arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

U petak 20. juna u 15 časova, u Karlovcu promocija knjige Đurđice Dragaš Vukovljak „Jer mi smo ista krv“

Sa blagoslovom Njegovog preosveštenstva, gospodina Gerasima, promocija će biti održana u crkvenoj sali u porti Sabornog hrama Sv. Oca Nikolaja. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtu i društvenim mrežama udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu zbirku govoriće Momčilo Mirić, predsjednik udruženja

Me­šta­ni ure­di­li za­po­sta­vlje­ni spo­me­nik i grob­ni­cu

Kom­pleks pa­lim bor­ci­ma i stra­da­lim ci­vi­li­ma iz­gra­đen 1961. lo­še je odr­ža­van, a po­sled­njih de­ce­ni­ja pot­pu­no za­pu­šten Spe­ci­jal­no za „Po­li­ti­ku” – Milan Pilipović No­vi Grad – Go­di­na­ma za­pu­šten spo­me­nik i ma­sov­na grob­ni­ca bor­ci­ma u Dru­gom svet­skom ra­tu, ve­ći­nom ru­da­ri­ma i žr­tva­ma fa­ši­zma iz Lje­šlja­na i su­sed­nih pot­ko­zar­skih se­la, oči­sti­li su Ma­rio i Mi­lić Bun­da­lo iz De­ve­ta­ka i Mir­ko Je­li­sa­vac iz Lje­šlja­na. Njih tro­ji­ca od­lu­či­li su da, ovom ak­ci­jom, oda­ju po­čast bor­ci­ma i dru­gim žr­tva­ma za slo­bo­du svo­ga kra­ja. „Spo­me­nik i grob­ni­ca, gde smo ne­ka­da do­la­zi­li na pra­zni­ke i ne­de­ljom po­la­ga­li cve­će i oda­va­li po­čast na­šim pre­ci­ma, bio je iz­gu­bljen u šu­mi. Ni­je se mo­glo do nje­ga. No­ve ge­ne­ra­ci­je iz srp­skih, stra­dal­nič­kih se­la,

Bezdane jame stratišta logora Jadovno – Knjiga Jadovno 1.

Logor Jadovno i njegovi pomoćni logori bili su smješteni u predjelima Velebita, bogatim bezdanim jamama, karakterističnim za kraške oblasti. Od početka maja pa do kraja avgusta 1941. godine, te su provalije pretvorene u masovne grobnice Srba i Jevreja. Šaranova jama na Velebitu; FOTO: Dušan Bastašić, Maj 2006. Mnogobrojni problemi otežavaju istraživanja ovih jama, u koje je bačeno na hiljade nevinih ljudi. Njihovim istraživanjem se zapravo niko nije bavio, jer ni socijalistička vlast u vremenu od 1945. do 1990. godine nije bila naklonjena otkrivanju istine o monstruoznim zločinima koje su počinile ustaše na stratištima ovog prostora. Do većine jama se nije moglo ni doći. Neke od su njih ustaše već sredinom

Klice fašizma su opet proklijale na našem pragu

Počasno mesto na pozornici na Crvenom trgu u Moskvi za Dan pobede, pored ruskog predsednika Vladimira Putina Specijalno za „Politiku”, Milan Pilipović Posle parade u Moskvi, u čast 80 godina od pobede nad fašizmom u Drugom svetskom ratu, Vlado Zrnić (95), pukovnik avijacije i veteran rata u Rusiji, došao je u rodni kraj, u selo Turjak na Kozari. Ovaj ratnik i bivši profesor Vazduhoplovne vojne akademije „Jurij Gagarin”, pisac nekoliko knjiga i udžbenika o strategiji ratovanja, imao je počasno mesto na pozornici na Crvenom trgu u Moskvi, pored ruskog predsednika Vladimira Putina. O utiscima sa vojne parade ovaj Srbin, a visoki ruski oficir, govorio nam je sa velikim zadovoljstvom: „Osamdeset

Vladimir Dimitrijević: Na Golgotskom putu – ratni dnevnik Lazara Trklje 1941-1944.

Potresni ratni zapisi profesora Lazara Trklje, sekretara Zemljoradničke stranke, koje je vodio od proleća 1941. pa do jeseni 1944. godine, predstavljaju potpuno novo i autentično svedočenje. „Ratni dnevnik Lazara Trklje 1941 – 1944 – Otkopana istina“. Priredio Nikola Trklja. Službeni glasnik, Beograd, 2020 Ko je bio Lazar Trklja? Po obrazovanju, Hercegovac iz Bileće, Lazar Trklja bio je diplomirani teolog. Pre rata, bio je čovek najširih raspona – od fudbalera sarajevske „Slavije“ do sekretara Zemljoradničke stranke. Čak su ga otpuštali s mesta veroučitelja, podozrevajući ga da je komunista. Rat ga je zatekao 6. aprila 1941. godine, na Terazijama u Beogradu. Uključuje se u odbranu otadžbine, i odmah počinje da se kreće po najširem

Genocid nad „nepoćudnima“ u NDH: Zločin u Jelovcima i Rakovcu – Pale 1943. godine

Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužni ljudi. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Ustaška zločinačka tvorevina NDH koja je sijala strah ubijanjem, protjerivanjem i pokatoličavanjem nije zaobišla ni Srbe podno Romanije. Za provođenje ustaških ideja u ovim krajevima bili su zaduženi Hrvati iz Zapadne Hercegovine, a izvršioci lokalni „Muslimani“ među kojima su se po zlu isticali Ivan Červenko, Đorđe

Sećanje na ustaški masakr u kladuškoj crkvi

Hram Svetog Georgija u kojem je 1941. je na zverski način likvidirano više od 500 Srba dobio je status nacionalnog spomenika BiH. Specijalno za „Politiku” Milan Pilipović Hram Svetog Georgija u Velikoj Kladuši, izgrađena 1901, a osvećena 17. novembra 1913. godine, u kojoj su ustaše 29. jula 1941. na zverski način likvidirale više od 500 Srba iz Bosanske Bojne, Gradine, Bukovlja, Glinice i drugih sela, nedavno je dobila status nacionalnog spomenika BiH. Crkva je prvo pripadala parohiji Vrelo, a od 1941. Glinskoj parohiji. Danas je u sastavu Bihaćko-petrovačke eparhije. Tokom gradnje, administrator je bio Leonid Jergić, a 1910. rukopoložen sveštenik Stojan Vranješević. Između dva svetska rata u Crkvi Svetog Georgija

Promocija knjige, Ognjena Marija livanjska

Izložba i promocija na Palama, u Sokocu i Istočnom Sarajevu

U okviru svoje aktivnsti predstavljanja široj publici istorije i bogate zaostavštine Srba Livanjskog polja, prikazivanjem izložbe „Srbi Livanjskog polja – tragovi kroz vekove“, uz istovremeno predstavljanje knjige Buda Simonovića Ognjena Marija livanjska, Udruženje OML će se, početkom juna, obratiti publici Republike Srpske, na području Istočnog Sarajeva. Očekujemo vas: Vidimo se!

Oluja nas donela na Kosovo i Metohiju, sada nam preti nova! Prelomni dani za Srbe u Leposaviću

Trideset godina čekam da ponovo imamo svoju kuću, dva rata i tri mesta boravka su iza nas. Tri decenije života u jednoj sobi po kolektivnim centrima. Sada kada mi je dete konačno proslavilo rođendan u pravom domu, žele da nam otmu ključeve našeg stana u Leposaviću. Doma koji smo godinama čekali, koji nam je dala naša država. Nemoćni smo. Ovo za Sputnjik priča Dragana Adžić, izbeglica iz Gline u Hrvatskoj, koja od Oluje živi na Kosovu i Metohiji: „Lično je njihov predsednik opštine Ljuljzim Hetemi pretio, rekao je mojoj majci da izađe iz stana koji je dobila i preseli se kod nas, ili će mene izbaciti sa troje dece iz mog stana“. Porodica

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

vukasin-ikona.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

Genocid nad slovenskim narodima u HH veku

Krajem maja tekuće godine prestonica Srbije je bila domaćin jedne izuzetno značajne međunarodne konferencije. U organizaciji Instituta za političke studije 26 i 27. maja 2025. godine veliki broj poznatih naučnih radnika iz petnaest zemalja govorilo je na temu „Genocid nad Slovenima u HH veku“. Piše: Ranko Gojković O stradanjima Jevreja se piše svakodnevno i naširoko, dok se tema stradanja Slovena u svetskim medijima gotovo i ne pominje iako je u HH veku više desetina miliona Slovena podvrgnuto strašnom genocidu. Jedan deo krivice što se o genocidu nad Slovenima veoma malo zna, svakako leži i na samim Slovenima i po pitanju kulture sećanja Sloveni mogu da se ugledaju na Jevreje. Na

Sveti Vukašin

Jovan Mirić: Vukašin iz Klepaca

Ko je od ljudi ikada imao prilike da upozna toliku snagu – da čovek pred koljačem ostaje sasvim miran i izgovara mirne, obične reči – „Radi ti, dijete, svoj posao!“? Januara meseca 1943. godine Ivica Matković, Luburićev zamenik u Jasenovcu, naredio je da se uspostavi lekarska komisija koja će podvrgnuti sistematskom pregledu određeni broj jasenovačkih koljača. Neki od njih već su bili smešteni u Zavod za umobolne u Zagrebu, što je Matkoviću kazivalo da postoji problem. Rešenje je video u osnivanju komisije, mada nije jasno šta bi bio njen krajnji cilj osim povećanja efikasnosti u klanju. Stručni deo komisije činila su dva lekara logoraša, dr Nedeljko Zec i dr Nikola

Bojan Vegara: Konačno smo svi rasuti i napokon sam vas se svih otarasio

Kraj rata u kojem smo izgubili sve, a Jugo, Bato i kum Vedran i očeve, osudio nas je jedne na druge. Danas pred bolnicom u Zvorniku sjedim u autu i čekam da posjeta kod Deje prođe. Nikakav i zabrinut zbog Deje. I u glavu mi dođe, da ujutru ide Jugo u Irsku. Odjednom mi ne bi dobro. Skupi mi se i zera da zaplačem. Onda me misao odnese na početak našeg druženja u onaj mart 1993. kad nam je škola bila u podrumu Batinog ulaza i kad je Jugo došao da polaže. Znao sam ga od prije rata i na moru bi bili u istom mjestu ali nismo se družili.

Dušan J. Bastašić

DUŠAN BASTAŠIĆ: SRBI SE I SAMI ODRIČU SVOJIH ŽRTAVA

Kroz vijekove, naša srpska zemlja svjedoči o neizmjernoj žrtvi i postojanosti. Svaki kamen, svaka rijeka, svako drvo, prožeti su uspomenom na one koji su svoje živote utkali u slobodu i čast. Od sjaja Kosova do muke Jadovna, od suza Jasenovca do patnje Krajine – istorija našeg naroda je ispisana krvlju i ponosom. Zaborav je naš najveći neprijatelj! Dopustiti da izblijede sjećanja na nevine žrtve, na junake i mučenike, znači ponovo ih ubiti. Sjećanje nije samo opomena, već i zavjet – zavjet da ćemo čuvati ono za šta su oni pali: našu vjeru pravoslavnu, naš jezik, našu ćirilicu i naš identitet. Jedan od malobrojnih srpskih vitezova, jedan od boraca protiv zaborava

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.