POPIS STANOVNIŠTVA ZA SRBE U HRVATSKOJ - BITI ILI NE BITI!

Ћирилица

Priredio: Darko Terzić

Predstojeći popis stanovništva u Hrvatskoj za Srbe u toj državi je - biti ili ne biti! Hrvatska će sigurno učiniti sve da se Srbi ne popišu i tako će biti u potpunosti ostvarena politika Ante Pavelića i Franje Tuđmana, u vrijeme "evropskog" predsjednika Ive Josipovića i uz aktivno učešće predstavnika Srba kao koalicionih partnera HDZ-a - upozorava predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir.

BEOGRAD, 11. JANUARA /SRNA/ - Ako je suditi prema rezultatima popisa stanovništva u Hrvatskoj, počevši od prvog, održanog 1948. godine, pa sve do posljednjeg 2001. godine, može se zaključiti da se Srbi u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici nisu ni rađali!

"Ukupan broj Srba i drugih pripadnika nacionalnih manjina, zabilježen popisom iz 1991. godine, identičan je onome iz 1948. godine", kaže Budimir.

Prema popisu iz 1991. godine, Hrvatska je imala 4 784 265 stanovnika, od toga broja kao Srbi izjasnilo se 581 663 stanovnika ili 12,15 odsto. Taj broj sigurno je daleko veći, jer se više od 106 000 lica izjasnilo kao Jugosloveni, a poznato je da su većinu od toga broja sačinjavali Srbi koji su se u značajnom broju nalazili i u rubrici "ostali" u kojoj je bilo upisano 316 736 stanovnika. Tako se, prema Budimirovim riječima, pouzdano može tvrditi da je tada u Hrvatskoj živjelo više od 800 000 Srba.

"Zatim je većina Srba u dva velika talasa napustila Hrvatsku. Prvi talas bio je 1991. godine što je predstavljalo početak politike koju je provodila Hrvatska demokratska zajednica i njen predsjednik Franjo Tuđman, a čiji cilj je bio da se broj Srba u Hrvatskoj svede na tri do četiri odsto. Ovo je postignuto poslije drugog talasa koji je bio 1995. godine, tokom operacije `Bljesak` i `Oluja` kada je gotovo svo stanovništo protjerano sa područja Republike Srpske Krajine. A evidentiran je i treći talas - to su oni koji nisu željeli dočekati završetak tzv. mirne reintegracije istočne Slavonije i Baranje", navodi Budimir.

On zaključuje da će srpske organizacije morati da ulože poseban napor da animiraju građane srpske nacionalnosti da se izjasne kao Srbi, jer će popis biti i indikator trenda povratka srpskog stanovništva, a poslužiće i kao odgovor na pitanje koliko su Srbi u današnjem hrvatskom društvu slobodni da javno iskažu svoju nacionalnu pripadnost.

"Prema Ustavnom zakonu, od rezultata tog popisa zavisiće zastupljenost pripadnika manjina u organima regionalne i lokalne samouprave, ravnopravna upotreba jezika i pisma, te drugih prava", navodi Budimir.

On ukazuje da će predstojeći popis stanovništva u Hrvatskoj za srpsku zajednicu imati mnogo veći značaj od puke statistike, budući da će u narednih deset godina predstavljati temelj za ostvarivanje prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Uočavajući izuzetan značaj rezultata popisa stanovništva, Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta" iz Zagreba pokrenulo je inicijativu u kojoj se traži da se u dogovoru sa Srpskom pravoslavnom crkvom /SPC/, Srpskim narodnim vijećem /SNV/ i ostalim srpskim institucijama u Hrvatskoj donese zajednička platforma uoči predstojećeg popisa stanovništva.

U svojoj Božićnoj poslanici, episkop gornjokarlovački Gerasim pozvao je vjernike da se na predstojećem popisu stanovništva izjasne kao Srbi po nacionalnosti, pravoslavni vjernici i pripadnici SPC, jer je to, kako je poručio, za sadašnja i buduća pokoljenja Srba od presudne važnosti.
"Koliko je prilikom popisa 2001. godine u nekim segmentima bila loša metodologija pokazuje to da u dvije ponuđene rubrike broj onih koji su se izjasnili samo kao `pripadnicima pravoslavne crkve` iznosi 196 000, dok je broj onih koji se smatraju `pripadnicima Srpske pravoslavne crkve` 40 400. Ostaje otvoreno pitanje da li je ovo učinjeno slučajno ili se i ovdje mogu kriti pokušaji stvaranja još jedne pravoslavne crkve, ovaj put na prostoru Hrvatske", naglašava Budimir.
       
Tako je u Karlovačkoj županiji, gdje je i sjedište Eparhije gornjokarlovačke, samo 88 lica upisano da su pripadnici SPC, a čak njih 14 643 izjasnilo se da "pripada pravoslavnoj vjeri". U pojedinim opštinama u kojima je većinsko stanovništvo pravoslavne vjere, ova lažna statistika pokazuje sljedeće: u Krnjaku od ukupno 1 306 pravoslavaca samo njih 13 pripada SPC, a u Plaškom od 1 045 pravoslavnih vjernika samo četiri stanovnika zabilježena su u rubrici "SPC". U gradu Zagrebu od 15 634 onih koji su se deklarisali kao pripadnici pravoslavne vjere, samo ih je 129 popisano da su pripadnici SPC.

"U Vukovarsko-sremskoj županiji sporazumijevanje između popisivača i građana bilo je malo uspješnije - od 31 564 pripadnika pravoslavne crkve, 18 166 izjasnilo se kao pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Ovaj primjer najbolje pokazuje šta sve čeka Srbe prilikom popisa i koliko mogu vjerovati onima koji taj popis budu provodili", objašnjava Budimir.

Prema Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Hrvatskoj koji je Hrvatski sabor, donio na sjednici 15. jula 2010. godine, popisivaće se hrvatski državljani, strani državljani i osobe bez državljanstva koje imaju prebivalište u Hrvatskoj, bez obzira nalaze li se u vrijeme popisa u Hrvatskoj ili u inostranstvu.

Popisom, koji je planiran od 1. do 28. aprila ove godine, neće biti obuhvaćene osobe koje imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali su odsutne duže od jedne godine. Neće biti obuhvaćeni ni oni koji imaju boravište u Hrvatskoj kraće od jedne godine i ne namjeravaju duže od toga ostati, te studenti koji studiraju u inostranstvu.
       
"Još u vrijeme donošenja Zakona, a i kasnije pokušava se problematizovati, istina ne dovoljno glasno, zakonska odredba da se popisom obuhvaćaju samo osobe koje imaju prebivalište u Hrvatskoj uz uslov da godinu dana nisu bile odsutne iz zemlje. Opravdanje za ovo Hrvatska nalazi u uredbama Evropske unije u kojima se osobe izbjegle iz zemlje ne navode kao iznimka pa se na njih primjenjuje kriterijum odsutnosti od 12 mjeseci i biće uključeni u ukupan broj stanovnika zemlje u kojoj se nalaze", kaže Budimir.

Prema njegovim riječima, taj kriterijum, osim zemalja Evropske unije, primjenjivaće i zemlje u regiji, a time se osigurava da te osobe budu uključene u ukupan broj stanovnika samo jedne zemlje.

"To će nanijeti najveću štetu, prvenstveno, srpskoj manjinskoj grupaciji koja je pred naletima rata, spašavajući goli život, morala napustiti Hrvatsku", konstatuje Budimir.
       
Iako Hrvatski sabor još nije usvojio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu građana, uglavnom jer bi to moglo imati posljedice za položaj i opstanak Hrvata u BiH, posljedice će biti pogubne za izbjegle i prognane Srbe iz Hrvatske.

"Tako će uglavnom svi oni biti spriječeni da se popišu, osim onih na koje se odnosi Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih lica, Program obnove ili Program stambenog zbrinjavanja ili koji još uvijek imaju status izbjeglice. Tako će više od 100 000 onih kojima su oduzeta stanarska prava i koji se ne vraćaju po restriktivnim i diskriminatorskim odredbama o stambenom zbrinjavanju biti brisani iz evidencije prebivališta u Hrvatskoj", ističe Budimir.

Komentarišući rezultate popisa iz 2001. godine Žarko Puhovski iz hrvatskog Helsinškog odbora izjavio je tada da "smanjenje jedne etničke grupe u jednoj deceniji skoro za trećinu ne može biti rezultat prirodnih migracija, već je to odlazak pod pritiskom, što se obično naziva etničkim čišćenjem".

"Već sada sigurno možemo zaključiti da je broj Srba sada manji nego za vrijeme tog popisa. Područja od posebne državne brige /bivša RSK/ su i dalje depopularišuća. Njihova demografska struktura velikim dijelom je poremećena ratnim dešavanjima. Nema vitalne, potencijalne autohtone demografske obnove. U dugoročnoj perspektivi, ukoliko ne dođe do radikalnih imigracionih zaokreta, ova će područja velikim dijelom opustjeti i to ne samo ruralni dio već i gradovi kojima ova seoska naselja gravitiraju", naglašava Budimir.

On podsjeća na riječi politologa Jovana Mirića da Hrvatska "nastavlja politiku etničkog čišćenja", te da je takva politika "normalna za hrvatske demografe, koji nisu izrazili čak ni žaljenje što su mnogi hrvatski krajevi opustjeli i što su nastali demografski gubici".

Prema Mirićevom mišljenju, ono što nije napravila politika, napraviće biologija. Čitavi krajiški prostori su opustjeli, oni koji su ostali kao da ih nema, jer nemaju komunikaciju sa ostatkom svijeta, a sa raseljenom rodbinom pokidane su im veze. /kraj/da