Šampioni iz pravoslavne škole: ‘Šta je čudno u tome da smo nas trojica, učenici Srpske gimnazije, pobijedili na natjecanju iz hrvatskog jezika?!’

Datum objave: sreda, jun 12, 2019
Veličina slova: A- A+

Oni, zapravo, uopšte nisu „kvizaši“. Ne spadaju u pasionirane ljubitelje testova znanja koji vikendima krstare kafićima i pabovima kako bi vlastito znanje testirali na kvizovima.

Foto: Marko Todorov/Hanza media
Foto: Marko Todorov/Hanza media

No, to im nije smetalo da u jednome od njih „pometu“ konkurenciju.

Piše: Marina Karlović-Sabolić

Nijedan od njih trojice nije iz Zagreba. Dvojica dolaze iz Dalmacije, a jedan iz Slavonije.

To im, međutim, nije bila prepreka da „rasture“ na kvizu koji je, tokom punih sedam mjeseci, organizovala zagrebačka Gradska knjižnica.

Oni, ako ćemo pravo, nisu ni Hrvati. Sva trojica su učenici trećeg razreda Srpske pravoslavne opšte gimnazije „Kantakuzina-Katarina Branković“.

No, to ih nije omelo da pobjede u natjecanju iz – hrvatskog jezika.

– Ako netko može dobro znati engleski, a engleski mu ni blizu nije materinji jezik, zašto mi ne bismo znali hrvatski – kaže nam Đorđe Subotić.

Rodom je iz Ervenika kraj Knina. Dalmatinac koji je odmalena trenirao košarku. Nakon osnovne škole imao je dvije opcije: svaki dan do srednje putovati u Šibenik ili put pod noge pa u Zagreb. Odlučio se za Zagreb. Želio je, kaže, isprobati nešto skroz novo.

S nama su i Aleksandar Medić i Siniša Nenadović. Trojica šampiona iz hrvatskog jezika s kojima razgovaramo u modernom zdanju pravoslavne gimnazije u elitnom zagrebačkom naselju Sveti Duh.

Hodnici su oblijepljeni fotografijama Davora Rostuhara iz njegove zbirke „Hrvatska iz zraka“. U zbornici na zidu visi slika patrijarha Irineja.

– Na kvizu su bile četiri grupe pitanja. Hrvatska književnost, svjetska književnost, opšta kultura i gramatika. Nismo se nešto posebno pripremali, a puno nam je pomogla naša profesorica iz hrvatskog jezika Mira Bičanić. Ona iz „Milijunaša“ – pojašnjava Aleksandar.

Ne propušta istaknuti da je riječ o pobjednici popularnog kviza. Prvoj i jedinoj, kao što dobro pamte obožavatelji „Milijunaša“.
I Aleksandar je porijeklom iz Knina. S roditeljima je živio u Crnoj Gori. Tamo je završio i prvi srednje. A onda mu je pod ruku došao video o Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji u Zagrebu. I tu je odlučio nastaviti svoje školovanje. Svidjelo mu se, priznaje nam Aleksandar, što je Crkva bila osnivač škole. Jedno je vrijeme, naime, planirao studirati teologiju.

– Za kviz nas je odabrala naša odgojiteljica iz učeničkog doma. Nas trojicu i jednu curu. Išli smo na te kvizove sedam puta u prošlih sedam mjeseci – detalje nam otkriva Siniša.

Dolazi iz Donjih Borki kraj Daruvara, a s Aleksandrom i Đorđem dijeli sobu u učeničkom domu „Ante Bruno Bušić“. Šampioni su, dakle, i cimeri.

Kada ga pitamo koji jezik bira kao prvi, srpski ili hrvatski, kao iz topa odgovara – hrvatski.

– Ja sam se prvi put sa srpskim jezikom susreo ovdje, u gimnaziji. Dotad sam učio samo hrvatski – ističe Siniša.

Od sve trojice on je najbolji u hrvatskoj gramatici.

Škola u koju ide prati hrvatski gimnazijski program, a odvija se na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Uz to, 30 sati rezervisano je za učenje istorije, geografije, likovne i muzičke umjetnosti Srbije. U dva odvojena predmeta uče i hrvatski i srpski jezik.
Dva zapravo vrlo slična jezika. Što, kada je riječ o natjecanjima, može biti prilična zamka.

Pitamo ih je li im to smetalo na ovome kvizu.

– Lošije bismo riješili srpski – bez dileme odgovara Đorđe.

On i Siniša u osnovnu školu išli su u Hrvatskoj. Smatraju da im bolje idu gramatička pravila hrvatskog.

– Zbog toga smo valjda i pobijedili. Dolazimo iz krajeva u kojima se govori čistim štokavskim narječjem. I to je na kvizu bila jedna od naših prednosti – ocjenjuje Đorđe.

Aleksandar je imao nešto drukčiji put. U Zagreb je došao iz Crne Gore. I trebalo mu je neko vrijeme da se navikne na sitne, ali u natjecanjima i kvizovima bitne jezične razlike.

– Sjećam se prvih dana u Zagrebu. Kada je profesorica na ploči napisala tačku iza rimskog broja, mislio sam da je pogriješila. Htio sam je ispraviti, jer sam dotad učio da iza rimskog broja tačka ne ide. Čudno mi je bilo i kad bi netko New York napisao onako kako se piše, a ne onako kako se čita. Sada je obrnuto: čudno mi je kad netko napiše Nju Jork – smije se Aleksandar.

Najveći su im problem na kvizu predstavljala pitanja s nazivima zgrada u Zagrebu. Pitanja koja su bila klasifikovana kao opšta kultura, a na koja oni nisu uvijek znali odgovore. Jednostavno zbog toga što ne dolaze iz Zagreba. Uz to, na kvizu je testirano i gradivo četvrtog razreda. Koje oni, kao trećaši, još nisu prošli.

– Takve stvari jednostavno nismo mogli znati. Tu smo naprosto pogađali – priznaje šampionski trojac.

Hvale školu i njezin profesorski kadar. I ne propuštaju istaknuti da u nju ne idu samo učenici srpske nacionalnosti. Iako se u nazivu deklariše kao srpska i pravoslavna, škola je, kažu, puno šira od toga.

Osim kviza iz hrvatskog jezika, natjecali su se i na nizu županijskih i državnih natjecanja. Iz geografije, istorije, biologije…
Još nisu donijeli odluku šta će studirati. Siniši su sve karte otvorene. Aleksandar i Đorđe prije se vide na nekom od prirodnih fakulteta. Farmacija, medicina ili stomatologija.

– To su zanimanja koja mi, prije svega, mogu osigurati da ostanem živjeti ovdje, u Hrvatskoj. Može se s tim ići i vani, ali ja bih ponajprije želio ostati tu – otkriva nam Đorđe.

Često mu puta znaju hvaliti Dunav. A njemu nema rijeke do Zrmanje.

Pored nje, čiste i bistre, ni more mu, kaže, nije tako lijepo.

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top