Velebite, rođeni moj, gord si, stamen k’o pesma momačka, gospodar vetra, sluga gromova.

Moćan si.
Od neba satkan.
Iz zemlje iznikao.
Modar i zelen.
Rođeni moj.
U tebi se more rodilo,
iz utrobe tvoje poteklo.
Iz kamena,
kao bistra suza majčina.
Gord si.
Stamen k’o pesma momačka.
Gospodar vetra,
sluga gromova.
Na tvojim vrhovima dan umire.
Sa krošanja poleće jutro.
Izvorište si i konačište.
Dan i noć.
Nebo i tama.
Utroba tvoja na život miriše.
U krvi si mi.
U tvom sam oku rođena.
Sa kamena ortgnuta.
Željna te ostala.
Rođeni moj.
Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš