fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Savo Štrbac: Vukovarska komemoracija

Vukovar
Vukovar

Iz profesionalne znatiželje pratio sam prenos na HRT-u sa obeležavanja “Dana sećanja na žrtve Vukovara”, koji je i ove godine održan 18. novembra pod sloganom “Vukovar – mesto posebnog pijeteta”.

Novina u odnosu na predhodnih 19 obeležavanja (počela su 1998. nakon reintegracije SBO u ustavno-pravni poredak Hrvatske) je u tome što je Vukovar dan prije, u pratnji Verana Matića, specijalnog izaslanika predsednika Srbije za nestala lica, posetio i Milorad Pupovac, predsednik SDSS-a, zastupnik u Saboru i nesporni posleratni predvodnik preostalih Srba u Hrvatskoj, da oda počast svim vukovarskim žrtvama. Najpre je spustio venac u Dunav u blizini Veslačkog kluba, u koji su leta 1991, prije početka bitke za Vukovar, dovođeni Srbi na informativni razgovor sa kojeg su, umesto povratka kućama, plovili nizvodno prema Novom Sadu. Zatim je, u pratnji policije, položio cveće i upalio sveće i na “Memorijalnom groblju žrtvama Domovinskog rata”, gdje mu je deo hrvatskih veterana okrenulo leđa.

Novina je i u tome što je na Memorijalnom groblju, pred celim državnim vrhom RH i biskupma sa područja RH i BiH, “misu zadušnicu” predvodio biskup željezanski Egidije Ivan Živković, koji je u svojoj podužoj “propovjedi”, između ostalog, izgovorio i ovo:

“Za zlo u Vukovaru nije kolektivno kriv srpski narod jer u ovim grobovima leže i Srbi koji su bili lojalni svojoj rodnoj domovini Hrvatskoj. Bol, sram, zločin i rat su učinili oni koji su hteli pokoriti slobodu hrvatskoga naroda. U Vukovaru je počela velika nepravda zato mora ovde započeti i korektna sudska pravda, koja ne sme biti poticana samo prosvedima. Ako je Vukovar simbol patnje, a jest, neka konačno bude i simbol pravde”.

U toku višesatnog prenosa izjave su davali i hrvatski veterani, članovi porodica poginulih i nestalih, predstavnici vlasti, političari… U njihovim izjavama dominirale su reči “velikosrpska agresija”, “jugočetnička tzv. JNA”, “srbočetnici” …Ni jednom rečju niko, osim pomenutog biskupa, nije spomenuo srpske žrtve. A bilo ih je i to mnogo.

I hrvatski i srpski izvori slažu se u sledećem: bitka za Vukovar je 87-dnevna opsada Vukovara (od avgusta do novembra 1991) od strane JNA, uz pomoć raznih srpskih lokalnih i dobrovoljačkih snaga. Bitka se završila porazom lokalnog Zbora narodne garde (ZNG), velikim razaranjem grada i velikim brojem mrtvih i izbeglih. Bitka je bila značajan simbolički gubitak za Hrvatsku, koja je kontrolu nad ovim gradom povratila tek u januaru 1998. u tzv. mirnoj reintegraciji SBO u njen ustavno-pravni poredak.

U ostalim elementima ove bitke, sukobljene strane se ne slažu ni u čemu, posebno ne po pitanju jačine i gubitaka sopstvenih i protivničkih snaga koje su učestvovali u ovoj bici.

Po hrvatskim izvorima JNA je imala oko 13 puta više stalno angažovanih vojnika i preko 60 puta više tenkova u odnosu na hrvatsku stranu. Ove godine Hrvati su zvanično iznijeli da su imali 1.770 poginulih, 386 nestalih i 2.800 odvedenih u srpske logore. Po još uvek “nezvaničnim srpskim procenama” na strani JNA bilo je 1.103 poginula i oko 2.500 ranjenih. Po Veritasovim podacima na području Vukovara u toku 1991. poginulo i nestalo je najmanje 350 lica srpske nacionalnosti. Ove žrtve su isključivo Vukovarci, civili ili pripadnici TO, od kojih je stotinjak prije početka bitke odvedeno na “informativne razgovore” sa kojih se nikada nisu vratili.

Prva vukovarska žrtva je Srbin Jovan Jakovljević (51), šef lokalne trgovine sportskom opremom, kojeg su 29. juna oko 23 sata na pragu kuće ubile naoružane komšije, koje ni do danas nisu identifikovane. Vukovarski Srbi, kojih je tada sa Jugoslovenima u tom gradu bilo preko 40 procenata, shvatili su poruku i masovno počeli napuštati grad.

JNA je ušla u rat da deblokira svoje kasarne koje su pod opsadom držale ZNG, koje su tada još uvek bile paravojne jedinice, za razliku od JNA, koja je sve do međunarodnog priznanja Hrvatske u januaru 1992, bila jedina legalna vojna formacija u zajedničkoj državi SFRJ.

Prateći proslave “Dana pobede” i obeležavanja “Dana sećanja na žrtve Vukovara” i slične hrvatske manifestacije, uvek se setim i jednog napisa na jednom hrvatskom portalu: “Svaki Hrvat, pa i onaj predškolskog uzrasta, zna šta je ratni zločin. To je kad Srbin ubije Hrvata. Sve ostalo je domoljublje ili laž”.

Smatram da je nasušna potreba svih nas na prostorima bivše nam zajedničke države, posebno onih koji su međusobno ratovali devedesetih, da se suoče sa sopstvenom prošlošću. Načini na koje Hrvati slave pobede i obeležavaju poraze ni izdaleka mi ne liči na realno i objektivno suočavanje s prošlošću, koje jedino može dovesti do istinskog pomirenja, za koje se, donekle, založio i štajerski biskup Živković na ovogodišnjoj komemoraciji žrtvama Vukovara.

Izvor: VERITAS

Vezane vijesti:

SLOBODAN JAKOVLjEVIĆ: Moj je otac u Vukovaru ubijen u junu …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: