fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Miloš Milojević: Film o Sajmištu – međaš na putu ka odgovornoj javnoj svesti

„Ovo je filmska priča o velikoj tragediji koja je zadesila pripadnike jevrejske i romske zajednice i pripadnike srpskog naroda na ovim prostorima“, naveo je pred projekciju filma njegov autor Veljko Đurić Mišina

Sa obraćanja pred projekciju filma o Sajmištu. S leva na desno: Dragomir Acković, Branka Džidžić, Veljko Đurić Mišina i Laslo Puškaš (Foto: Stanje stvari)
Sa obraćanja pred projekciju filma o Sajmištu. S leva na desno: Dragomir Acković, Branka Džidžić, Veljko Đurić Mišina i Laslo Puškaš (Foto: Stanje stvari)

U četvrtak, 8. februara, u Sali Amerikana beogradskog Doma omladine održana je premijerna projekcija dugometražnog dokumentarnog filma posvećenog logoru koji se tokom Drugog svetskog rata nalazio na prostoru današnjeg Starog sajmišta.

Prvi deo ovog filma pretpremijerno je prikazan 21. oktobra 2017. godine u Domu vojske. Autor filma je direktor Muzeja žrtava genocida Veljko Đurić Mišina, a kao temeljna faktografska baza poslužila je monografska studija o Starom sajmištu istoričara Milana Koljanina.

Pred filmsku projekciju gledaocima su se obratili autor filma i njegovi gosti. „Ovo je filmska priča o velikoj tragediji koja je zadesila pripadnike jevrejske i romske zajednice i pripadnike srpskog naroda na ovim prostorima“, najavio je na početku svog izlaganja Đurić. Đurić je izrazio svoju nadu da će status kompleksa Staro sajmište biti ubrzo razrešen a memorijalizacija ovog područja ubrzana.

Prema njegovim rečima, rešenje ovog problema značiće i razrešenje pitanja izložbenih, arhivskih i istraživačkih prostora za Muzej žrtava genocida, što je problem koji postoji od osnivanja ove institucije.

No, nastavio je Đurić, pošto je Muzej suočen sa ovakvim nedostatkom on se koristi filmskom prezentacijom kao načinom da javnosti saopšti teme kojima se bavi. Prvi film u produkciji Muzeja žrtava genocida bio je Pakao Nezavisne Države Hrvatske a film posvećen koncentracionom logoru Zemun je drugi takav projekat.

Đurić je naveo da je za izradu ovog filma korišćen fotografski i arhivski materijal velikog broja institucija, među kojima su Kinoteka, Jevrejski istorijski muzej, Vojni muzej, Vojni arhiv i druge.

„Videćete jednu tužnu priču, videćete jednu veliku tragediju, videćete loš odnos posleratne vlasti prema ovom kompleksu“, naglasio je Đurić. On je na kraju svog izlaganja ukazao kako je sećanje na Staro sajmište duboko ukorenjeno u porodičnoj istoriji, između ostalog, i mnogih Beograđana. On je najavio svoje goste čije su porodične istorije na bitan način obeležene zatočenjem članova njihovih porodica u ovom logoru.

Branka Džidžić, saradnica Jevrejskog istorijskog muzeja, navela je kako je na Sajmištu stradala njena baka, Ana Brajder. Ona je, objasnila je Džidžićeva, umorena u dušegupki, između marta i maja 1942. godine. U času smrti imala je četrdeset godina.

Dragoljub Acković, direktor Muzeja romske kulture,  posvedočio je kako je njegov otac, tada sedamnaestogodišnjak bio zatočen na Sajmištu, ali je srećom uspeo da pobegne. Acković je naveo kako je podstaknut ovom porodičnom istorijom član Komisije koja se bavi Sajmištem.

Laslo Puškaš, profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, posvedočio je kako je njegov deda po majci Živko Đurđević bio zatočenik Sajmišta. On je pročitao odlomak iz dedinog dosijea koji je uhapšen zbog navodnog vrbovanja ljudi za pokret generala Draže Mihailovića, bio isleđivan u Specijalnoj policiji od strane izvesnog Branta, a potom upućen u Zemun, odatle u Mathauzen, da bi 1943. godine završio u Aušvicu.

Ova tri svedočenja, kako je ukazao Đurić, nisu samo pokazala da je „duboko sećanje na ovo stratište“ već su, da dodamo,  sasvim konkretne, neposredne instance „velike istorije“. Tri svedočenja ukazala su zapravo na ono što se dešavalo u logoru Zemun tokom Drugog svetskog rata u dvema fazama njegovog postojanja – prvoj, tokom koje je logor bio poznat pod imenom „Logor za Jevreje Zemun“ (Judenlager Semlin) i tokom koje se na njemu odigrala jedna epizoda takozvanog „konačnog rešenja jevrejskog pitanja“ (ogromnim delom do maja 1942. godine) i drugoj, tokom koje je bio poznat kao „Prihvatni logor Zemun“ i kada je najveći deo zatočenika bio srpske narodnosti, mahom iz krajeva gde su vođene žestoke ustaničke borbe a zatočenici odatle otpremani u ovaj logor.

Struktura prikazanog filma bila je saobražena ovim fazama postojanja logora – posle uvodnog dela koji je ukazao na karakter nacističke i ustaške ideologije koje su bile idejni temelji zločina počinjenih nad Srbima, Jevrejima i Romima na teritoriji Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, sledi deo filma posećen „Judenlageru Semlin“ a potom prihvatnom logoru na istom mestu.

Staro sajmište (Foto: D. Jevremović/Politika)
Staro sajmište (Foto: D. Jevremović/Politika)

Svi segmenti filma obiluju bogatim činjeničnim materijalom, zasnovani su na pažljivoj rekonstrukciji istorijskih zbivanja i propraćeni su snažnim i na momente potresnim fotografskim i video materijalom.

Autor filma je nastojao – a po našem sudu i uspeo – da razmađija neke ključne fraze koje su se o Sajmištu usadile u srpskom javnom diskursu. Zločinci su personalizovani i konkretizovani – a time je postavljeno polazište za njihovu demistifikaciju. Jasno je ukazano ko su bili zapovednici ovog logora, ko su bili egzekutori – listom Nemci, kakva (ni)je bila uloga kolaboracionističkog režima Milana Nedića. Stradalništvo Jevreja, zahvaljujući naraciji u ovom filmu, može se pratiti i vremenski i prostorno precizno i nedvosmisleno od hapšenja i zatočenja, do tragične obmane kojom su dobrovoljno ulazili u dušegupke, mučne smrti gušenjem na beogradskim ulicama, pokopavanja u Jajincima i najzad ekshumacije kojom je pokušano da se tragovi zločinstva sakriju.

Nije jednostavno ukratko sumirati činjenice i objašnjenja izneta u ovom filmu. Količina podataka je velika. Pokušaćemo ipak da navedemo neke koje nam deluju od prevashodnog značaja:

Razjašnjen je složen sistem okupacione uprave u Srbiji u Drugom svetskom ratu; on se sastojao iz četiri sistema okupacione vlasti (kao u SSSR-u i Poljskoj);

– Ukazano je na sistematsku prirodu nacističkog „rešenja jevrejskog pitanja“, koje je obuhvatilo i Jevreje nastanjene na teritoriji Srbije i uopšte Jugoslavije. To, nasuprot tvrdnjama i nagoveštajima prisutnim u javnoj svesti, jasno pokazuje da je uloga lokalne uprave bez obzira na njene nadležnosti, kada je po sredi „jevrejsko pitanje“ bila ništavna. „Problem jevrejskog stanovništva poveren je predstavniku ministarstva spoljnih poslova.“ Ukazano je da niti jedan pripadnik represivnih snaga Nedićevog aparata nije učestovao u fizičkoj likvidaciji Jevreja; razjašnjena je uloga beogradske opštine u održavanju logora – ona je bila dužna da prehranjuje logoraše prema kvotama koje je propisivala nemačka komanda;

Objašnjenja je priroda „kolektivne odgovornosti“ i – što je odatle proisticalo – „kolektivne kazne“ prema srpskom narodu zbog protivokupatorskog delanja u Srbiji;

Konkretizovani su zločinci, označene ličnosti i njihova činjenja vršena sa ciljem uništenja jevrejske populacije, likvidacije Roma, zatočenja, likvidacija i šikaniranja Srba; precizno je objašnjeno i odakle su lica, iz sve tri navedene grupe, i kojim putevima dovođena do Sajmišta;

Pokazane su – u široj javnosti verovatno slabo poznate – razmere zatočenja Srba iz različitih krajeva Jugoslavije na Sajmištu i njihove nezavidne sudbine (šikaniranje i sadističko zlostavljanje; likvidacije; odvođenje na prinudni rad).

Posle gledanja ovakvog filma gledalac se nalazi pod snažnim emotivnim nabojem. Mnogo toga se čuje, mnogi podatak privuče pažnju, no ipak se najviše doživi i oseti. Ovo nije film za jedno gledanje. Kako je Veljko Đurić podvukao, potrebno je ubrzati proces memorijalizacije ovog prostora kako bi ono što je izrečeno i pokazano postalo deo široke javne svesti i opstajalo kao njen deo.

Judenlager Semlin
Judenlager Semlin

To je stvar kojom se bave državni organi i na to je, u ponovo emitovanom obraćanju iz radio emisije Sedmica, ukazao i episkop Jovan (Ćulibrk) posle filmske projekcije.

Međutim, bez obzira na brzinu procesa memorijalizacije, može se reći da će ovaj film biti podsticaj za preispitivanje nekih uvreženih a neutemeljenih gledišta na istoriju Sajmišta. Gledišta koja onemogućavaju oblikovanje moralno odgovorne javne svesti imune na naše sadašnje političke omraze i interese.

Izvor: Stanje stvari

Vezane vijesti:

Dragan Popović: Staro sajmište je simbol sveopšteg stradanja …

Veran Matić predstavnik za regionalnu saradnju Komisije za …

Haris Dajč za NEWSWEEK: Staro Sajmište u trouglu zaborava …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: