Održan parastos slabinjskoj djeci i srpskim žrtvama rata 1991-1995 u Hrvatskoj

Ovom prilikom održan je i parastos za 450 postradalih Srba iz sela Mlaka u Lici, koji su na grozomoran način poklani 05.08.1941 od ustaša i zapaljeni.

SLABINjA – Juče je u crkvi Svete Petke u Slabinji, Dalibor Tanasić, protojerej kostajničko-dubičke parohije služio parastos za oslobođene male Slabinjce iz ustaškog dječijeg logora u Sisku, postradale Srbe u ratu RH 1991-1995 i postradale mještane sela Mlake u Lici.

Ovom Bogougodnom djelu prisustvovali su brojni vjernici iz Slabinje, Dubice Kostajnice, Komogovine, Beograda, Zagreba i drugih mjesta.

Okupljenima se obratio Predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Općine H. Dubica, Milinko Simić i rekao da po planskim aktivnostima VSNM, ovakvi događaji iz naše tragične prošlosti treba da se obilježavaju. Mrtvi nisu mrtvi dok ih se sjećamo. Podsjetio je da je na današnji dan 06.08.1942. oslobođena grupa od 83 Slabinjska djeteta, koja je bila u dječijem logoru u Sisku.

„Djeca su bila oduzeta od roditelja koji su razdvojeni nakon Kozaračke ofanzive, koja se katastrofalno završila po Srbe Potkozarja, Banije i drugih mjesta. Mala djeca su odmah likividrana u Jasenovcu i St. Gradišci, starija populacija poklana od ustaša. Radno sposobni roditelji su upućeni na prisilni rad u Njemačku.

Janko Popović iz Slabinje, odvažio se da ode u Sisak i potraži djecu svoje rodbine. Po dolasku u Sisak, djeca su prepoznala Janka jer je imao kuću nedaleko od slabinjske škole. Dogovor oko oslobođenja djece nije išao glatko. Nakon evidencije 83 djeteta ista su predata Janku Popoviću. Djecu odmah vodi na željezničku stanicu u Sisku, putuju vozom do mjesta Šaš. Mali Slabinjci su disciplinovano podnijeli put iako su bili i žedni i gladni sa problemima dizenterije. Po dolasku u Šaš Janko djeci kaže, bježite kud vas noge nose. Bila je velika opasnost da ustaše ponovo pokupe djecu. Ovo su izbjegli za dlaku. Ustaški logornik grada Siska Roko Fagot obavještava Glavni štab u Zagrebu i Pavelićev kabinet. Privode ljude iz logora, ukoravaju ih prijete da će biti pohapšeni itd., uključuje se i Crveni križ. Ovo je bila prva i zadnja velika grupa koja je oslobođena iz logora.

Ovoj plemeniti i hrabri čin Janka Popovića je za svaku pohvalu, veliki rizik koji je na sebe preuzeo da spasi male Slabinjce. Nažalost od ove grupe spašene djece mnogi su postradali u pokolju Slabinjske djece 16.12.1943. Neki su stradali kao odrasli ljudi u ratu 1991-1995. Možda ima još nekoliko živih. Ovdje se moraju spomenuti i građani Siska koji su iz plemenitih pobuda preuzimali po jedno dvoje djece i tako ih spasili.

Kroz logor u Sisku, za vrijeme njegovog trajanja prošlo je oko 7000 djece. Za kratko vrijeme umrlo je 1152 djeteta. Ovo su nepotpuni podaci.“ – podjsetio je Simić.

„Ovih dana naši sugrađani, Hrvati slave pobjede u ratnim događajima sredinom 1995. Oni neka slave, mi ćemo da se prisjećamo naših žrtava“, kaže Simić i dodaje da su Hrvati isprovocirali rat. Ukoliko se objektivno sagledaju istorijske činjenice došli bi do nepobitnih dokaza. Mračna istorija se ponavlja, a to je posledica neadekvatnog kažnjava Hrvata. Rat se vodio zbog teritorije i otimačine imovine. U stara vremena to je bio način privređivanja. Uz ono što smo ovih dana čuli, progonom Srba iz Hrvatske od 1991 do 1995 pa i dalje oslobođeno je preko 200 hiljada radnih mjesta, legalizovana pljačka srpske imovine, samo 70.000 stanova je oteto. itd. Dakle, danas se slavi zločin nad Srbima. To je paganski obrazac koji dopušta da se zbog ostvarenja koristi i učinjeno zlo može proglasiti dobrim. Šovinizam i ustaštvo su hronična bolest kod dijela hrvatskog naroda. Ne govori se o srpskim žrtvama, kojih je u Oluji i nakon Oluje bilo oko dve hiljade. Nisu otvorene sve masovne grobnice u našoj okolini. Nedavno je nešto rađeno i u Šašu, da li je gotovo to se ne zna. Tu je nakon Oluje ubijeno između 10- 20 starijih Srba.

Slabinja je u toku rata 1991-95 imala devet (9) žrtava. Petoro je ubijeno kao civili, četvoro kao vojnici. Sin Janka Popovića je ubijen u Slabinji 1991. Sve je ostalo isto samo se mi mjenjamo.

Ukupni nepotpuni gubici Krajških Srba 1991-95 iznose oko 8.000 žrtava.

Moramo se prisjetiti naših postradalih i ponašajmo se hrišćanski, sjetimo se, upalimo svijeće, organizujmo parastose. Obnovimo naše spomenike, crkve, grobove“ – dodao je Simić.

Na kraju je Simić obavijestio prisutne o aktivnostima Vijeća i planovima za naredni period. Zahvalio je prisutnima na odazivu ovom parastosu i činodejstvovanju oca Dalibora Tanasića.

Protojerej je obavijestio prisutne da je održao i parastos za 450 postradalih Srba iz sela Mlaka u Lici, koji su na grozomoran način poklani 05.08.1941 od ustaša i zapaljeni.

(Mile Krajišnik)

Izvor: Banija Online

Vezane vijesti:

Ne zaboravljamo nevine žrtve iz Slabinje | Jadovno 1941.

Nisu zaboravljene žrtve ubijene u Bajića jamama kod Kostajnice

Pusta zemlja Banija..