Dani(j)el Simić: Hrastko Imanjić i Davidova zvijezda

Slučajno ili ne, kako se to frazerski kaže, Dan Rastka Nemanjića i Dan obilježavanja sjećanja na holokaust, padaju u isti dan. Šta nama to uopšte znači?

Danas je dan jedne od najzaslužnijih ličnosti za ono, što srpski narod sada jeste. I što će vjerovatno biti u budućnosti.

Ako ga bude.

A neće ga biti, ako se nastavi ovakvo ophođenje prema njegovom razvoju. Još i više prema njegovoj povijesti. Ako ne znate odakle ste došli, ne možete znati ni kuda idete.

I dosta više fraza, to je stvarno tako. Primjetio sam da većina srpskog rukovodstva, kulturnih i naučnih radnika, a pogotovo to vrijedi kao opštenarodni doživljaj; termin „holokaust“ shvata kao nešto srpsko. Ili barem – i srpsko.

Bez obzira što je u pitanju grčki termin, koji znači „sve spaliti“, jevrejski istoričari su ga, naučno-istorijski, rezervisali isključivo za stradanje Jevreja. Oni imaju i domaći termin za zlo istrebljenja koje im se desilo (šoa), dok Srbi nemaju neku svoju izvornu riječ, koju bi koristili za djelimično uspješan pokušaj njihovog istrebljenja. Za razliku od jevrejskog, pokušavan ponovo nakon 1945. godine.

Evo, predlažem: POGROM, ZATIRANjE, ISTREBLjENjE; ali to neće spriječiti našu neprosvećenu upravljačku elitu da se na to ne osvrne. I nastavi se šlepati na Jevreje u procesu sjećanja.

Jevrejski kulturni centar Arije Livne

Kuku ti je nama, kojima je stalo! Moramo čekati da Jevreji pokrenu sjećanje na mjesto gdje su zajedno ubijani s nama, pa da se nešto desi i Srbima. I hvala im na tome.

Sama moja ranija izjava, kako je moguće da srpski narod nestane (i to za našeg vijeka), za neke je u startu simptom ksenofobične paranoje, zaostalosti, mizantropije i što je najgore – ratnog huškaštva. Rade posao rezervisan za neonaciste po Njemačkoj. I dalje je ogroman broj onih, koji bi bilo kakvo sjećanje na činjenice iz srpske egzekucione prošlosti, u cilju sprečavanja repete, da etiketiraju nekom od floskulica od kojih žive.

No, tim istima nikada neće pasti na pamet da to kažu Jevrejima.

Danas su se oni gurali u red monetarne javne kuhinje, poturajući lonče za donaciju i zapijevajući o zločinima nacističke Njemačke i fašističke Italije. Hrvatsku Nezavisnu Državu su preskočili. Multirepriziraće u svojim glasilima tekst o nacionalizmu Danila Kiša, i to je to.

O tome koliko lokalna vlastela vodi računa o srpstvu, najbolje govori natpis na Jevrejskom kulturnom centru (još uvijek živog) Arija Livnea. U sred Banje Luke, Jevrejima nije palo na pamet da ime svog kulturnog centra na pročelju napišu ćirilicom. Niti nekome da im to sugeriše. A pametne su Ješe, usvojili bi oni sitnicu. I onako nije na ivritu.

To vam, ishodišno, govori o tome koliko se za problem pogroma nad nama u Drugom svjetskom ratu zanimaju oni koji su izgradili zgradu u kojoj se taj centar nalazi.

Dosta šlepanja na Jevreje

Evo i danas ja to radim, ali stvarno je dosta. To je drugi narod, brat po Jasenovcu, koji se rukovodi svojim interesima. I to je sasvim u redu.

Više puta sam lično, i preko medija, čuo čika Livnea kako diplomatski, bez obzira što ga zapošljava Republika Srpska, poručuje kako Srbi nijesu normalni. Da su budaletine koje po svakom selu prave crkvu, a ne mogu u Jasenovcu. Za to nikad nema para.

No, para će se, navodno, naći. Neko je napravio konkurs, donio odluku o kombinovanju dva rješenja u neki galimatijas, koji još niko javno nije prikazao. Tako, da svi kažemo šta mislimo.

No, neki jesu. Danas je izašla i vijest, da je direktorica spomen područja Donja Gradina izjavila da su „zaposleni pozitivno iznenađeni idejnim rješenjem“, te da će se ove godine tražiti izvođač radova; dočim u javnosti Srpske nikom nije omogućeno (lično sam od pomoćnice ministra tražio uvid) da to rješenje vidi. (?!)

Vlada to usvoji i doviđenja.

Kako? Jesmo li demokratija ili satrapija? Kakvi izvođači radova?! Za šta? Kamo rasprava u Narodnoj skupštini Republike Srpske? Kamo serijal tv-emisija? Je li se tako prema najbitnijem toponimu u novijoj srpskoj istoriji odnose nadležne institucije? Burazerski, privatizovano, samovoljno.

Svoji na tuđem: Donja Gradina ili Jasenovac?

Može li većeg gluparluka za pomenuti na današnji dan, od same činjenice da se spomen područje naumljeno za „idejno rješenje“ zove Donja Gradina?

Kamo Jasenovac?

Da li je Donja Gradina dio sistema nezavisnohrvatskih logora smrti sa epicentrom u Jasenovcu? U istom klupku bodljikave žice, valjda su zakovani bili i logori za djecu u Sisku i Jastrebarskom, te logor za žene u Staroj Gradišci? Trebamo li se i njih odreći zato što je neko imenovan i glup?

Zbog nekih mutiranih, postamoupravno-samopotirućih glava, to što je Republika Srpska Krajina razvlašćena agresijom NATO na istu, uzrokuje da se Jasenovac izbacuje iz kolektivnog sjećanja djece u Republici Srpskoj? Lično sam svake godine svjedok letaka koji im se dijele, u kojim se nigdje ne pominje Jasenovac, već samo Donja Gradina. Isključivo zato što je danas to mjesto u ostvarenom, međunarodno priznatom snu Neovisne Republike Hrvatske?

Neće moći! (Pomozi nam sveti Savo!)

Monah Sava, princ u pričuvi, krivac za ime Hercegovina; u svom vlastodržačkom ukazu po imenu Hilandarski tipik, kaže sljedeće:

A treba i ovo rasuditi: neka se povinuje novodošavši onome koji je prije došao, nepismeni pismenome, neuki obrazovanome i mlađi starijem.

To bi trebalo poručiti onima koji misle da istorija počinje od trenutka kada su oni (oni lično!) došli na neku imenovanu funkciju. Nećete ni jednu ciglu položiti za izgradnju spomen-područja, bez obzira kojeg burazera-izvođača izaberete, ukoliko se spomen područje ne promjeni ime u Jasenovac – Donja Gradina.

To da zapamtite.

Naivni ste veselnici, koji će se susresti sa nesanjanim otporom, ukoliko u finansijsku konstrukciju ne bude uključena ekshumacija i forenzička analiza mošti naših predaka, sa mjesta gdje su ih mučki ubili i zakopali. Izvitopereni jadnici, koji su smatrali da je to bogougodno. Ne ponavljajte njihovu grešku!

Mjesto zločina nije grobno mjesto!

Pošto ste vi nehrabri, neduhovni, nekreativni, pa najposlije i nepametni; nećete bratsku molbu ozbiljno shvatiti. A shvatite, ako možete. Kad se čekalo bezmalo vijek, neće još koja godina i deblji fond štetiti. Još manje možete smisliti odgovor, naučno i ljudski utemeljen, kojim bi obespredmetili ovo što sam napisao na Savindan.

Zato ću ja umjesto vas, sam sebi i istomišljenicima odgovoriti u vaše ime, i to upravo riječima posvećenog Rastka Nemanjića, koje se neposredno nadovezuju i čine kraj paragrafa u citiranom tipiku:

Ako li iguman odredi da ko bude i sam u ćeliji, on neka zna život njihov.

Znate li ga?

Izvor: FRONTAL