Stradanje kakvo se ne pamti, dogodilo se u Podrinju na Mladence, 22. marta 1942. godine

Datum objave: subota, mart 17, 2018
Objavljeno u Ostala stratišta
Veličina slova: A- A+

Dozvoliti da nam se ponavlja ono što se desilo unazad ovih 67 godina, bio bi smrtni grijeh.

Hadži Branko Nikitović

Hadži Branko Nikitović

Časni Oci, poštovana sabraćo, potomci i poštovaoci srpskih žrtava u ratovima 20 vijeka, dragi učesnici ovog prvog Sabranja pomaže Vam Bog.

Ne mogu a da nas na samom početku ne podsjetim na riječi Profesoke dr. Smilje Avramov koja kaže:

“ Vijek koji je iza nas, hh vijek, bio je vijek veličanstvenih uspjeha srpskog naroda. Na vojnom polju pobjede srpske vojske slavljene su širom Evrope.

Na naučnom polju velikani srpske nauke: Pupin, Tesla, Milanković udarili su temelje savremene tehnološke revolucije. Mudre riječi srpskih državnika s kraja 19. i početkom  20. vijeka ušle su u svjetske enciklopedije.

Ali, ovaj vijek bio je i vijek golgote za srpski narod. Tri puta u tom vijeku srpski narod našao se pred opasnošću totalnog istrebljenja.

Bilo je to 1914 na 1915 kada je austrougarska soldateska izvršila masovne pokolje po Bosni i Hercegovini i Srbiji. Od  1941 do 1945 pod ustaškim nožem prema njemačkim i italijanskim izvorima nestalo je oko 800.000 Srba.

Genocid nije bio epizoda rata, već dio osmišljenog plana. Godine 1941. ustaška vlada u Zagrebu je izdala naređenje za totalno uništenje Srba i da u Hrvatskoj (koja je tada obuhvatala i BiH) ne može biti Srba ni pravoslavaca“.

Jasno nam je šta se moglo očekivati u srpskim selima po Bosni i Hercegovini , pa i u Miloševićima i Starom Brodu selima koja su bila oličenje Pravoslavlja i Srpstva. Zato je u Stari Brod koji je smješten u kanjonu Drine 13 km nizvodno, sjeverno od Višegrada i bježao ispred ustaša Srpski narod sa područja Sarajeva, Romanije, Sokoca, Olova, Kladnja, Han Pijeska, Rogatice i Borika.

Bilo je to u proljeće 1942. godine. Najveće stradanje desilo se 22. marta (na Mladence) te godine , i ono što se desilo ne pamti ovaj kraj.

Bježeći ispred ustaša, srpski narod je stigao u Višegrad, do ćuprije Bajice Sokolovića, vjerujući da su izbjegli stradanje jer je od mosta nedaleko Srbija.

Međutim italijanska vojska je propuštala samo one koji su imali zlato i stoku a takvi su bili rijetki i nesrećni narod nije mogao do druge obale – obale slobode.

Nemajući kud, izmoreni narod je krenuo niz Drinu prema Miloševićima i Starom Brodu jer su tu postojali prelazi sa skelom.

Samo nakratko odahnuo je izmučeni i napaćeni narod.

Prevoz skelom trajao je satima a oko podne tri hiljade naoružanih ustaša iz pravca Borika sustigao je jadni narod a onda je usledio prizor koji se ne može opisati. To mjesto samo zato što je srpsko bilo pridružiće se Jasenovcu, Donjoj Gradini, Garavici kod Bihaća, Šušnjaru kod Sanskog Mosta, Gospiću, Jadovnu u Lici , Kragujevcu, Kraljevu, Livnu, ostrvu Pagu i mnogim drugim stratištima i  mučilištima srpskog naroda.

Do Starog Broda inače bilo je jako teško doći. Planiskim prevojima i kozijom stazom pored Drine jedino.

Puta niotdkuda.

Tako je bilo sve donedavno.

Neopisivo teškoje živio narod srpski u ovim selima. U vrijeme komunizma ovo mjesto i stradanje nije smjelo biti pominjano sve radi izgradnje bratstva i jedinstva. Tek posle 67 godina sa skicom spomenika u znaku krsta, izobraženog rukom slikara Hadži Branka Nikitovića, sveštenik parohije u Blacama i Starom Brodu Otac Dragan Vukotić pošao je pred Preosveštenog Mitropolita Dabrobosanskog gospodina Nikolaja Mrđu po Blagoslov, da bi se podiglo Spomen obeležje nevino postradilim mučenicima.

Narodu ovog kraja je zbog zaboravljenog zločina, više nego ikome bilo potrebno izmirenje sa žrtvama kao i sa svima nastradalima. A stradalo je i zvjerski mučeno i ubijeno više od 6.000 nevinih staraca, žena i djece.

Godine 2008 podignut je i osveštan Spomenik u znaku krsta a sav materijal je dovezen čamcima, Drinom od Višegrada do Starog Broda.

Spomenik su osveštale Vladike, Preosvešteni Mitropolit Dabrobosanski Gospodin Nikolaj, Episkop Mileševski Gospodin Filaret uz sasluženje Sveštenstva i Monaštva Goraško- Višegradske, Rogatičke, Sokolačke, i Ruđanske Crkvene opštine i prisutne predstavnike vlasti lokalnih zajednica, predstavnike Boračkih organizacija kao i izaslanike Ministarstva za boračka pitanja i naravno mnoštvo blagočestivog
srpskog naroda.

Ćutanje o stradalništvu je velik grijeh, pa je pred ovim Spomenikom svako od nas stajao skrušeno, molitveno, pokajnički, odajući zakasnelu poštu nevino stradaloj srpskoj braći i sestrama.

Dogovoreno je da se pored Spomenika  podigne i Spomen kapela i muzej.

Na donatorskoj večeri u Višegradu prikazan je dokumentarni film „Drino vodo oči djevojačke“ autora Radoja Tasića i Novaka Knežića, kao trajno svjedočanstvo preživjelih o stravičnom zločinu koji je prikrivan do današnjih dana. Pored filma“Drino vodo oči djevojačke“ snimljena su još dva filma:“Starobrodski mučenici“ autora Gvozdena Šarca i“Spokoj kraja“ autora Milana Nikodijevića i Zorana Debeljaka.

Izdavačka kuća Mitropolije Dabrobosanske „Dabar“, objavila je Zbornik radova sa naučnog simpozijuma „Zaboravljeni zločin-Stari Brod“ održanog u Rogatici 19. jula 2008 godine. U ovoj 2014 godini, „Dabar“ je objavio drugo dopunjeno izdanje „Zaboravljen zločin“ a priređivač je Aleksandar Savić sa saradnicima iz Srpskog sokolskog društva „Soko“ u Manastiru Sv.Nikolaja u Dobrunskoj rijeci kod Višegrada.

Prve promocije knjige su bile u Rogatici i Višegradu samo dva dana prije osvećenja Spomen kapele u Starom Brodu, 18 i 19. 09. 2014 . godine a 20. 09. 2014. godine u Subotu, Arhijeresku Liturgiju je služio sa  Sveštenstvom i Monaštvom Arhimandrit Otac Iguman manastira Žitomislić Gospodin Danilo.

Spomen kapela je i živopisana žitijama Svetih a na stubovima kapele bjelasaju imena stradalnika ali i dobročinitelja i darodavaca da se kapela podigne.

U budućnosti najskorijoj, želja nam je da ovo stradalno mjesto bude mjesto okupljanja i podsjećanja na nevino postradale kao i mjesto koje će nas opominjati, što reče naš veliki srpski pjesnik Jovan Dučić da:

„Umrijeti to nije ništa, ali biti zaboravljen – to je najsvirepija odmazda smrti nad životom, „ a Mihajlo Lalić  kaže da je zaborav teži od smrti .

Sa do sada prikupljenim podacima, štampanim izdanjima, snimljenim svjedočanstvima i naučnim radovima, potrudićemo se da uđemo u svaku kuću, svaku porodicu, i svijest svakog pojedinca.

Posebno bi trebalo da se učini sve da ova istina uđe u školsku literaturu, udžbenike istorije, školske programe posjeta memorijalnim centrima.

Ponekad se moramo spašavati i od nas samih, zato treba mladima pomoći da saznaju i ko su i šta su i od koga su.

Nedavno je izgrađen put od Rogatice do Starog Broda, zahvaljujući šumskom gazdinstvu „Sjemeć“ iz Rogatice“ pa su sada moguće posjete đačkih grupa Starom Brodu i nadamo se zaliječenju zadobijenih rana davne 1942 godine.

Dozvoliti da nam se ponavlja ono što se desilo unazad ovih 67 godina, bio bi smrtni grijeh.

Lično mislim da su u Starom Brodu postignuti  značajni rezultati rada i oni se ogledaju između ostalog i u tome da je Stari Brod sada uvršten u spomen obeležja od Republičkog značaja.

Time se preuzima veća obaveza i odgovornost da buduće aktivnosti budu i sadržajnije i brojnije od najvišeg nivoa do lokalne zajednice. Bez namjere da se nekome upućuje kritika i zamjera na ne činjenju mnogo toga , bili bi neiskreni ako ne bi priznali da dosadašnja saradnja pa i višeslojna komunikacija nije bila na zadovoljavajućim vrednostima.

Hoću da kažem da podrška nije izostala ali još se mnogo više može i treba, ipak je nedovoljna. Mora se popraviti odnos i pristup sa više poštovanja i uvažavanja prema ovoj problematici. Na primjer, kada treba da se kaže nešto o ovim istinama kroz emisije, razgovore, promocije knjige prikazivanja filma, urednik će sebi da slobodu da takav prilog ide u terminu kada ga niko neće vidjeti, u ranim jutarnjim satima ili kasnim večernjim.

Svjedok sam ovako lošeg primjera nedavno predstavljane građe u vezi sa Starim Brodom na jednoj našoj televiziji ali znam da takve stvari ne smiju da obeshrabruju, nego da se ispravljaju. Mi u Višegradu ne smijemo da prestanemo da ispravljamo krivu Drinu iako su sve ovog svijeta krive. Ostavljeno nam je u amanet tako.

Iskustvo u dosadašnjem radu mi govori, da se može više ali da treba i ljude mobilisati, uključiti u više akcija više ljudi da ne vuku uvek isti iako im ne pada ništa teško.

Ne manjka nam i nije nikada manjkalo ideja ali od ideje do realizacije put je dug i naporan,  zato mislim da je nas je više potrebno na svakom mjestu i u svako vrijeme.

Ovde prvenstveno mislim na struku u svakom smislu i pogledu. Nedostaje stručnog kadra . Struka i nauka su kičma svake od ideja  i aktivnog
djelovanja.

Ovo Sabranje je za mene i moju braću iz Višegrada od izuzetnog značaja, jer ćemo ovako umreženi biti na neki način uključeni u aktivnosti drugih mjesta, a naravno da očekujemo i da nam se pomogne u budućnosti kod realizacije planiranih aktivnosti i projekata. Blagoslov od Oca Dragana me osnažio i ohrabrio da Vam se obratim, i obraćam Vam se kao Likovni umjetnik, a ne istoričar.

Slavosloviću ukazanu mi čast što sam ovde progovorio nekoliko riječi.

Iskreno, u duši svojoj sam imao i potrebu da na ovakvom mjestu zahvalim Gospodu što je pomogao mojoj baki Milici da sa svoje troje djece preživi Stari Brod.

Od to troje djece, jedno je njena tad u 14 godini ćerka Stanojka, moja majka koja me rodila 1949 godine na Svetog Luku. Zato sam danas valjda slikar.

Želim ovom Sabranju dug život, plodan rad a učesnicima dobro zdravlje i uspjeh u borbi za istinu i očuvanje svega što je za narod srpski Sveto i Svetinja.

Moja beznačajnost Vam se zahvaljuje na darivanom vremenu i prostoru da se ovom skupu iskrenim riječima i skromnog umijeća obratim.

Hvala Vam!

Hadži Branko Nikitović

U Višegradu, uoči Sv.muč.Vere, Nade, Ljubavi i mati im Sofije 29.09.2014.

Obraćanje na prvom Sabranju  udruženja potomaka i poštovalaca srpskih žrtava ratova XX vijeka. Kozara, 03.- 05. oktobar 2014.

 

Vezane vijesti:

VLADIKA ATANASIJE: SRBI SKLONI ZABORAVU VLASTITOG BIĆA

Želim da moje dijete, nikada ne doživi ono što smo mi i naši preci proživjeli

Zločin u Starom Brodu – Pokolj 6000 Srba na Drini 1942

U Starom Brodu na Drini: Pomen stradalim u proljeće četrdeset druge

Osvećenje Spomen kapele u Starom Brodu kod Višegrada

PRIKAZAN DOKUMENTARAC „SPOKOJ KRAJA“

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top