Simić: Rakijica jedva čekao da istuče zatvorenog Srbina

Datum objave: sreda, januar 31, 2018
Veličina slova: A- A+

U nastavku suđenja desetorici pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ optuženim za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine, svjedok Tužilaštva BiH Aćim Simić potvrdio je da je optuženi Mate Živković zvani Rakijica tukao zatvorene Srbe u logoru u Donjoj Mahali.

© Fotolia/ WavebreakMediaMicro
© Fotolia/ WavebreakMediaMicro

„Opasno je izgledao, bio je oštar i kao čigra. Jedva je čekao da nekoga istuče. On i još neki vojnici pojedinačno bi napolje izvodili zatvorenike, a kada ih vrate bili bi crveni po rukama i leđima“, naveo je Simić.

On je ispričao da je u Bukovoj Gredi živio do 9. maja 1992. godine kada je došla hrvatska vojska i naredila muškarcima da dođu pred čitaonicu u selu. Tamo je, kaže on, vidio vojnike čija su lica bila ofarbana u crno i zeleno tako da „ni brata ne bi prepoznao“.

„Na sebi su imali šarene uniforme, nisi ih smio gledati, a glavni je bio Pera Vincetić zvani Konj. Vidio sam i kamion i odmah sam znao da će nas pokupiti. Vidio sam i da je Mitar Gavrić u kolicima dovezao dva sanduka municije“, naveo je Simić.

On je rekao da su odvedeni u šupu jedne kuće u Donjoj Mahali u kojoj su zadržani jedan dan. Tu su od vojnika čuli da su u njivama ubijeni Lazo Vasiljević i Zoran i Marko Maksimović.

Simić je ispričao da su zatvoreni Srbi izvođeni napolje, tučeni i maltretirani, da su Čedi Cvijanoviću odsječena tri prsta, Stevi Gavriću prijetili su da će mu odsjeći nos, uši i druge dijelove tijela, a da je Savo Savić podlegao od udaraca.

„Vidio sam Čedu, niko mu nije previo ruku“, rekao je on i dodao da su sutradan njih 40 prebacili u fiskulturnu salu Srenjoškolskog centra u Donjoj Mahali.

„Rekli su nam da smo tu dovedeni iz bezbjednosnih razloga. Tu su dovedeni i Srbi iz Orašja i Draganovaca sa kojima nismo smjeli komunicirati. Torture su nastavljene, ljudi su tučeni, a mene niko nije tukao i maltretirao, jer me štitio Vincetić koga sam odranije poznavao. Vojnici su nam rekli da se Pero Gavrić objesio u kupatilu, a ne znam šta je bilo s njegovim tijelom“, ispričao je svjedok.

Prema njegovom svjedočenju, iako je bio veoma lošeg zdravstvenog stanja, čuvar Nikola Trogrlić natjerao ga je da ide na kopanje rovova, gdje su ih nadgledali hrvatski vojnici. Tokom radova, rekao je on, Luka Vasiljević ranjen je u bedro.

Advokat Vlado Adamović, koji brani prvooptuženog Đuru Matuzovića, zamolio je Sudsko vijeće da danas direktno ispita ovog svjedoka, obrazlažući to činjenicom da se radi o starijem i bolesnom čovjeku kojem bi ponovni dolazak u sud predstavljao veliki problem.

Nakon dobijene dozvole, Simić je tokom ispitivanja rekao da je Matuzović obilazio logor u Orašju i da je zatvorene Srbe, pa i njega, pitao zašto su tu dovedeni.

„Rekao sam mu da sam tu iz bezbjednosnih razloga i nisam se žalio, jer nisam bio tučen i maltretiran. Jedan od vojnika je na to rekao da mi je tu i mjesto, nakon čega ga je Đuro, sa kojim sam išao u osnovnu školu, otjerao“, rekao je Simić.

On je naveo da su im stražari rekli da ne smiju govoriti da su u logoru ili u zatvoru – već u izolaciji iz bezbjednosnih razloga.

Drugi svjedok Tužilaštva, Ljubica Gavrić rekla je da su njenog supruga Peru objesili, a ne da se sam objesio kako su rekli čuvari.

Ona je potvrdila da njegovo tijelo do danas nije pronašla.

Gavrićeva je ispričala da je 8. maja 1992. godine hrvatska vojska oduzela naoružanje od Srba u Bukovoj Gredi, a dan kasnije ubila njenog sina Milana i još osam Srba.

„Milan je sa ostalim Srbima bježao i skrivao se u jednoj vikendici u Bukovoj Gredi. Saznala sam da je ubijen 9. maja. Njegove kosti pronađene su nakon dvije godine, a obdukcija je potvrdila da je imao prostrelnu ranu na čelu. Komšija Aleksa Božić rekao mi je da je moj Milan pronađen u kanalu između dvije njive“, ispričala je Gavrićeva.

Ona je dodala da je ubijen i njen djever Mitar Gavrić, te da je kasnije saznala da je Mitrov sin, Andrija Gavrić, u logoru ugušen u kanti vode.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te pripadnici vojne policije.

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Suđenje se nastavlja 7. februara.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Matuzović nije ništa učinio da spriječi zločine u Orašju …

Sarić: Oca su mi pretukli Pero Vincetić i Ivo Živković …

Potresna ispovest: Komšije Hrvati postajale zveri preko noći …




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top