fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Pismo štabova Vojno-četničkih komanda upućeno „HRVATSKIM OFICIRIMA, PODOFICIRIMA I VOJNICIMA“

U arhivi Memorijalnog muzeja  na Mrakovici, pod oznakom F-21/8, nalazi se pismo, tačnije prepis pisma,  štabova Vojno-četničkih komanda „Karađorđe i Petar Mrkonjić“ od 21. aprila 1942. godine. Pismo je naslovljeno „HRVATSKIM OFICIRIMA, PODOFICIRIMA I VOJNICIMA“. Pismo je u originalu pisano latinicom, dok ga mi donosimo u ćiriličnom prepisu.

Komanda Zapadne Bosne prilikom obilaska Teslićke brigade Srednjobosanskog korpusa, oktobra 1944. u Čečavi. (Izvor: sajt Pogledi)
Komanda Zapadne Bosne prilikom obilaska Teslićke brigade Srednjobosanskog korpusa, oktobra 1944. u Čečavi. (Izvor: sajt Pogledi)

Sadržaj pisma odnosi se na hrvatsku vojsku-domobrane, u kojem se oni pozivaju da ne čine zločine nad Srbima. Pozivaju se hrvatski vojnici da ne čine djela koja su nedostojna „Hrvatske kulture“, i da prestanu da služe silama osovine „koje će nesumnjivo biti potučene“. Iz ovoga se vidi vjera četničkog pokreta u konačni slom sila osovine i četnički antifašizam. Komanda četničkih bataljona „Karađorđe i Petar Mrkonjić“ smatrala je da „sudbinu svoju nas odlučit će najveći narodi sveta“.

Pored poziva na saradnju u zajedničkoj borbi protiv okupatora i prestanak činjenja zločina nad Srbima, opominju se hrvatski vojnici da „ako se desi ubuduće i jedan slučaj da Vaša vojska zapali Srpsku kuću ili ubije ženu ili dijete, bićemo nemilosrdni prema selima i vojsci gde na takove naiđemo“. Imajući u vidu strahovite pokolje srpskog stanovništva, četnička komanda je u odmazdi nad hrvatskim selima vidjela jedan vid zaštite srpskog naroda, što je još više zaoštravalo međunacionalne sukobe. Drugi vid spašavanja srpskog naroda, bio je dogovor sa Nijemcima i Hrvatima o nenapadanju i saradnji u borbi protiv komunista.

Na kraju pisma vidimo jugoslovensko opredeljenje četnika: „Sada Vas bratski pozdravljamo i želimo Vam da se skoro vidimo u Velikoj Jugoslaviji.

HRVATI SKORO ĆE DA KLIKNE VILA NA AVALI, PAPUKU, DURMITORU I NA CRNOME MORU. SKORO ĆE DA SE OPET ZAORI PESMA: ‘HRVAT IVO I SRBIN JOVO ZAIGRAŠE KOLO NOVO’ „

Pismo je napisano nakon masovnih ustaških zločina u okolini Banje Luke (7. februra u selima Drakulić, Motike i Šargovac) i u toku partizanske ofanzive na četničke teritorije u okolini Čelinca, Banje Luke, Manjače, Mrkonjić Grada i centralne Bosne, koja je trajala od 1. aprila do kraja maja 1942. godine.

Udarne partizanske jedinice sa Kozare i Grmeča u jačini od 1150 boraca (350 sa Kozare, 800 sa Grmeča) dobro naoružane dva mjeseca su razbijale četničke formacije i nastojale da četničke teritorije i sela stave pod svoju upravu.[1]Ovoj velikoj partizanskoj ofanzivi na četnička područja, prethodila je akcija Proleterskog bataljona na četničku teritoriju, formiran 25. marta 1942. godine, jačine 250 boraca (sastavljen od: Kozarske proleterske čete, Podgrmečke čete i Drvarskog voda).

[2] Proleterski bataljon dočekao je partizansku ofanzivu i učestvovao sa partizanima Kozare i Grmeča u napadu na četničke jedinice. Kada ovim partizanskim formacijama dodamo i ostatak snaga Drugog bataljona IV krajiškog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda (većina partizana ovoga odreda prešla je u prvim mjesecima 1942. godine na stranu četnika) koje su brojale 120 boraca,

[3] dolazimo do cifre da je na četničku teritoriju (okolina Čelinca, Banje Luke, planine Manjača)  napadalo 1520 dobro naoružanih o organizovanih partizana. Što se tiče područja centralne Bosne, partizanskim udarnim jedinicama treba dodati i tamošnje lokalne partizanske snage. Za te prilike, to si bile značajne vojne snage, koje su se mogle upotrebiti u borbi protiv ustaša i Nijemaca.

Partizanskoj ofanzivi na četničke oblasti prethodila je Oblasna konferencija Komunističke partije Jugoslavije za Bosansku Krajinu u Skender Vakufu (Kneževo) 21-22. februara 1942. godine na kojoj je „istaknuta potreba zaoštravanja borbe sa unutrašnjim neprijateljima, četnicima…“.

[4] Prelazak velikog  broja partizanskih jedinica ili dijelova i pojedinaca Trećeg i Četvrtog krajiškog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda  na stranu četnika, doveo je do krize partizanskog pokreta u Bosanskoj Krajini. Inače, u zimu 1941-1942. u cijeloj Bosni i Hercegovini došlo je do krize partizanskog pokreta, i prijetila je opasnost da komunisti izgube svoje vojne formacije na širokom području zapadno od Drine.

[5] Kolika je kriza bila u komunističkim redovima, govori i činjenica, da su čak i članovi partije učestvovali u organizovanju „pučeva“ u partizanskim jedinicama i prevođenju njihovog ljudstva u četnike: „…Omer Maslić bio je iznenađen…. svim što se dešavalo tih dana u Zeničkom kraju. Njega je toliko zaprepastio puč u odredu, koji je organizovao zenički radnik i član partije Golub Mitrović, da više nije vjerovao ni jednom borcu iz tog odreda“.

[6]Treba naglasiti da je sve do pomenute konferencije u Skender Vakufu, te ubistva Mladena Stojanovića nakon te konferencije, postojalo jedinstvo srpskih ustanika na Području Bosanske Krajine. Borba za vođstvo u srpskom ustanku u NDH, ali i za političku i upravnu organizaciju na oslobođenim teritorijama,[7] doveo je prvo do nepovjerenja[8] a potom i do bratoubilačkog sukoba između partizana i četnika, tj. srpskih seljaka koji su činili apsolutnu većini i u jednom i u drugom pokretu.

TRANSKRIPT DOKUMENTA

Prepis

ŠTABOVI

Vojno-Četničkih Komanda

„KARAĐORĐE I PETAR MRKONjIĆ“[9]

21.    april 1942. godine

Broj služb.

Planina.

HRVATSKIM OFICIRIMA, PODOFICIRIMA I VOJNICIMA,

Upućujemo Vam ovo pismo po ovome bratu Hrvatu kojega smo našli na terenu prilikom jučera(š)nje borbe. Puštamo ga njegovoj kući da produži svoj rad, a ujedno koristimo priliku da Vam uputimo ovo pismo u kojem Vam saopštavamo sledeće.

Vi Vašim djelima kao predstavnici vojske pa sledstveno tome i jedne organizovane države stvarate strašna nedela, a samim time bodrite sve na veću mržnju između dva plemena. Događaji koji su se odigrali Vašom krivicom uče Vas a javnosti dokazuju da ste Vi isključivi krivci za sve što se je odigralo. Vi za račun neprijatelja lijete krv i vodite bratoubilački rat.

Ovo činite za sile osovine, koje će nesumnjivo biti potučene. Gde naiđe Vaša vojska učini mirna naselja zgarištem, a poubijate starce i nejaku decu dali su ovo dela dostojna Hrvatske kulture i šta mislite postići sa time?

Nemojte ni misliti da će ma ko na svetu da spreči naš ustanak, on je prirodna posledica neprijateljskog postupka prema našem narodu, ali budite uvjereni da ga ne vodimo protiv Hrvatskog naroda, a sudbinu svoju nas odlučit će najveći narodi sveta.

Vidite po našem postupku da nam nije cilj da palimo Vaše kuće, ali Vam ujedno saopštavamo, ako se desi ubuduće i jedan slučaj da Vaša vojska zapali Srpsku kuću ili ubije ženu ili dijete, bićemo nemilosrdni prema selima i vojsci gde na takove naiđemo, jer dosta je bilo strpljenja i dosta je sa naše strane popuštanja.

Skoro će da Vas upita narodni sud što ste radili, a da mi nećemo vazda robovati u lancima klete tiranije i da ćemo vidjet skoro zrake slobode – garancija je snaga Velike Britanije i Amerike, a takođe i ostalih naroda sveta koji su uložili sve da se stvori poredak u kojemu će svi ljudi da imaju jednaka prava.

Ovo je način da se sporazumemo i da se dogovorimo ali morate priznati da je žalosno da nismo u redovima zajedno da se borimo za ono veliko djelo koje zamišljaju i grade i Vaši prestavnici u najvećim zemljama sveta.

Braćo Hrvati, nemojte ovo shvatiti kao našu slabost nego imajte na umu da nam je žao da strada i jedna Vaša kuća ili da pogine i jedan bratski vojnik, a da nije toga mi bi Vas napadali po nepisanim Zakonima rata, a sa Vašim stanovništvom postupali bi kao sa neprijateljskim, dočim iz ovoga vidite da nam to nije cilj.

Naša snaga je jaka. Hrvati, mi smo ponosni da smo organizovali ovaj džinovski ustanak, ali smo ujedno i žalosni da ga moramo voditi u Vašem odsustvu. Ovo vam piše komanda a ujedno u njenoj sredini nalazi se dosta Hrvata koji sa nama zajednički rade.

Hrvati mi ne vodimo komunističku borbu, nego borbu za Kralja i Otadžbinu, a Vi Vašim djelima stvarate komunizam i jedan takav nered u kojem će da strada naš narod bez razlike.

Sada Vas bratski pozdravljamo i želimo Vam da se skoro vidimo u Velikoj Jugoslaviji.

HRVATI SKORO ĆE DA KLIKNE VILA NA AVALI, PAPUKU, DURMITORU I NA CRNOME MORU. SKORO ĆE DA SE OPET ZAORI PESMA: „HRVAT IVO I SRBIN JOVO ZAIGRAŠE KOLO NOVO“

ŽIVEO KRALj PETAR DRUGI

ŽIVEO SRPSKI I HRVATSKI NAROD UJEDINjEN PRED BUDUĆNOSTI.

ŽIVEO DR. VLADIMIR MAČEK

S VJEROM U BOGA ZA KRALjA I OTADžBINU                                                                                    komandant,  p.pukov.

Ađutant                                                                                       Dan. J. Janković

Pet. Z. Petrović v.r.                   M.P./Voj. čet. Bat. sa mrtv.glavom/

Prijepis načinio i ovjerava: nadporučnik /Kovačević/

 

[1] D. Ćurguz, M. Vignjević, Drugi krajiški narodnooslobodilački partizanski (kozarski) odred „Mladen Stojanović“, Prijedor, 1972, 487-496.

[2] B. Vuković, Kozarska proleterska  četa dijelila je sudbinu proleterskih bataljona, Kozara u narodnooslobodilačkom ratu – Zapisi i sjećanja, II, Beograd, 1971, 378.

[3] D. Ćurguz, M. Vignjević, navedeno djelo, 493.

[4] Isto, 475.

[5] R. Hurem, Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942, Sarajevo, 1972,  230-232.

[6] R. Čolaković, Zapisi iz oslobodilačkog rata, I, Beograd, 1956, 776-777. – (prema: R. Hurem, Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini…., 231, fus nota 22).

[7] „Ali, đe smo se sukobili sa četnicima? Sukobili smo se upravo na pitanju organizovanju te vlasti. Oni nisu dozvoljavali da vlast organizuju odbori, nego su forsirali svoje žandarmske stanice i žandarmsku vlast, staru vlast“. –(Svetozar Vukmanović Tempo, intervju u dokumentarnom filmu „Jugoslavija u ratu 1941-1945. / (9/23) NDH – ‘Cvijet hrvatstva’“https://www.youtube.com/watch?v=TKXkbr0m3yY  , pristupljeno 05.08.2018.)

[8] „Iz Bočca smo išli prema Brankovićima. U kući jednog Brankovića nalazio se štab Drage Mažara. Produžili smo u selo Javorane. Zanoćili smo zajedno sa četnicima Laze Tešanovića. Oni su bili u jednoj, a mi u drugoj prostoriji, u školi. Bili smo na oprezu, kako ne bi izbio sukob između nas i njih, jer još nije došlo do potpunog sukoba“. –(M. Budimir, Sa kozarskim proleterima, Kozara u narodnooslobodilačkom ratu – Zapisi i sjećanja, II, Beograd, 1971, 407.)

[9] Bataljon Petar Mrkonjić u aprilu 1942. godine, djelovao je na prostoru današnjih opština Čelinca i Srbca: „Polazi od sela Šušnjari lijevom stranom rijeke Vrbas do sela Razboja, zatim ide do sela Nožičko, Martinac, Čukalj, Iličani, Skučani, Bojin Han /Potočane/, Gajevi, Čifćije, Branešci, Juštovac, Skatavica, Ladonska Kosa, Rabići, zatim cestom Muslimanski Čelinac, Osoja kota 46 Stjepanova Glava 387 selo Šušnjari“. – (Memorijalni muzej na Mrakovici, F-21/13).

IZVOR: Glasnik udruženja arhivskih radnika Republike Srpske, broj 10, Banja Luka, 2018.

Boris Radaković, Istoričar, Memorijalni Muzej na Mrakovici; borisradakovic7@gmail.com

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: