U Beogradu služen parastos stradalim Srbima Bilogore i Grubišnog Polja

Datum objave: sreda, novembar 14, 2018
Objavljeno u Bilogora
Veličina slova: A- A+

AKO ZABORAVIMO STRADALE, NESTAĆEMO KAO NAROD

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“, u crkvi Svetog Marka u Beogradu, 28. oktobra služen je parastos i održan pomen stradalim Srbima od 1991. do 1997. godine u Grubišnom Polju i istočnoj Bilogori. 

Foto: Savez Srba iz regiona

Akcija hrvatske paravojske pod nazivom „Otkos-10“ počela je 31. oktobra 1991. godine, napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišno Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore. U egzodus je iz više od 30 sela, krenulo oko četiri hiljade ljudi, a među njima je bilo i oko 250 pripadnika drugih nacionalnosti.

Poslije povlačenja Srba iz istočne Bilogore, uslijedila su ubistva preostalih stanovnika, pljačka, paljenja i miniranja kuća, uključujući i sela u kojima ranije nije ni bilo otpora.

Parastosu je, pored predstavnika udruženja Bilogora, mještana Grubišnog Polja i rodbine žrtava, prisustvovao i Miodrag Linta predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu.

Foto: Savez Srba iz regiona

Prema podacima, koje je nakon parastosa iznio predsjednik Zavičajnog udruženja „Bilogora“ Ranko Radelić, na području istočne Bilogore, od 1991. do 1997. godine, život je izgubila 71 osoba, mada se još uvijek oko dvojice lica istražuju okolnosti kako su stradali.

Većinom su to bili pripadnici srpske nacionalnosti ili oni koji su bili u rodbinskim vezama sa srpskim porodicama. Za zločine nad Srbima počinjene u istočnoj Bilogori još niko nije odgovarao ni pred Haškim tribunalom, niti pred hrvatskim sudovima.

Foto: Savez Srba iz regiona

„Osim ovim, 71-oj srpskoj žrtvi, parastos je služen i za preko 100 hiljada Srba koji su rođeni i sahranjeni na 56 osveštanih mjesta u istočnoj Bilogori od 1552. do 2018. godine. Zato se moramo truditi da to sjećanje pređe iza horizonta naših života, iza horizonta djece, naše djece, da ono nema kraja. Na taj način možemo opstati kao narod, jer kad zaboravimo naše stradale, onda ćemo i kao narod nestati“, istakao je Ranko Radelić.

Narodni poslanik Miodrag Linta obraćajući se prisutnima rekao je da se često tragedija srpskog naroda u Krajini svodi na Bljesak i Oluju.

Miodrag Linta

„Često se zaboravlja činjenica da je tokom 1991. godine, sa šireg područja Zapadne Slavonije u više zločinačkih akcija hrvatske paravojske protjerano desetine hiljada Srba.

Foto: Savez Srba iz regiona

Samo iz istočne Bilogore protjerano je preko pet hiljada Srba, a stradalo ih je preko 70. Ne smijemo nikad zaboraviti naše stradale sunarodnike, treba uvijek da ih se sjećamo, ali ne možemo da oprostimo onima koji se nisu pokajali i koji i dalje slave zločine i zločince nad Srbima.

Foto: Savez Srba iz regiona

Lično, više puta, sam pozivao naše Tužilaštvo za ratne zločine, to činim i ovaj put, da pokrenu istragu vezanu za stradale Srbe sa područja Bilogore, jer od Hrvatske to ne možemo očekivati i ne vjerujem da će Hrvatska bilo kad da kazni zločince koji su ubijali i protjerivali Srbe“, istakao je Miodrag Linta.

Vijenac na spomenik stradalim srpskim žrtvama od 1991-2000. godine na prostoru bivše Jugoslavije, položili su Robert i Slađana Dragičević, a po završetku parastosa i prigodnih besjeda, kako to pravoslavni običaju nalažu, za pokoj duša stradalih pripremljeno je posluženje.

Foto: Savez Srba iz regiona

PAROH MORAO OTIĆI ZBOG PRETNjI SMRĆU

Neposredno po završetku parastosa, okupljenima se obratio protojerej stavrofor Marinko Juretić, nekadašnji paroh u Grubišnom Polju rekavši da je zbog pretnji, da će ga likvidirati, određenih HDZ jurišnika, dva mjeseca ranije morao napustiti ovaj gradić i svoje parohijane.

Ipak je smogao snage da se vrati u Hrvatsku gdje je službovao u Zagrebu od 1998-2001. godine kada je penzionisan.

Protojerej stavrofor Marinko Juretić

„ Svake godine nas je sve manje na parastosu, neki iz objektivnih razloga nisu mogli doći, drugi iz vjerovatno njima znanih razloga. Ne možemo da zaboravimo šta se dogodilo, niti vrijeme to može izliječiti i zato smo se ovdje sakupili da se pomolimo za duše stradalnika. Najteže je svakako onima koji su izgubili svoju djecu, roditelje, bračne drugove, blisku rodbinu ubijenu na mučki način, a svima njima i nama okupljenima u ovom svetom hramu neka Gospod da utjehe i zdravlja“, rekao je za „Srpsko kolo“ Marinko Juretić.

SLAĐANA DRAGIČEVIĆ, POTPREDSJEDNICA UDRUŽENjA „BILOGORA“ ZAŠTO SE NE BIH VRAĆALA?

Slađana Dragičević

„Moj pokojni djed je pred ustašama bježao 1941. godine i zaustavio se kod Požarevca i po završetku rata se vratio kući.

Pedeset godina kasnije doživio je da sa svojom djecom i unučićima, ponovo bježi i zaustavi se kod Kovina. Kada bih se sada ja tamo vratila i pokušala da zasnujem porodicu, obnovim domaćinstvo, pitam se ko će mi garantovati da će moje dijete biti bezbjedno i da ja, kroz neko vrijeme, ponovo neću morati da bježim sa svojom djecom i unučićima.

Dok god u Hrvatskoj vlada svijest veličanja ustaštva i dok se čuju pokliči „Za dom spremni“ i mnogi drugi, nama tamo nema povratka. Nema nam suživota sa Hrvatima i to treba zauvijek da zaboravimo. Ne zbog nas, nego zbog naše djece“, odlučna je ova mlada žena, dodajući da ovo danas nije parastos samo postradalim žrtvama, nego i parastos prvim godinama njenog i života njene generacije.

Autor: Željko Đekić

Izvor: Savez Srba iz regiona

Vezane vijesti:

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991.

Milan Bastašić: Ustaški teror ne sme u zaborav


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top