OPTUŽBA, ALI NE I SUĐENJE:Profesor Svetizar Bulović povodom prvog izdanja knjige Ognjena Marija Livanjska
Ovo je knjiga masovnog svjedočenja, snažna optužba genocida od prije pola vijeka.
Optužba ali ne i suđenje.
Knjiga stvara predodžbu antičkog teatra u kojemu defiluju ljudi fosilnog izgleda, bivši ljudi, a opet prepoznatljivi. Ima u njoj uspjelih literarnih pasaža, pravih pripovjedačkih motiva, ali realistička kazivanja vraćaju nas u krvavu zbilju, pa čitalac ostaje do kraja pod jakom emotivnom tenzijom.
O genocidu nad srpskim narodom u prošlom ratu se dosad nije mnogo pisalo. Pogotovu o zločinima u livanjskom kraju...
Kad je riječ o temi „kame i jame“, obično se pomisli na „Jamu“ Gorana Kovačića. Nije slučajno da je ovo klasično djelo našeg pjesnika nastalo i promovisano baš na ovom, livanjskom području.
Ali – to je poezija, to je grandiozna metafora stradanja i mučeništva. Iako u „Jami“ ima dosta realističkih opisa, dosta prepoznatljivih scena iz te apokaliptične četrdeset prve, ipak to nije isti doživljaj, ista stvarnost koju vidimo i doživljavamo iz neposrednog kazivanja naših „jamara“, tih velikomučenika o kojima malo zna naša i svjetska javnost.
Upravo tu prazninu u našoj publicistici, pa i našoj nauci, dobrim dijelom popunjava Budo Simonović svojim izuzetnim djelom „Ognjena Marija livanjska“.
Ovaj daroviti novinar i pisac vješto koristi autentični jezik svojih sagovornika i svojih junaka, ali se ovog puta susreo sa najčudnijim junacima i najčudnijim pričama koje čovjek može susresti i čuti. Pravi je podvig, u literarnom smislu, da se ova ogromna građa kompozicijski sredi, da se plejada svjedoka i svjedočenja stavi na pravo mjesto i da se sačuva autentičnost zbivanja u livanjskom kraju tih krvavih dana s proljeća i ljeta 1941. godine.
Budo Simonović je s velikom odgovornošću prišao ovoj složenoj materiji i, čini mi se, uspio da sačuva od zaborava mnoge okolnosti i događaje oko ovog najmonstruoznijeg zločina u našoj istoriji...
Ipak, u pravo vrijeme, možda u pravi čas, dobili smo dugo čekanu knjigu o zločinu koji se ne smije zaboraviti.
* * *
Upravo u momentu kada sam polovinom novembra ove, 2007. godine, ispisivao posljednje retke ovog novog, dopunjenog izdanja knjige „Ognjena Marija livanjska“ i kad sam se spremao da rukopis pošaljem profesoru Svetozaru Buloviću, sa željom da još jednom da svoj sud o njemu, sada upotpunjen i ličnim iskustvom stradanja u Livnu, jer je, malo pošto je prvo izdalje ove knjige sa njegovom recenzijom ugledalo dan, i sam morao da napusti rodni prag i spas traži tamo gdje ga zlotvorska ruka ne može dosegnuti, preduhitrio me tužni glas iz Banjaluke da je profesor Bulović preminuo.
Zahvaljujući dobroti autora,
preneseno iz knjige:
Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“
Knjiga je posvećena ustaškim
pokoljima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog
polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim
ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine. To je
priča o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način
pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih
gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je kazivanje svojevremeno
inspirisalo i Ivana Gorana Kovačića da napiše svoju glasovitu poemu „Jama“. O
tome govore ne samo Srbi, žrtve ustaškog genocida, nego i brojni inovjerci –
Hrvati i Muslimani, časni i čestiti ljudi koji u tim ljutim vremenima, kako
1941. tako i devedesetih godina prošlog vijeka, nisu gledali ko se kako krsti i
šta je kome na glavi. Knjiga je stoga strašno svjedočanstvo o zlu, optužba za
sva vremena, ali i trajni dokument o veličajnim primjerima dobrotvorstva i
žrtvovanja čovjeka za čovjeka. Izdavač knjige „Ognjena Marija Livanjska“
(četvrto dopunjeno i prošireno izdanje) je kompanija „Nidda Verlag GmbH“, odnosno
„Vesti“, najtiražnija dnevna novina u dijaspori.
Biografski podaci o autoru:
Rođen u selu Osreci – Manastir Morača, 15. oktobra 1945. godine. Završio Filološki fakultet u Beogradu, grupu za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Tri godine potom radio kao profesor u gimnaziji „Slobodan Princip – Seljo u Sokocu na Romaniji, a onda se posvetio novinarstvu (počeo u sarajevskom „Oslobođenju“, zatim u TANJUG-u, „Politici Ekspres“, „Ilustrovanoj Politici“, „Politici“ i sada u Frankfurtskim „Vestima“).
Do sada objavljene knjige:
- „MIJAT I MOJSIJE“ (1988).
- „DO SMRTI I NATRAG“ (1988),
- „OGNJENA MARIJA LIVANjSKA“ (tri izdanja od 1991. do 1997),
- „NEDOHODU U POHODE“ (1994),
- „ZEKO MALI“ (tri izdanja od 1997. do 2001),
- „ŽIVOT NA SEDAM ŽICA“ (1998),
- „NIKAD KRAJA TAMNICAMA“ (2002),
- „ZADUŽBINA PATRIJARHA I VEZIRA“ (2006),
- „RIJEČ SKUPLJA OD ŽIVOTA“ (2006).
Priredio i zbornik „125 GODINA NOVINARSTVA I 50 GODINA UDRUŽENJA NOVINARA CRNE
GORE“ (1996. godine).
Vezane vijesti:
Промоција књиге „Огњена Марија Ливањска" у Храму Светог Трифуна у Београду
РТРС - НАСЛОВИ - 25. октобар 2010. – ПАКАО У РАВНОМ ДОЦУ
РТРС - ПЕЧАТ - 20. октобар 2011. - Репортажа о страдању Срба 1941. у јами Равни Долац, Ливањско поље
СЛУЖЕН ПАРАСТОС СРБИМА БАЧЕНИМ У ЈАМУ РАВНИ ДОЛАЦ