Milenko Jahura: DOŠLO VRIJEME DA SE SRBI UBIJAJU

Ubijanje Srba iz dubravskog sela Rečice i Lokve na stratištu Topola kod Opuzen, Dalmacija, u noći 26/27juna 1941.

(Dio iskaza Stojana Raguža, ustaškog rojnika iz Stojana Raguža iz Domanovića dat isljedniku UDB-e 1952. godine u Mostaru.)

…Čim sam došao u logor odmah smo otpočeli sa vezivanjem dovedenih Srba. Ja sam lično svezao Popara Vuka, Delić Đorđa, Vukosavić Mirka i Vukosavić Branka – svi iz sela Rječice. Vezali smo ih žicom koja je dotjerana sa kamionima iz Stoca i Čapljine. Žica je bila obična – crna. Prilikom vezivanja oduzeli smo im sve stvari, koje su Srbi imali uz sebe, a koje smo stvari kasnije podijelili između sebe. Mene je zapao novčanik Karadegić Sime, u kojem je bilo nešto oko 200 – 300 dinara i neki bankovni čekovi.

Pored ovog, dobio sam jedan džepni nož, ko mu je ne znam. Novčanik Karadegić Sime, nakon pet – šest dana, povratio sam njegovoj ženi. Prije predavanja ona mi se žalila da joj je muž Simo sa sobom odnio važna dokumenta (bankovne čekove) i pitala me da li znam išta gdje su te stvari. Kako sam već rekao, stvari sam joj predao i rekao joj da za Siminu sudbinu ne znam. I sa kamionima koji su došli iz Čapljine došlo je, također, jedno 10 ustaša, među kojima sam znao: VEGE PERU, DANA i MARKA.

Poslije izvršenog vezivanja mi smo – ja sa svojim ustašama, sa kamionima krenuli u pravcu Metkovića. Bilo je negdje oko 9 časova uveče. Pri polasku sam naredio svojim ustašama da se penju u kamione u koje hoće. Ja sam, zajedno sa Markom Ragužom i Andrunom Perom, popeo se u drugi kamion. Sa nama je bilo 7-8 ustaša iz Čapljine. U toku puta do mjesta ubijanja Srba, niže Metkovića, nismo nigde stajali. Za vrijeme puta od ustaša se stalno čula pjesma. Šofer kamiona u kojemu sam se ja nalazio bio je neki Čapljinac, ali ne znam kako se zvao. Ja vrlo slabo poznajem mjesta oko Metkovića, pa ne bih tačno mogao znati gdje smo došli i poubijali Srbe, znam da smo prošli kroz Metkoviće i izvjesno vrijeme šli dok nismo došli do neke prilično velike uvale, gdje smo se zaustavili.

Prvi kamion je došao na mjesto ubijanja Srba i kroz kratko vrijeme čuli su se pucnji iz pušaka. U isto vrijeme čula se galama i psovka ustaša, kao i jaukanje Srba koji su ubijani. Kada je drugi kamion došao na mjesto, ja sam svojim ustašama rekao da siđu sa kamiona, a drugi skidali svezane Srbe, treći dovodili do vode, a četvrti ubijali. U prvo vrijeme, ja sam, u zajednici sa Raguž Mirkom, vezane Srbe skidao sa kamiona, a to su kasnije činili i neki Čapljinci. Pošto su Srbi bili vezani dva i dva, to smo ja i Marko tri partije po dva odvukli od kamiona do vode, koje su poubijali Čapljinci – ustaše.

Poslije, ja i Marko smo stajali kod vode, a dvojica Čapljinaca dovukli su nam od kamiona četiri partije po dvojicu Srba i kada bi nam ih dovel mi bi ih sjeli na vodu, na jedno dva metra, nakon čega smo pozadi u zatiljak pucali iz pušaka. Ja sam ovog puta ubio četvoricu Srba, dok je drugu četvoricu ubio Raguž Mirko. U njih sam opalio četiri komada metaka, što znači da je svaki Srbin od mene dobio po jedan metak. Kada bi ubili jednu partiju (dva Srbina zajedno vezana), onda bi nas dvojica zajedno uzela za noge i bacali ih u vodu koja se nalazila u neposrednoj blizini. Prije ubistva ovih Srba oni su nam govorili da ih ne ubijamo i postavljali nam pitanja – zašto ih uopšte ubijamo.

Mi smo im odgovarali da je došlo vrijeme ubijanja Srba, da smo dobili takvo naređenje. Svi oni Srbi koje smo poubijali ja i Raguž Marko bili su iz Lokava, al ih tačno nisam poznavao. Ovdje mogu dodati da neki Srbi nisu bili dotučeni, a to zaključujem po tome što bi se po bacanju istih u vodu čulo klokotanje.

Za vrijeme vršenja likvidacije ovih Srba, svijetla na kamionima su bila ugašena, nisu ni bila potrebna jer se donekle vidjelo, bila je vidna noć. Osim ovoga, svijetla nisu bila upaljena i radi samog maskiranja, da se ne bi pirimetili iz daljine. Po završenom ubijanju, sve ustaše su posjedale u kamione i pošli zajedno nazad. Ustaše iz Domanovića sjele su u stolačke kamione i zajedno sa ustašama iz Stoca, dok ustaše iz Čapljine su sjele u svoje kamione. Idući prema Domanovićima između ustaša je vođen razgovor koliko je ko ovoga puta ubio Srba.

Sjećam se dobro kada sam razgovarao sa ustašom Raguž Matom i Andrun Ivanom, koji su mi rekli da su samo njih dvojica ubili tri partije Srba. Među ovim Srbima ubili su i Karadeglić Branka, koji je prije nego ga je kugla potrefila, kako su rekli, uzviknuo: „Živio kralj Petar i Jugoslavija!“. Oni su mu opsovali i jedno i drugo, a potom ga ubili. Raspoloženje među ustašama je bilo veliko. Idući prema Domanovićima svi smo pjevali. Dok smo izvršili ovu akciju svi mi, ustaše, bili smo u civilnim odjelima…“

(Materijal UDB-e, saslušanje ustaškog rojnika Stojana Raguža iz Domanovića, opština Čapljina)
Priredio: Milenko Jahura / SND PREBILOVCI

Izvor: Slobodna Hercegovina