Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

Ustaški logor na Pagu (3) ŽIVI ZAKOPANI

Datum objave: ponedeljak, januar 21, 2019
Objavljeno u Kompleks Jadovno
Veličina slova: A- A+

pag2.jpgEnglish 

Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag.

Feljton je nastao iz razgovora sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida nad Srbima i Jevrejima otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo.

U dosadašnjnim smo nastavcima opisali mjesto umiranja – logor „Slana“ na Pagu. Ustaše su u tom logoru za samo tri mjeseca svoje vladavine otokom poubijali 10.000 do 15.000 ljudi. Nad tim zvjerstvima zgrozili su se i vojnici talijanske vojske koji su okupirali otok po odlasku ustaša. Talijani su formirali posebnu komisiju za pregled logora odnosno onoga što je od njega ostalo, a to je bila – grobnica. Iz izvještaja te komisije donosimo samo neke detalje.

U izvještaju piše: „U tim slučajevima, kad vrlo vjerovatno smrt još nije nastupila, bilo je srušeno najveće kamenje iz podnožja suhih zidova, koje je u padu povuklo za sobom zemlju, pa je tako ukop bio izvršen s malo muke i brzo. Da su ukopani bili smrtno ranjeni, ali još živi, svjedoči izobličen izraz lica većeg broja leševa. Izvlačenje leševa iz grobnica bilo je mučno, jer nisu bili smješteni po nekom redu, nego nabacani, s glavama prema dolje, zgrčenih udova.

Na nekim su mjestima leševi čak u pet slojeva jedan iznad drugog, na drugim ih je mjestima manje, već prema tome kako je dopuštala dubina jame s kamenitim dnom.

Svi leševi muškaraca imali su vezane gornje i donje udove. U blizini jame nađene su čahure, puščane municije a na mnogim su se leševima mogle konstatirati smrtne rane od hladnog oružja, i to na prsima, leđima i vratu. Na tijelu mlade žene oštrim oružjem potpuno su odrezane dojke. U jednim smo jamama našli samo ubijene žene i djecu, u drugim muškarce, žene i djecu.

Stupanj održanosti leševa bio je različit u raznim zonama, jer su ukopi bili obavljeni u različito vrijeme, tako su neki leševi mogli biti stari oko mjesec dana, drugi opet dva ili tri mjeseca. Kad smo izvadili koji leš, upotrebom trozuba postavili smo ga na improvizirane nosiljke i prenesli na drvene lomače u tu svrhu pripravljene, gdje je bio obilno natopljen gorivim tekućinama i spaljen. Svaka lomača služila je za spaljivanje oko 20 leševa.“

Tako su se postepeno uklanjali tragovi ustaškog logora „Slana“ na otoku Pagu, stravični tragovi onoga što su počinile ustaše. Potresno je svjedočanstvo poručnika dra Stazija Sante. On, je izvještavajući komandu V korpusa talijanske okupatorske vojske – ne ustručavajući se – vrlo detaljno opisao ono na što su naišli on i članovi sanitetske ekipe na mjestu gdje je bio logor.

IVICA PALČIĆ

Večernji list 27.05.1975. | Večenji list 27.05.1975

 

Vezane vijesti:

Ustaški logor na Pagu (1) „SLANA“ MJESTO UMIRANjA

Ustaški logor na Pagu (2) IZVJEŠTAJ PORUČNIKA SANTA

Ustaški logor na Pagu (4): I MORE – GROBNICA

The Ustashi Camp on the Island of Pag (2) LIEUTENANT SANTA’S REPORT

The Ustashi Camp on the Island of Pag (3) BURRIED ALIVE

The Ustashi Camp on the Island of Pag (4) THE SEA WAS A GRAVE TOO

 

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top