Obraćanje hrvatskog ministra odbrane Damira Krstičevića na obilježavanju 25. godišnjice hrvatske agresije (9. septembar 1993.) na razoružane Srbe Krajišnike u podvelebitskim srpskim selima u Lici Divoselo, Počitelj i Čitluk (poznatije kao Medački džep) za poznavaoce srpsko-hrvatskih odnosa nije nikakvo iznenađenje.
Svojim istupanjem u javnosti i pozdravima generalu Mirku Norcu, osuđenom ratnom zločincu, Krstičević je samo potvrdio svoje pravo lice i ukazao na zločine koje je činio prema Srbima.
Napominjemo da je Norac osuđen pred hrvatskim sudom, pored ostalog i što je na stratištu kod Gospića lično ubio „nepoznatu žensku ososbu“. U Medačkom džepu ubijeno je 88 Srba, među njima je 46 vojnika i 42 civila, od kojih je 17 žena.
Istovremeno, Damir Krstičeviić se i lično potvrdio i prikazao u zločinima fotografišući
se na Miljevačkom platou, gdje su u junu 1992. godine pripadnici njegove 113. šibenske brigade ZNG ubili 40 pripadnika srpsko-krajiške TO, među kojima i nekoliko zarobljenika, a kasnije sve skupa bacili u krašku jamu bezdanku u koju su i hrvatske ustaše u Drugom svetskom ratu bacale Srbe. Krstičević je bio načelnik za operatvne poslove i zamenik zapovednika te šibenske brigade.
Krstičevićevo i Norčevo isticanje da je u Medačkom džepu sve sprovedeno po odredbama Međunarodnog ratnog prava najbolje demantuju zvanične izjave vodećih ljudi UNPROFOR-a, generala Žana Kota, komandanta i Sedrika Tornberija, šefa za civilne poslove ovih snaga.
Obilazeći ovo područje deset dana nakon agresije (19. septembra 1993.), francuski general Žan Kot je izjavio: „Nisam našao znakove života, ni ljudi ni životinja u nekoliko sela koje smo prošli. Razaranje je bilo potpuno, sistematsko i namerno“.
Britanski diplomata Sedrik Tornberi povodom agresije na tri srpska sela je izjavio: „Najteže kršenje ljudskih prava odigralo se septembra 1993. godine u Medačkom džepu. Hrvatska akcija je bila dobro isplanirana, za njima je ostala samo pustoš.
Ubili su sve, uglavnom starije stanovnike i svu stoku. Koristeći dinamit, porušili su sve i jednu kuću. Tri dana kasnije, hrvatska vojska se povukla pod pritiskom međunarodnih snaga. Nakon celodnevnog boravka na tom području, naišao sam samo na jednu živu kokošku“.
U hrvatskoj agresiji na Medački džep u septrembru 1993. godine sva tri sela su opljačkana a zatim sravnjena sa zemljom. Agencija Rojters je izvjestila da visoki oficiri UN ocjenjuju da su za takva razaranja hrvatski vojnici morali dobiti naredbe od vrha hrvatske armije, odnosno vlasti.
Agencije su citirale reči potpukovnika Džima Kalvina, komandanta kanadskog bataljona UNPROFOR-a, da je „naredbu za to mogao da izda samo neko u rangu generala“, što je verovatno bila tačna procena. Međutim, ispravnije je tvrditi da je iza zločina stajao hrvatski politički vrh, pa i sam predsednik Franjo Tuđman.
Hrvatska je pokušala prikriti tragove zločina. Hrvatski general Janko Bobetko, je pod pritiskom međunarodne zajednice je izjavio da je u Medačkom džepu bilo flagrantno kršenje Međunarodnog prava, ali da za to nisu krivi hrvatski vojnici, već neki civili.
Bobetko je na sastanku hrvatskog rukovodstva izjavio kako je sve trebalo biti počišćeno, ali da je UNPROFOR prerano ušao na to područje.
Autor: Đorđe Pražić
Izvor: Gospic.rs
Vezane vijesti:
Navršava se 25. godina od masakra u Medačkom džepu
Čedomir Antić: Dužni smo da pamtimo Srpsku Krajinu
Podsećanja: Lekar hrvatske vojske potvrdio – u Medačkom Džepu civili nemilosrdno likvidirani