Berlinski kongres: Beč krojio mapu Balkana i sudbinu Srba

Datum objave: subota, 27 aprila, 2019
Veličina slova: A- A+

Kako je konstatovao istaknuti diplomata Knjaževine Crne Gore, vojvoda Gavro Vuković: „Austrija bez rata, bez krvi, bez ikakvijeh žrtava primi na sebe ulogu da rješava sudbinu balkanskih naroda!“

Berlinski kongres
Berlinski kongres

San Stefanski mirovni ugovor je Rusija bilateralno sklopila sa Osmanskim carstvom 3. marta 1878. godine.

Teritorijalna rješenja ovog mirovnog ugovora nisu se dopadala Austro-Ugarskoj i Velikoj Britaniji, te su one izdašno zagovarale njihovu izmjenu. Njima nikako nije bilo po volji da Rusija ostvari prevlast u ovom dijelu Evrope, niti slovenski faktor generalno.

Engleskoj je istočni Mediteran uvijek bio važan prostor i bilo joj je imperativno da Rusko carstvo tamo ne ostvari prevagu. Davno se govorilo da je Rusija džin u boci, a da je čep od boce u Bosforu, i ako bi se taj čep otvorio, ruska moć bi bila bez granica.

Dvojnoj monarhiji takođe u račun nije išlo jačanje Slovenstva na Balkanu. Ona nije željela veliku Bugarsku pod patronažom Rusije, niti joj je odgovaralo širenje Crne Gore po Hercegovini, kao ni njen izlazak na more. Takođe, za Austriju je bilo neprihvatljivo da dođe do teritorijalnog spajanja Srbije i Crne Gore i da time u perspektivi dođe do mogućnosti za neku veću srpsku državu koja bi imala dalje pretenzije na etnički srpske krajeve koji su pod vlašću Beča. Tako da je iz Austrije insistirano da se pod kontrolom ima i Novopazarski sandžak, teritorijalni pojas između dvije srpske knjaževine, kao strateški važna tačka.

Bilo kako bilo, U San Stefanu su prekršene odredbe Pariskog ugovora (1856) kojim je uvedeno načelo konsenzusa velikim silama garantima Turske,tako da je ovaj mirovni ugovor koji je potpisala sama Rusija sa Turskom morao biti preliminaran, dakle podložan reviziji.

U tom cilju, u Berlinu je sazvan kongres od 13. juna do 13. jula 1878. godine. Time su se Austro-Ugarska i Velika Britanija uz pomoć Njemačke efikasno suprotstavile rješenjima iz San Stefana. Glavi autoritet na Berlinskom kongresu bila je snažna politička ličnost Ota fon Bizmarka, kancelara Njemačkog carstva.

Iako pobjednica u ratu, Rusija je pred Berlinskim kongresom stajala maltene kao poražena zamlja. Može se konstatovati da je Austro-Ugarska bez učešća u ratu, od Rusije preuzela rješavanje pitanja na Balkanu.

Kako je konstatovao istaknuti diplomata Knjaževine Crne Gore, vojvoda Gavro Vuković: „Austrija bez rata, bez krvi, bez ikakvijeh žrtava primi na sebe ulogu da rješava sudbinu balkanskih naroda!“

Na mirovnom kongresu u Berlinu, Crna Gora i Srbija su dobile zvanično priznanje svoje nezaviisnosti. Srbiji su teritorijalno pridružena četiri okruga: niški, pirotski, toplički i vranjanski. Crna Gora je dobila Podgoricu, Nikšić, Kolašin, Bar, Plav i Gusinje (potonja dva kasnije zamijenjena za Ulcinj). Takođe, potvrđen je mandat Austrije nad Bosnom i Hercegovinom.

Tako će Dvojna monarhija okupirati ove dvije teritorije, pri čemu će one samo de jure ostati pod sultanovim sizerenstvom. Austrija je dobila i pravo na postavljanje garnizona u Novopazarskom sandžaku, koji je takođe ostao u granicama Otomanske imperije. Time je bilo jasno da Beč planira da osujeti svaki pomen srpskog ujedinjenja i da mu nije prihvatljivo da se srpske kneževine šire u pravcu Bosne, Hercegovine i Sandžaka, zbog toga je Srbija i usmjerena na širenje prema jugu, a ne ka pomenutim teritorijama.

Austro-Ugarska se takođe potrudila da ograniči i crnogorski izlazak na more. Njena prvobitna želja je bila da Crna Gora uopšte ne dobije obalu. Međutim, na kraju je Austrija pristala na kompromisno rješenje, da ona dobije pristanište Spič, a da Crnoj Gori pripadne Bar, uz ograničeni suverenitet oličen u članu 29. Berlinskog ugovora, koji je formulisao da Bar bude pod kontrolom Austrije, iako je formalno u sastavu Knjaževine Crne Gore.

Što se Bugarske tiče, njena sanstefanska rješenja su takođe revidirana i ona je podijeljena na dva posebna vilajeta, i dalje pod nominalnim suverenitetom Otomanske imperije: Kneževinu Bugarsku na sjeveru i Istočnu Rumeliju (bez Makedonije) na jugu. Ovo će suštinski biti i najvažnija berlinska promjena u odnosu na mirovni sporazum iz San Stefana.

Berlinski kongres je takođe bio potvrda standarda diplomatije tadašnjeg doba i prikaz toga, kakvu su ulogu u međunarodnom sistemu imale veće sile, a kakvu manje države i narodi. Ove prve su imale mogućnost odlučivanja o sudbinama ovih drugih u svojim rukama, a da su te druge na kraju bile informisane o predviđenim konačnim rješenjima.

Delegati Crne Gore i Srbije nisu imali pristup sjednicama, već su između zasijedanja po hodnicima morali špartati od jednog do drugog poslanika iz redova velikih sila. Bizmark je izbjegavao delegate iz Crne Gore i upućivao ih na austrougarskog premijera Đulu Andrašija koji svakako nije imao sluha za crnogorske zahtjeve. Da nije bilo zalaganja ruskih diplomata Gorčakova i Šuvalova upitno je da li bi bilo popuštanja i po pitanju Bara. Ovo je bilo jedino efikasno djelovanje Rusije za račun Crne Gore na Kongresu.

Bilo kako bilo, oslobođenje sveg srpskog naroda pod Otomanskim carstvom, kao glavni cilj ugovora i stupanja Crne Gore i Srbije u boj, nije ostvaren ovim ratom koji je trajao od 1876. do 1878. Srpske kneževine su ostvarile teritorijalno širenje i međunarodno priznanje njihovog suvereniteta na Berlinskom kongresu. Etnički srpske teritorije zbog kojih su Srbija i Crna Gora i krenule u rat, na kraju su završile zaglavljene pod austrijskom okupacijom.

Prolivena srpska krv za Bosnu i Hercegovinu isplatila se Beču. „Mi smo ratovali za slavu, a zemlju i narod su drugi ponijeli“ (…) „Već je cio rat vođen na zemljištu Hercegovine, za koga!? Za Austriju!“ (vojvoda Gavro Vuković).

Generalno, nakon Berlinskog kongresa, više etničkih Srba je i dalje bilo izvan, sada suverenih srpskih kneževina, nego u njih dvije zajedno, a srpske kneževine su u ovakvim okolnostima nastavile da samostalno izgrađuju svoju državnost.

Autor: NEMANjA POPOVIĆ

Izvor: IN4S

 

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top