fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Otimači kostiju

Partizanska spomen-kosturnica u Novskoj prebrisana je 2009. spomenikom poginulim braniteljima, a isto je učinjeno u Okučanima, Gospiću, Ivanjskoj i Orahovici. U Đakovu je petokraka na partizanskom spomeniku zamijenjena krstom, u Odri Sisačkoj je postavljeno raspelo, u Mikleušu kip Bogorodice, a u Svetom Filipu i Jakovu bista Franje Tuđmana

Nekad spomenik palim borcima, danas hrvatskim braniteljima – Okučani Foto: Jurica Galović/PIXSELL
Nekad spomenik palim borcima, danas hrvatskim braniteljima – Okučani Foto: Jurica Galović/PIXSELL

Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora sa spomen-kosturnicom iz Drugoga svjetskog rata u spomen-području Trokut u opštini Novska, koji je početkom 1990-ih miniran, nije jedini primjer spomeničke baštine kojoj je prenamijenjena njezina prvobitna funkcija. Na lokaciji tog nekada zaštićenog monumenta 2009. podignut je Spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata 1991.-1995., čime je prebrisan i posljednji trag partizanskog spomenika. S obzirom na takav rasplet nameće se pitanje (ne)odgovornosti i nebrige Ministarstva kulture, ali i lokalnih vlasti za spomeničku baštinu Republike Hrvatske. Umjesto da provede istragu o vinovnicima rušenja ovog i na hiljade sličnih spomenika, Vlada je donijela odluku da se na lokaciju Trokuta premjesti i spomen-ploča s imenima 11 poginulih pripadnika HOS-a i ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’.

Na uništenom spomeniku palim borcima u Rečici kraj Karlovca postavljen je spomenik ‘palim vojnicima za domovinu Hrvatsku 1941.-1945. i 1991.-1995.’

Sličan primjer prenamjene zabilježen je i u Okučanima, u čijem centru je nakon 1995. srušen spomenik posvećen palim partizanima i žrtvama fašističkog terora iz tog mjesta. Na njegovom mjestu, iznad spomen-kosturnice u kojoj su posmrtni ostaci 33 partizana, postavljen je 2000. spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u akciji Bljesak. O tome je opširnije pisao novinar Drago Hedl, bilježeći da je s vrha spomenika skinuta zvijezda peterokraka, a umjesto nje stavljen krst. Imena poginulih partizana su izbrisana, a uklesani su stihovi Frana Krste Frankopana: ‘Navik on živi ki zgine pošteno’. Riječ je o spomeniku na koji državne delegacije svake godine polažu vijence povodom obilježavanja Bljeska.

Modifikacije spomeničke baštine iz doba Narodnooslobodilačke borbe nalazimo i u Gospiću, gdje je 1958. na gradskom trgu podignut spomenik posvećen palim borcima i žrtvama fašizma s područja kotara Gospić. Prema dostupnim informacijama iz publikacija udruženja i Saveza antifašističkih boraca, ispod tog spomenika sahranjeni su posmrtni ostaci Ivana Došena i Đure Čalića koje su ustaše ubili u junu 945. Spomenik je 1991. srušen, a na istoj je lokaciji 2000. godine podignut Spomenik palim junacima Domovinskog rata. Premda sve upućuje na to da su kosti dvojice partizana i dalje na istom mjestu, izgleda da ta javna tajna nikoga, osobno Ministarstvo kulture, ne uznemiruje.

Odjel za registar kulturnih dobara Ministarstva kulture u martu ove godine uputio je dopis s uputama za provođenje postupka revizije rješenja o registraciji memorijalne baštine iz razdoblja Drugoga svjetskog rata konzervatorskim odjelima širom zemlje. Priloženi su i kriteriji Stručnog povjerenstva za izradu kriterija za vrednovanje istorijskih događaja i osoba 20. stoljeća pod vodstvom istoričara Marija Jareba te opis kulturnih dobara predviđenih za upis na listu zaštićenih kulturnih dobara Registra kulturnih dobara i obrazloženja memorijalnih kulturnih dobara koja se nalaze u području nadležnosti pojedinog konzervatorskog odjela. Novosti su upoznate s informacijom da su prilikom izrade kriterija za vrednovanje memorijalne baštine NOB-a konsultovane sve zainteresirane strane: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti s očitovanjem akademika Petra Strčića i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, bez navođenja eventualnog očitovanja.

Postupci revizije o registraciji memorijalne baštine su dakle u toku i nezahvalno je prognozirati njihov ishod. Prije svega zato što je valorizacija memorijalne baštine posebno osjetljiv, složen i odgovoran konzervatorski zadatak s obzirom na to da je riječ o živoj baštini, podložnoj ideološkim implikacijama i permanentno otvorenoj upisivanju novih značenja. Sanja Horvatinčić sa zagrebačkog Instituta za istoriju umjetnost kaže za Novosti da se na terenu nailazi na različite vrste uništenja i preinaka spomenika, što se odvijalo bez nadzora nadležnih institucija i mimo propisane zakonske regulative.

Na velikoj većini devastacija se vidi smišljena ideja brisanja ustaških zločina, borbe za socijalističku revoluciju i internacionalnog predznaka partizanskog pokreta – kaže Lovro Krnić iz Antifašističkog vjesnika

– Bilo bi logično da u aktualnom pokušaju evidencije stanja i klasifikacije memorijalne baštine vezane uz Drugi svjetski rat Ministarstvo kulture sarađuje i s antifašističkim udruženjima, manjinskim i nevladinim udruženjima, kao i zainteresiranim pojedincima jer upravo oni – s obzirom na pokazani interes za ovu tematiku već dvadesetak godina – predstavljaju najzainteresiranije aktere tog procesa – ističe Sanja Horvatinčić.

Naša sagovornica navodi da je iz aktualnih procedura izostavljen dio istraživača i znanstvenika: istoričara umjetnosti, sociologa, etnologa ili kulturnih antropologa, koji već niz godina proučavaju problematiku očuvanja i fenomen revalorizacije antifašističkog naslijeđa u Hrvatskoj i šire.

– Problematičnim smatram da je za potrebe revizije registra memorijalne baštine angažovana stručna komisija koju, koliko mi je poznato, sačinjavaju isključivo istoričari, jer je mahom riječ o skulpturama, arhitektonskim pa i urbanističkim cjelinama, za čiju bi savremenu valorizaciju također trebali biti angažovani eksperti. Na tu potrebu opetovano su mi upućivali i sami konzervatori na terenu. Oba procesa, disciplinarno širenje ekspertnih tijela zaduženih za reviziju i komunikacija s ‘korisnicima’ spomenika, doprinijeli bi kvaliteti i održivosti samih mjera zaštite, ali i potakli na demokratičniji odnos pojedinih zajednica i društva u cjelini prema samom procesu baštinjenja – kaže Sanja Horvatinčić.

U svojoj doktorskoj disertaciji ‘Spomenici iz razdoblja socijalizma u Hrvatskoj – prijedlog tipologije’ bilježila je i primjere zamjene i modifikacije postojećih spomenika novim spomenikom drugačijeg sadržaja. Izdvojimo samo neke koje govore u prilog ovoj temi: u selu Rečici kraj Karlovca uništen je spomenik i grobnica palim borcima 10. krajiške divizije, palim borcima sela i žrtvama fašističkog terora, da bi na tom mjestu bio postavljen spomenik palim vojnicima za domovinu Hrvatsku 1941.-1945. i 1991.-1995. Budući da je novi spomen podiglo udruženje Hrvatski domobran, nameće se zaključak da je on zapravo posvećen vojnicima – domobranima i ustašama – koji su se u tom kraju borili na suprotnoj strani. U Orahovici je Spomenik palim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora također uništen te je na istom mjestu postavljen spomenik braniteljima iz Domovinskog rata. Isto se dogodilo Spomeniku palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Ivanskoj u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

U parku na obali u Svetom Filipu i Jakovu, na mjestu miniranog spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora, podignuta je spomen-bista Franji Tuđmanu. Na groblju u Đakovu, iznad kosturnice boraca palih za oslobođenje Đakova, postavljen je krst kojim je zamijenjena zvijezda petokraka. U parku u Čazmi u kojem se nalazio Spomenik palim borcima, rad kipara Vojina Bakića iz 1950., postavljena je fontana. U Odri Sisačkoj uništen je Spomenik palim borcima (Spomenik Franji Ogulincu-Selji), rad kipara VanjRadauša, a na istoj lokaciji je postavljeno raspelo.

O razmjerima ovog memorijalnog ludila govori i primjer spomenika u zagrebačkom Vrapču, koji je bio posvećen tridesetorici civila obješenih na tom mjestu 1945., a koji je 1995. zamijenjen raspelom i pločom s novim natpisom: ‘U spomen svim žrtvama za opstanak i slobodu hrvatskog naroda’. U Mikleušu, u Virovitičko-podravskoj županiji, na postament uništenog Spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora postavljen je kip Bogorodice. Većina ovih primjera je evidentirana još 2001. godine, kada je objavljena publikacija ‘Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990.-2000.’ u izdanju Saveza antifašističkih boraca Hrvatske.

Lovro Krnić iz Antifašističkog vjesnika kaže da su svi navedeni slučajevi razumljivi kroz prizmu istorijskog revizionizma koji vlada u Hrvatskoj i kojem je cilj izbrisati emancipatorno naslijeđe i socijalističko iskustvo, a te se vrijednosti i borbe želi zamijeniti nacionalističkim mitovima i viktimizacijom zločinaca.

– Vlast antifašizam prihvata samo ako prođe kroz nacionalistički filter, pa će ministar branitelja Tomo Medved kao izaslanik predsjednice rado prisustvovati komemoraciji žrtvama fašizma u Podhumu jer se tamo radi o Hrvatima koje su pobili talijanski fašisti. A u Dotrščini u kojoj su hrvatski fašisti, odnosno ustaše pobili hiljade pripadnika NOB-a – komuniste, Srbe, Jevreje – predstavnika vlasti nema, kao što smo mogli nedavno vidjeti – kaže Krnić.

Naš sagovornik ne smatra da se Ministarstvo kulture i vlast stide antifašističke prošlosti, već da je riječ o smišljenom institucionalnom procesu brisanja cjelokupne baštine NOB-a.

– Većina devastiranih spomenika s početka 1990-ih je uništena planski, a taj proces je predstavljen kao ‘događanje naroda’. Zašto bi sada isti taj HDZ, koji je planski odradio damnatio memoriae, obnavljao simbole kojima su od samog početka namijenili zaborav? Na velikoj većini devastacija se vidi smišljena ideja brisanja ustaških zločina, borbe za socijalističku revoluciju i internacionalni predznak partizanskog pokreta – zaključuje Krnić.

U posljednje smo vrijeme također svjedoci novijih fenomena moderne hrvatske memorijalne baštine: izmještanja posmrtnih ostataka iz partizanskih spomen-kosturnica, za koje neki smatraju da im nije mjesto u centru grada. U Vinkovcima su tako 2015. iz spomen-kosturnice u centru grada izvađene kosti 15 antifašističkih boraca i još čekaju na polaganje na nepoznatu lokaciju. Spomen-kosturnica sa skulpturom Ranjenog borca u Pakracu također bi zbog predviđenih radova na središnjem gradskom trgu trebala biti izmještena.

Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnice Pakraca iz redova srpske nacionalne manjine, kaže za Novosti da je postignut kompromis grada s udrugom antifašističkih boraca da partizanski spomenik ostane u centru na nešto nižem postamentu, a da posmrtni ostaci iz kosturnice, koja je u lošem stanju zbog slivnih voda, na trošak grada budu premješteni u zajedničku grobnicu na pravoslavnom gradskom groblju, na dio gdje su sahranjivani partizani.

I partizanska spomen-grobnica u centru Nove Gradiške zadaje glavobolje tamošnjim vlastima. Iznad te grobnice, u kojoj leže posmrtni ostaci desetero partizana, bio je postavljen spomenik, rad kipara Antuna Augustinčića, koji je 1991. srušen ručnim bombama. Počinitelj je, kao i uvijek dosad – nepoznat.

Vjeran Pavlaković: Nepravda prema žrtvama iz doba NOB-a

Koliko su ovakve navedene prakse (ne)čuvene u evropskim okvirima i koliko tolerisanje modifikacija spomeničke baštine sramoti zemlju kojoj ona pripada, pitali smo Vjerana Pavlakovića, istoričara i izvanrednog profesora na Odsjeku za kulturalne studije Sveučilišta u Rijeci.

– Svaki politički sistemi država koriste spomenike, javne statuse, nazive ulica i simbole kako bi definirali i ojačali svoje tvrdnje o legitimnosti, pa ne čudi što su spomenici često najvidljivije mete napada. U Europi imamo slučaj da rasprave o uklanjanju posljednjih simbola frankizma nakon više desetljeća još uvijek dijele španjolsko društvo – kaže Pavlaković.

Naš sagovornik vjeruje da je uništavanje spomena na pale partizane kao žrtava fašističkog terora najekstremniji oblik brisanja prošlosti.

– Trokut i Gospić možda su najočitiji slučajevi za koje znam, jer su ta grobna mjesta zamijenjena novim spomenicima, čime je učinjena velika nepravda prema žrtvama iz doba NOB-a – zaključuje Vjeran Pavlaković.

Autor: Dragan Grozdanić

Izvor: PORTAL NOVOSTI

Vezane vijesti:

Ustaški pozdrav na kostima stotina partizana | Jadovno 1941.

PRAVE SE LUDI I BLESAVI: Sistematsko brisanje pamćenja u …

Karlovac: Srušen antifašistički spomenik na Jevrejskom …

Od spomenika Stevanu Filipoviću ostala samo klupa | Jadovno …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: