Mučenici iz Hrasna našli smiraj po treći put

„Neka smo samo dočekali da nađu konačni smiraj kosti naših očeva, stričeva, braće na svetoj hrašćanskoj zemlji, pa ne bi žalili i mi ovdje pored njih počinuti“ 

Ovako su danas govorili oni stariji potomci mučenika iz sela Hrasno, sahranjujući u novosagrađenoj Spomen ckrvici zemne ostatke svojih predaka, poubijanih „na pravdi Boga“ za Vidovdan 1941. godine i bačenih u obližnju jamu, gdje je na pokolj povedeno njih 101, ali je 39 uspjelo da se odveže i pobjegne, pa su zemne ostatke 62 žrtve njihovi potomci najprije vadili iz jame i sahranili u seosku Spomen kosturnicu, ali im potomci nekadašnjih dželata ni tu nisu dali mira i u proteklom ratu minirali i ovaj spomenik, zajedno sa crkvom Svetog Jovana, seoskom školom i srpskim kućama u selu.

Poklonjenju nevinim žrtvama prisustvovali su, pored njihovih potomaka i mještana Hrasna, i gradonačelnik Trebinja Luka Petrović, kao i njegov kolega iz Ljubinja Darko Krunić, te predstavnici privrednog i kulturnog života ove dvije lokalne zajednice, ali i brojni stanovnici Trebinja i Ljubinja, dok je opijelo služio episkop zahumsko hercegovački i primorski Grigorije, uz sasluženje sveštanskrva Eparhije.

„Njihova tijela jesu pobijena te kobne noći, ali im duše nisu nikada ubijene, već se one i danas slave, jer je ovo i dan radosti i vaskrsnuća, dan slave koji će to uvijek biti sve dok ijedan njihov potomak postoji – dok zna da treba da upali kandilo i svijeću. Njihove duše nisu ubijene, jer ih je Spasitelj upisao u knjigu života vječnoga“, kazao je ovom prilikom vladika Grigorije koji je sveštao i malu crkvicu u čiju su kriptu položene svete kosti.

„Kosti su, zahvaljujući božijoj pravdi, nakon miniranja spomenika 1992. ostale netaknute, ali smo ih mi izvadili i prebacili u manastir Zavalu dok nismo izgradili ovu kapelicu i danas ih ovdje ponovo sahranili, nadajući se da će naći vječni smiraj u ovom groblju gdje počivaju svi naši najdraži“, kaže Neđo Žarković koji, iako zagazio u devetu deceniju, tvrdi da bi mu velika satisfakcija bila još jedino da se obnovi crkva Svetoga Jovana.

Među velikim brojem okupljenih potomaka hrašćanskih stradalnika i nekadašnjih mještana sela u kome je do rata bilo stotinjak žitelja, a danas nema niko, bio je i Hrašćanin, profesor Mihajlo Bukvić koji je podsjetio da se od pogroma spasilo 39 srpskih domaćina koji su se putem uspjeli odvezati i pobjeći, ali su i oni i potomci stradalnika uvijek postavljali i danas postavljaju jedno te isto pitanje – zašto?

To pitanje su, kaže Milenko Bukvić čiji se otac Ognjen uspio spasiti, postavljali i u njegovoj kući gdje se, kao i ostali nekadašnji mještani, gaji još jedino nada da se obnovi stara crkva.

Paroh čapljinski, otac Marko Gojačić koji je radio sa mještanima na poduhvatu  gradnje male crkvice, istakao je da je njihova čežnja da svoje najmilije konačno vrate na svetu hrašćansku zemlju bila prevelika, pa je zato i njihova sreća još veća. „Današnji dan je i hramovna slava ovoga velikoga hrama koji je porušen, ali se nadamo da će i on biti obnovljen u doglednom periodu i upravo zbog toga smo birali današnji dan da se sahrane ove mučeničke kosti, da svi zajedno osjetimo i sreću, i tugu, ali i mir i spokoj“, kazao je otac Marko.

I gradonačelnik Trebinja Luka Petrović poklonio se nevinim stradalnicima iz Hrasna.

„Danas sam došao među naše ljude koji ponovo sahranjuju svoje najmilije nedužno i nasilno stradale u Drugom svjetskom ratu, ali ovim svi zajedno obilježavamo i dan vaskrsenja. Vrlo je važno da se poštuje trud ovih ljudi što su napravili spomen-kosturnicu i što je ovo jedan od prvih znakova da ovdje život treba ponovo da se rodi, a na tome ćemo svi zajedno raditi“, kazao je za portal Saransak gradonačelnik Trebinja Luka Petrović.

Područje Hrasna sa desetak zaselaka je uglavnom pusto jer je bilo naseljeno mahom pravoslavnim življem koji je u Drugom svjetskom ratu bio ubijan i protjerivan, a nakon posljednjeg progona se gotovo niko nije vratio.

Sa kuća se i danas krade klesani kamen pa nestaju i ruševine za koje su Srbi dobijali malo donacija za obnovu, a oni koji su se raselili u Trebinje ili Ljubinje i povremeno obilaze imanja nerijetko zatiču i njive sa kojih se diže i odvozi zemlja…

Izvor: SARANSAK

Vezane vijesti:

Gornje Hrasno- Ekshumirane kosti srpskih mučenika (VIDEO …

76 godina od stradanja Srba u Hutovskim jamama Gradina i Hadžibegov bunar

Genocid nad Srbima u Hercegovini: Užas Kapavičke jame i zločin u Izgorima