Demobilisani borac živi u javnom kupatilu?!

Datum objave: ponedeljak, 7 novembra, 2011
Objavljeno u Ostalo
Veličina slova: A- A+

srna

Bivši srpski borac Jovan Stevanović iz Popova kod Bijeljine, teško obolio i gotovo nepokretan, živi u nekadašnjem javnom kupatilu u centru sela i preživljava od hrane koju mu daju mještani.

Od Centra za socijalni rad iz Bijeljine mjesečno prima 60 maraka, a od opštine je samo jednom u 20 godina dobio 200 maraka jednokratne novčane pomoći. U sadašnjem stambenom smještaju od 25 metra kvadratna – najstarijem javnom kupatilu u Bosni napravljenom 1924. godine – Jovo nema ni struje, ni vode. Uprkos svemu, naglašava, nikada ništa ni od koga nije tražio.

Drva za ogrev dobije od humanih ljudi i od Centra za socijalni rad koji mu je ove godine dodijelio 210 maraka da kupi tri metra drva što je i učinio, ali ne zna do kada će mu moći poslužiti.

Kupatilo u kojem živi Stevanović veoma je hladno i teško ga je zagrijati. Tu ga niko, osim malobrojne rodbine, ne obilazi, ali je bilo prijetnji mještana da će ga i odatle istjerati. Žao mu je, kaže, što su ga zaboravili u Boračkoj organizaciji, iako smatra da to nije zaslužio, jer je kao pripadnik Prve semberske bigrade cijeli rat proveo na majevičkom ratištu.

“U ratu sam bio od početka do kraja, a sada sam zaboravljen od opštinske Boračke organizacije. Tada mi je oboljela kičma. Noge me bole od posljedica smrzavanja u rovu. Gotovo sam nepokretan. Kod ljekara nisam bio od rata, iako mi je potreban, jer sve vrijeme imam bolove”, priča šezdesetšestogodišnji Jovan.

Njegove muke, prisjeća se, počele su 90-tih godina prošlog vijeka, kada je krenuo u rat. Tada je bio primoran da proda oko dva dunuma zemlje da bi, kako je rekao,”imao šta da stavi u ruksak”.

Poslije se, uprkos zdravstvenim tegobama, vratio kući i imanju u Popove i tu je živio do 2000. godine, jer više nije mogao da obrađuje zemlju. Sve je prodao u bescijenje, a od tog novca kupio je kamp-kućicu u blizini Pavlovića mosta i tu je živio osam godina.

“Kada više nisam mogao da ustanem, došao sam ovde. To je bilo u decembru 2009. godine. U selu ima napuštenih kuća, ali mi niko ne nudi smještaj, već mi kažu – `Što si išao u rat, što si prodao svoje?`. Da imam veća primanja iznajmio bi sebi jednu sobicu, kupio drva i lijekova koji su mi prijeko potrebni”, priča Jovan.

Rođak Jelenko Stevanović ističe da bi Jovanu trebalo pomoći, jer je riječ o borcu prve kategorije s obzirom na vrijeme provedeno na prvoj liniji fronta, ali mu je dodijeljena četvrta kategorija.

“Svi koji poznaju Jovu znaju da se on neće žaliti, niti šta tražiti. Dok je bio sposoban svakom je htio pomoći, a sada mu se to vraća na veoma ružan način”, kaže Jelenko Stevanović.

U Mjesnoj zajednici Popovi smatraju da su na ovaj način djelimično riješili stambeno pitanje Jovana Stevanovića.

Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Dragan Kulić rekao je Srni da očekuju da se iz objekta stare čitaonice, koji se nalazi u neposrednoj blizini javnog kupatila, iseli izbjeglička porodica kojoj je istekao ugovor o privremenom smještaju, pa će onda razmišljati na koji način da pomognu Jovanu.

U Boračkoj organizaciji opštine Bijeljina obećali su da će u narednih sedam dana obići Jovana Stevanovića, jer nisu bili upoznati sa njegovim slučajem.

“Otići ćemo na lice mjesta da vidimo na koji način da pomognemo čovjeku. Činjenica je da je boračka populacija najugroženija kategorija stanovništva, a mi pomažemo u skladu sa svojim mogućnostima”, rekao je Srni predsjednik opštinske Boračke organizacije Zoran Miljanović.

Priredila: Marija BOGDANOVIĆ

Izvor: srna

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top