Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Datum objave: četvrtak, april 25, 2019
Veličina slova: A- A+

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj.

Jama Ravni Dolac
Jama Ravni Dolac

Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.
Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.
Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba.

Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom u ponor.

218 žena, djece i muškaraca završili su na dnu jame. Mnogi nisu preživjeli 48 metara dubok pad.

Poslije tog mučkog, svirepog zlodjela, ustaše su bacale bombe i kamenje da koji svjedok ne ostane živ. Danima su dolazili poslije i govorili kako su došli da ih izbave, a na nesreću neki su povjerovali. Izvučeni su i ponovo bačeni u jamu.
Nakon šest nedelja i tri dana izvučeno je njih četrnaestoro.

Kako to Gospod uredi, ostavi budućim pokolenjima žive svjedoke tog stravičnog Pokolja.

Budo Simonović

1991. godine porodice, tim speleologa i sa njima Budo Simonović, autor knjige „Ognjena Marija Livanjska“, sišli su u grotlo jame i izvadili kosti mučenika.
Umili ih, osunčali i kosti mučenika pohranili u novoizgrađenu kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu.

Za vrijeme otadžbinskog rata, mlade ustaše koljači, gledajući od svojih starijih, kriptu su uništili a kosti mučenika rasuli.
Čak su i male dječije lobanje stavljali na haube automobila i vozili se tako do Splita.
Bezumnje jednog naroda i poslije ovoliko godina ne može se opisati.
Zvijer u tijelu čovjeka, čeka neki budući rat da sve ponovi ispočetka.

Danas, poslije 28 godina, kada su kosti naših mučenika izvadili iz te strašne jame, Ravni Dolac, mi potomci i poštovaoci, krenusmo put svojih predaka.

Dinara, sva od kamena, nadvila se nad Livanjsko polje.Gleda ko joj to dolazi.

Nas dvanaestoro, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i UG Jadovno 1941, krenuli stopama mučenika koji postradaše, jer su bili Srbi pravoslavci.
Upekla zvijezda, a svaki korak treba dobro odmjeriti, prije nego staneš na kamen ili se uhvatiš za granu.
Usjeke, jaruge Dinara skriva.
Tako i dan danas, skriva od pogleda jamu gdje su Srbi te 1941. godine bačeni.

 

Mi potomci i poštovaoci poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst tim kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju.

Preživjeli iz jame Ravni Dolac , svetili su se ženidbom i rađanjem djece.

Odlazak u kriptu pokraj crkve Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu i vidjevši kosti mučenika i male dječije lobanje obuzme vas tuga, ljutnja, bol.
Ali znajući da su mučenici sa Gospodom i da se mole za nas potomke, bude lakše.
Mi pravoslavni hrišćani slavimo Baskrsenje!

 

Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019.

Vezane vijesti:

Sandra Blagić: Kako mislimo da nas neko poštuje, kada mi ne poštujemo svoje mrtve?

Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav …

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od …

Sandra Blagić: Istina nam na kraju jedino i ostaje, zar ne …

Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u …

Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba …

Prebilovčani su ljudi sa najvećim srcem | Jadovno 1941.

Sandra Blagić: Na Šušnjaru

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top