Vladika Jovan i ministar Vulin na Jadovnu 29. juna 2014. u žalosnoj ulozi

Datum objave: ponedeljak, jun 30, 2014
Objavljeno u Kompleks Jadovno
Veličina slova: A- A+

http://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/stratista/prebilovci/hercegovina-prebilovci-2012-06.jpg

Srpski vladika Jovan Ćulibrk i ministar u Vladi Srbije Aleksandar Vulin bili su na skupu, nad srpskim grobom, praktično bez svoga naroda. Njihovo učešće na ovom skupu nije bilo u funkciji istinskog očuvanja sjećanja na žrtve svoga naroda. Kako je moguće „komemorirati“ zajedno sa tim „antifašistima“ kojima pribrajaju i „hrvatske branitelje“ iz poslednjeg rata – one koji su ubijali i progonili Srbe iz Hrvatske, rušili spomenike srpskim žrtvama…

Hrvatska se praktično riješila Srba tako što ih je eliminisala ubijanjem, protjerivanjem i katoličenjem kao fazom asimilacije u Hrvate. Osim toga, ona se dobrim dijelom riješila i sjećanja na ogromne srpske žrtve nastale u hrvatskom državnom teroru tokom 20. vijeka, a koji specifično funkcioniše i danas. Hrvatska je, međutim, ostala ranjiva na svaki prodor istine o srpskom stradanju, jer joj on skida sa lica samoproklamovanu masku navodnog antifašizma.

Zato joj je neprijatno svako oživljavanje sjećanja na već zataškanu istinu o strahotama sistema logora Gospić-Jadovno-Pag, koji je služio samo za istrebljenje Srba i Jevreja, a u kome je stradao i manji broj Hrvata jugoslovenske, odnosno prosrpske orijentacije. Ali, kada je sjećanje na Jadovno već oživljeno, hrvatska država nije imala kud do da učestvuje u njegovim manifestacijama. Hrvatske vlasti su vjerovale da mogu dozirati otkrivanje istine o ovom stravičnom mjestu, jednom godišnje, prirodno očekujući da će i to vremenom prestati.

No, nije sve išlo po hrvatskom očekivanju. Udruženje Jadovno 1941. i dr Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja, su na Jadovno počeli da dovode stotine Srba, naročito mladih, potomaka i iskrenih poštovalaca velebitskih i paških mučenika. Prisutni na skupovima su čuli, a mediji prenosili, stravičnu činjenicu o gubilištima koja su funkcionisala još od aprila 1941, odnosno mjesecima prije nego se pristupilo osnivanju logora smrti Jasenovac . Udruženje Jadovno, koje je dobilo podršku od niza srodnih srpskih udruženja i nacionalnih organizacija, otkrilo je javnosti, u dubini šuma Velebita, samo mjesto sabirnog logora Jadovno i na njega postavilo krst. Organizovalo je i posjetu mjestu hrvatskih logora na ostrvu Pagu, gdje je u dva navrata obnovilo spomen ploče, oba puta ubrzo uništene od strane počinilaca koje vlast nije otkrila.

Sve ovo postalo je nepodnošljivo za hrvatsku vlast i njene srpske prirepke, ljude bez istinske srpske nacionalne svijesti, čiji su neki potomci već pokatoličeni. Odlučili su prošle godine da udruženje Jadovno 1941. izbace iz zvanične organizacije Dana sjećanja na ovaj logor, koji je zvanično 24. jun. Međutim, potcijenili su vjeru i energiju ljudi koji na Jadovno ne dolaze radi lične i političke promocije, već radi iskrenog osjećanja i poštovanja stradalih predaka i sunarodnika.

Tako su, ove godine, na Jadovnom održana dva skupa u razmaku od 7 dana, između kojih je bio zvanični Dan sjećanja, 24. jun, radni dan. Udruženje Jadovno je, bez hrvatske države i njenih „antifašta“, Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba i bez Jevreja, uspješno organizovalo obilježavanje Dana sjećanja na Jadovno svojim trodnevnim programom sa više događaja. Centralni je bio na Jadovnom 21. juna, tri dana pred zvanični Dan sjećanja, što je bio posve logičan termin. Na Jadovnom se pojavilo oko 200 potomaka i poštovalaca Jadovinskih mučenika, koji su tu pristigli organizovanim prevozom iz Beograda i Banja Luke. Parastos mučenicima kod Šaranove jame služila su, po blagoslovu nadležnog episkopa Gerasima, četvorica sveštenika Gornjokarlovačke eparhije. Parastosu su pristvovali i zvanični predstavnici Republike Srpske, izaslanici Predsjednika Republike i Predsjednika Vlade i Sekretar za vjere Republike Srpske. Među poklonicima Jadovna bili su zvanični predstavnici brojnih srpskih organizacija i udruženja, profesori univerzita, novinari. Bio je to pravi srpski dan sjećanja na žrtve logora Gospić-Jadovno-Pag. Poslije parastosa, većina učesnika skupa su u maršu od preko 7 km u jednom pravcu, po drugi put dostojanstveno iznjeli Časni Krst do Čačića doca, mjesta
logora Jadovno. U povratku sa Velebita, učesnici pokloničkog puta su posjetili Teslin Smiljan, u kome više nema Srba. Njih oko 530 pobijeno je 1941. Njihove kosti sada počivaju pored obnovljene crkve, u grobnici na kojoj nema spomenika,  jer „hrvatski antifašisti“ ne dozvoljavaju da se na njega stavi krst i ćirilični natpis sa istinom o stradanju. To bi svakako smetalo Hrvatskoj, koja u obližnju Teslinu kuću dovodi turiste i tako na ovom srpskom i svjetskom velikanu dobija poene i novac. Radi toga, nedavno su odnijete neke spomen ploče sa slikama ubijene srpske djece i upisanim godinama rođenja i stradanja sa Smiljanskog groblja. Još valja pomenuti da je Udruženje Jadovno u okviru programa pokloničkog puta priredilo u Plaškom promociju knjige sveštenika Dragana Šućura, posvećene stradanju srpskog sveštenstva u Jadovnom i predavanje Dušana Bastašića o sistemu logora Gospić-Jadovno-Pag.

Nije iznenađenje što je na Jadovnom 29. juna održan drugi skup, takođe posvećen sjećanju na Jadovno. On se, međutim, ne može smatrati srpskim, jer su Srbi taj dan dostojanstveno obilježili sedam dana ranije. Srpski vladika Jovan Ćulibrk i ministar u Vladi Srbije Aleksandar Vulin bili su na skupu, nad srpskim grobom, praktično bez svoga naroda. Njihovo učešće na ovom skupu nije bilo u funkciji istinskog očuvanja sjećanja na žrtve svoga naroda. Kako je moguće „komemorirati“ zajedno sa tim „antifašistima“ kojima pribrajaju i „hrvatske branitelje“ iz poslednjeg rata – one koji su ubijali i progonili Srbe iz Hrvatske, rušili spomenike srpskim žrtvama i koji sada, kako vidimo na primjeru Smiljana, ne dozvoljavaju njihovu
obnovu? Da i ne govorimo otome kako je ministar Vulin tragikomično ponavljao nedavne Josipovićeve tvrdnje da Hrvati nemaju ništa zajedničko sa ustašama?! Sve u svemu, učešće vladike i ministra na ovom skupu moramo shvatiti samo kao jednu od nesrećnih i žalosnih epizoda kakve se Srbima u ovom vremenu često događaju.

Milenko Jahura

SND Prebilovci




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top