HSP. To će se drastično ispoljiti ratnim zločinima nad srpskim narodom u Velikom ratu. U zločinima počinjenim i u austro-ugarskoj monarhiji i u Srbiji, prednjače primerima svojim, starešine u 42.hrvatskoj domobranskoj diviziji.

General-pukovnik Stjepan pl. Sarkotić kao komandant 42. domobranske divizije imenovan je  oktobra 1914. za Zemaljskog poglavara u BiH, nakon penzionisanja ponemčenog Slovenca OSKARA POTJOREKA. Čim je stigao u Sarajevo zabranio je ćirilicu kao pismo, i izjavio: „Srbi su sa svojim pismom neprijateljsko tijelo Istoka, u borbenoj zoni Zapada“!

Bezobzirno je zabranio pismo većinskom narodu, jer su Srbi pravoslavne vere činili 43,49% stanovništva po popisu iz 1910.godine, koji su provele austro-ugarske vlasti u tadašnjoj BiH.

Progon ćirilice u NDH  nastavak je ove zabrane, a traje i danas, u pojedinim novonastalim zemljama na srpskom etničkom prostoru!

Ablem vražije divizije
Ablem vražije divizije

Kao poglavar BiH on je i komandant svih austro-ugarskih vojnih jedinica, i u BiH i u Dalmaciji, te 1915/16. učestvuje u vojnoj okupaciji Crne Gore i zato dobiva titulu „baron od Lovćena“. Vernost dokazuje tako što odmah izbacuje kosti vladike Njegoša i ruši kapelu na Lovćenu. U novembru 1918. godine, pre dolaska srpskih oslobodilaca beži u Zagreb, gde ga  samoproglašeno Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba smešta u hotel na Zrinjevcu (elitni deo grada), kao eksperta za vojna pitanja.

Nakon nastanka zajedničke države SHS (Jugoslavije) odlazi u Beč da bi aktivno delovao protiv nje, okupljajući oko sebe veterane „vražije“ divizije i emigrante svih boja, te inicira stvaranje terorističke organizacije „Hrvatski oslobodilački pokret“, u Gracu 1919. godine. Kada Ante Pavelić emigrira iz Zagreba 1929.godine, predaje mu celokupnu organizaciju, kao embrion, za razvoj ustaškog pokreta. Umire u Beču 1938. godine, oproštajni govor drži mu general Glec fon Horstenau, budući opunomoćeni izaslanik nemačke vojske u NDH od 1941. do 1945. godine.

Drugi komandant 42. hrvatske domobranske divizije, grof Johan Salis-Sevis koji je komandu primio od Stjepana Sarkotića, posle poraza u Kolubarskoj bitki povešće domobrane u Galiciju, na ruski front, gde će takođe ići iz poraza u poraz, dok ih ne upute na talijanski front u južni Tirol, gde hrvatski domobrani ostaju KuK ratnici do kraja Velikog rata.

Posle okupacije Srbije 1915. godine, postavljen je za prvog okupatorskog guvernera, dovodeći grupu oficira iz 42. „vražije“ divizije za brojne šefove okupatorske uprave, sa sobom. Postavio je policajce iz Zagreba za šefove u Beogradu, iz Varaždina u Smederevu i tako u svim administrativnim sedištima Srbije, upravljaće Hrvati i Mađari. Svakodnevno je izricao kazne vešanja ili streljanja, a Beograd je 1916. godine po austro-ugarskom popisu imao samo 12000 stanovnika. Pod njegovom upravom Srbija je teško postradala, njegovim naređenjima u logore Nežider i Mauthauzen oteran je ogroman broj Srba, gde je  život izgubilo nekoliko desetina hiljada muškaraca i dečaka. Postavio je za vojnog zapovednika Beograda potpukovnika Slavka Kvaternika iz 42.domobranske divizije, koji će 10. aprila 1941. godine proglasiti NDH (Nezavisna država Hrvatska) u trenutku ulaska nemačkih osvajača.

I Salis-Sevis će odmah zabraniti ćirilicu u Srbiji i uvesti latinicu, kao „evropsko“, okupatorsko pismo, koje danas toliko forsiraju „sorosevi kursisti i kursistkinje“ na putu „europeizacije“ Srbije i lakše komunikacije sa svetom (kako to oni stručno tumače)!

Budak dr Mile, pravnik, rezervni oficir u 26. (karlovačka) pukovniji 42. domobranske divizije, srpski ratni zarobljenik, najbliži saradnik Ante Pavelića, službeni ideolog ustaškog pokreta.

Robijao u Sremskomitrovačkoj  kaznioni gde je kao politički osuđenik učestvovao u izradi teksta sporazuma između ustaša i komunista, koji je potpisan 1935.godine. Osnov sporazuma je   rušenje Kraljevine Jugoslavije, kao države u koju je „silom“ ušao deo nekadašnje „preteče“ EU.

Tvorac je sporazuma o stvaranju KP NDH, kao nacionalne partije suverene države.

Potpisan 17.maja 1941.godine sa Andrijom Hebrangom i Vladimirom Bakarićem u ime KPH i ministrima NDH, Milom Budakom i Mladenom Lorkovićem, a parafirao ga je i sam Pavelić!

Maček Vlatko, rezervni oficir u 25. (zagrebačka) pukovniji 42. domobranske divizije, srpski ratni zarobljenik, jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik HSS (Hrvatska seljačka stranka), najbrojnije političke stranke Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji i potpredsednik vlade u dva mandata. Sa Josipom Brozom vodio tajne pregovore preko posrednika Josipa Magovca oko uključivanja HSS u organe vlasti NKOJ, i pre II. zasedanja AVNOJ-a, gde je srpski narod zastupala oktroisana grupa komunista, a ne izabranih narodnih predstavnika.

Broz Josip (Tito), rezervni podoficir u 25. (zagrebačka) pukovniji 42. domobranske divizije, ruski ratni zarobljenik, aktivista radničkog pokreta u Zagrebu krajem dvadesetih godina XX. veka, osuđen u „bombaškoj“ aferi, robijao u zatvoru Lepoglava, gde je upravnik bio Maksimilijan Bohaček, rezervni oficir u 25. (zagrebačka) pukovniji 42. domobranske divizije tokom kampanje u Srbiji i Rusiji. Generalni sekretar KPJ u vreme stvaranja KP NDH (boravio u Zagrebu!) i rukovodilac NOP i POJ („partizanski pokret“) tokom 1941-1945. godine.

Tito 1914
Tito 1914

U času ulaska nemačkih jedinica u Zagreb 10.aprila 1941.godine, aktiviraće se odmah bivši oficiri 42. „vražije“ domobranske divizije i već 12.aprila u „Rudolfovoj“ kasarni u Zagrebu formirana je prva pukovnija NDH, sa oznakom 25. pješačka kao „obnova tradicije hrvatskog oružja“! Ukazom Ante Pavelića u aktivnu službu vojske NDH u činu generala primljeni su nekadašnji oficiri 42. „vražije“ divizije– Slavko Štancer, Ladislav Aleman, Vilim Lulić, Lavoslav Milić, Đuro Grujić, Mirko Gregurić i Ivan Tomašević (komandir voda i čete Josipu Brozu 1914!), a nekadašnji operativni oficir u štabu 42. „vražije“ divizije Leon Rupnik, postaće zapovednik slovenačkog domobranstva tokom Drugog svetskog rata.

Ratni sastav 42. domobranske divizije imao je nekoliko stotina starešina, i većina se lično upoznala tokom perioda 1914-1918. godine, na srpskom, ruskom i  talijanskom frontu. Nastavljaju svoje susrete i druženje u periodu 1918.-1941.godine, u zajedničkoj državi  Jugoslaviji ili u emigraciji, gde pristupaju raznim terorističkim organizacijama sa izrazito antisrpskim delovanjem.

Tako malobrojni kadrovi, imali su značajno mesto i vodeću ulogu, u partijama i strankama, u emigrantskim organizacijama,tajnim službama,u vojsci Kraljevine Jugoslavije, NDH, hrvatskim i slovenačkim domobranima, ustašama, partizanima, pa čak i u masonskoj loži u gradu Zagrebu.

Srpski istoričari svakako moraju svom narodu da odgovore na pitanje, da li je sva tragedija srpskog naroda u Velikom ratu, Drugom svetskom ratu, genocid u NDH, genocid u građanskom ratu 1991.-1995. u zajedničkoj državi, potekla od „djelatnika“ iz 42. „vražije“ divizije, kao preteče organizovanog antisrpskog neformalnog centra. Rasvetljavanje ličnih i partijskih veza i uticaja, u udruženjima pod pokroviteljstvom RKC kao antisrpske konstante delovanja, primarno je istraživanje koje još čeka odgovore!

Važno je, detaljno istražiti sve veze raznih grupa i stranaka iz krugova bliskih fašističkim i totalitarnim ideologijama, čiji su članovi bili pripadnici 42. „vražije“ domobranske divizije i međusobno se prožimali mržnjom prema Srbima i željom za osvetom, zbog sramnog poraza u dve kampanje „kaznene ekspedicije“ na Srbiju, iz Velikog rata.  Pojave regeneracije neofašizma na prostorima zemalja sa različitim učešćem u Velikom i Drugom svetskom ratu, kriju u sebi novu opasnost za srpski narod, da bude ponovno žrtva kampanje koja vuče korene iz dve zajedničke države, u nedovoljnoj istraženosti, zbog velike zablude.

U ume  „jugoslovenstva“ u prvoj i „bratstva-jedinstva“, u drugoj zabludi Srba, o potrebi odricanja od istine, zarad viših ciljeva.

Naročito je važno istražiti zagađenost delova „održivog rama tetke Angele“ sa prostora nekadašnje zajedničke države, kako se ne bi „spontano“ pojavio neki novi kandidat, a da mu koreni– porodični i socijalni – potiču iz kruga nekadašnjih pripadnika 42. domobranske „vražije“ divizije, što Srbima može samo doneti novu propast i međusobice, u još nedovoljno stručno i naučno razjašnjenom početku i toku sukoba, dva antifašistička srpska pokreta u Drugom svetskom ratu.

Srpski istoričari duguju svom narodu odgovor na izjavu Eugena-Dide Kvaternika, šefa UNS (hrvatski GESTAPO), datu Anti Paveliću u maju 1941.godine – „da će Srbi trpeti barem pedeset godina posledice, posle „poklona“ koji im je upravo upućen“! (tvrdnja britanskog obaveštajca iz Zagreba, javno objavljena u njegovim memoarima).

Kakva je veza „poklona“ i djelatnika 42. Domobranske „vražije“ divizije?

Zašto nijedan general NDH, zarobljen na kraju rata i suđen u toku 1945.godine, nije razjasnio zločine počinjene u Velikom ratu u Srbiji 1914., a svi su bili oficiri u 42. domobranskoj „vražijoj“ diviziji KuK „kaznene ekspedicije“!

Ko je i zašto, sprečio da se još tada sazna i obelodani puna istina?

Vek posle, vreme je za punu istinu, ma kako bolna i bila!

(Fond strateške kulture/Vitali Žučni)

Izvor: Srbin Info

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

  1. I znajući sve ovo, po ko zna koji put Srbi u Srbiji izglasaše jednoglasno sporazum kojim će ih NATO ustaše dokusuriti: E pa sretno u propast Srbi!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: