Lov na memorabilije zloglasne NDH po oglasnicima i sajmovima ‘U Srbiji prodajem ustaški bodež za 1300 kn. Ne znam čiji je, djed je tajnu odnio u grob’

Datum objave: četvrtak, mart 14, 2019
Veličina slova: A- A+

Vidi ovu fotografiju, kaže mi prodavač na sajmu antikviteta na Britancu.

Foto: Bruno Konjević / CROPIX
Foto:Bruno Konjević / CROPIX

Pokazuje mi pomalo izblijedjelu fotografiju koja prikazuje tri vojnika koji gacaju snježnim putem.

– To ti je visoki časnik NDH u razgovoru s časnikom Wehrmachta. Mjesto radnje je Stockerau, godina je 1944., iza njih hoda još jedan časnik. Dam ti za 150 kuna.

– Znate li o čemu su razgovarali?

Nasmije se.

– E, pa onda bi to vrijedilo puno više.

Kad je riječ o kolekcionarstvu vojnih memorabilija, sajmovi na Britancu i Hreliću, ali i online oglasnici plodno su tlo. Kako zbog svoje burne povijesti, promjena režima i notorne činjenice da su nas bili okupirali nacisti tako i zbog kulturološke činjenice prijenosa obiteljske ostavštine “s koljena na koljeno”. Stvari se u Hrvatskoj ne bacaju iz hira, ne trpaju se pri selidbi u kakva dislocirana skladišta u koja više nitko neće godinama zaviriti, nego se brižljivo vuku za sobom i čuvaju sve dok “ne zatreba”.

Foto: Bruno Konjević / CROPIX
Foto: Bruno Konjević / CROPIX

A kada zatreba, na nekima od tih stvari može se vrlo dobro zaraditi. Prije ili poslije imat će poneka od tih memorabilija istaknuto i nacističko obilježje. Simbol je to za mnoge uvredljiv, iz posve jasnih razloga, no kolekcionari i kupci s kojima smo po sajmovima razgovarali redom tvrde kako je vrijednost takvih stvari upravo u tome da nas podsjete na strašna povijesna događanja.

– Uništiti stvari iz tog razdoblja značilo bi uništiti taj period i iz našeg znanja, iz našeg sjećanja. Bolje je da smo zauvijek svjesni horora koji nam se može dogoditi – objašnjava mi jedan kolekcionar koji je htio ostati anoniman, a koji je pokraj nas brižljivo po rukama prevrtao artefakte obilježene grozomornom svastikom i ustaškim znakovljem.

Sajmove smo obišli kako bismo provjerili trenutačnu ponudu i upoznali ljude koji takve stvari skupljaju.

– Imam dosta ovih časničkih ‘U’ za kape, kao i nekoliko ovih rjeđih, željezničkih oznaka za kape iz doba NDH. One idu za 400-500 kuna, ovisno o očuvanosti, a teže ih je pronaći. Imam i razne oznake za revere časnika i činovnika. Ma, imam svašta, čak i kovanice za brzoglas iz NDH, to ti dam za 200 kuna. A vidi ovu čuturicu, to je proizvedeno četrdesetih u Limu Zagreb d.d., pripadala je nekom ustaši iz ‘Vražje divizije’ – upućuje me u svoju kolekciju prodavač na Britancu.

Drugi mi pokazuje očuvani poslužavnik s pozlaćenim detaljima i ustaškim grbom za koji je odmah bilo jasno da je iz razdoblja NDH.

Cijena mu je 500 kuna.

Isti prodavač držao je i novčanice, markice te razne pravopisne knjige iz razdoblja NDH, a posebnu su nam pozornost privukli nacistički pozlaćeni bodež s jasno istaknutom svastikom (1600 kuna) i štap za hodanje sa zlatnom drškom na kojoj je ucrtana svastika.

A onda na jednom štandu pronalazimo vrlo pažljivo sačuvan proglas iz ondašnjih novina, koji govori o proglašenju NDH. Novine su dijelom uništene, no brižljivo popravljene rukom priučenog restauratora. Cijena? 2000 kuna.

Kolekcionari s Britanca rado će popričati s vama, ali u medije ne žele. Imaju potrebu skrivati se od javnosti koja je duboko podijeljena oko tog dijela naše povijesti i načina na koje bismo se kao društvo s njim trebali nositi. Treba jasno istaknuti kako ljudi s kojima smo razgovarali nisu nikakvi “ljuti ustaše”, nego je riječ o pasioniranim kolekcionarima i poznavateljima vojne povijesti. Svi oni na svojim štandovima prodaju nacističke i ustaške militarije, ali i one komunističke, o kojima pričaju s podjednakim žarom. Ljudi su to koji poznaju vojnu povijest, neovisno o ideologijama, i koji svoje artefakte opisuju faktografski.

S druge strane, razgovarali smo i s onima koji nemaju sličnih znanja ni afiniteta, a militarije rasprodaju kao obiteljsku ostavštinu s kojom ne znaju što bi pa, kada zagusti, pokušavaju njome ostvariti financijsku korist.

Prvi korak prije Britanca bio je internet.

Domaći online oglasnici puni su memorabilija raznih vrsta, koje se protežu od očuvanih čizama ustaškog oficira (5000 kuna) pa sve do registarskih oznaka za bicikl i automobil iz razdoblja NDH (500 kuna).

Tu su i ZET-ove karte iz tog razdoblja, časničke kutije za duhan, niz dokumenata od školskih svjedodžbi do odvjetničkih spisa, kao i stare fotografije koje prikazuju domobrane i ustaše ili narod u Zagrebu tih godina.

Od oružja, najčešće se može pronaći ono hladno. Nacistički i ustaški ulašteni časnički bodeži u kožnim futrolama postižu cijenu i višu od 3000 kuna. Ima tu još svašta: vojnih kaciga (do 1000 kuna), kovanica i papirnatog novca, kožnih pojasa i raznih vojnih znački te ordena, poput NDH medalje Kralja Zvonimira na ratnoj vrpci (1300 kuna). Originalni ustaški znak za časničku kapu, kakvih smo također viđeli mnogo i na Britancu, može koštati i do 500 kuna, a postoji i velik broj njihovih replika koje se prodaju po cijeni od 50 kuna.

Prvi poziv upućujemo u Splitsko-dalmatinsku županiju. Čovjek prodaje utege za vagu iz razdoblja NDH, propisno obilježene. Prilično rijedak artefakt koji sve dotad nismo pronašli u pretraživanju oglasnika.

“Vrlo rijetki, a vjerojatno i jedini sačuvani utezi sa žigom NDH iz 1942. godine. Jedan od pola kg i jedan od 1 kg. Pojedinačno 8000 kn”, piše u oglasu uz priloženu fotografiju utega.

– Riječ je o autentičnom artefaktu koji ne dolazi iz Splita, nego iz šire okolice gdje je preživio u jednom podrumu. To ne bi preživjelo da je ostalo u Splitu, vi znate što se poslije rata događalo s takvim oznakama. Ti utezi su slučajno preživjeli i nitko ih nije posebno pazio, a bili su korišteni na pazarima tijekom ustaške države – rekao nam je glas na telefon.

– Vi ste to pronašli unutar svoje obitelji ili? Imaju li utezi kakvu priču – pitam.

– Nisam, ne. Jedan moj prijatelj je kupio negdje desetak utega i onda je slučajno pogledao dolje te vidio da dva od njih imaju ustaške pečate. Kako su ti utezi preživjeli sve to vrijeme, ne znam, ali to je fantastična činjenica. Puno sam tražio i nisam našao ništa slično – odgovorio je prodavatelj koji nam je i rekao kako se “oko cijene može uvijek pregovarati, pogotovo ako se radi o ozbiljnom kupcu ili kolekcionaru”.

Foto: Bruno Konjević / CROPIX
Foto: Bruno Konjević / CROPIX

Muzeji ga, odgovorio nam je i to, nikad nisu kontaktirali, a on nije ozbiljan kolekcionar.

– Želim se riješiti toga jer mi ne znači mnogo. Možda će nekome upotpuniti zbirku, a ja ću zaraditi novac – završio je.

Zovem dalje. Zanima me Trench art upaljač jednog ustaše, po 500 kuna.

“Vrlo zanimljiv artefakt. Riječ je o upaljaču napravljenom od čahura”, kaže oglas, iz 1940. i 1943. godine, koji je neki ustaša rukama složio u vrijeme ratne dokolice. Na njemu je vidljiv i ugravirani natpis NDH, a upaljač, kaže dalje oglas, radi kada se u čahuru ulije benzin. Uz njega dolazi i originalno pakovanje s četiri kremena. Nažalost, njegov sadašnji vlasnik nije bio raspoložen za razgovor. Pitam ga zna li tko je napravio upaljač i ima li još nešto slično.

– Ne i ne, to je sve što imam – kaže kratko.

Sljedeći na redu je oglas za NDH remen bez kopče po cijeni od 2000 kuna.

– Gledajte, kopča nedostaje, zato pojas i jest tako jeftin. Inače su ti opasači puno skuplji kada su u kompletu – rekao nam je prodavatelj.

– Da, nema ih puno. Za manje od 1000 eura ne možete ga dobiti kad je s kopčom. Ovaj je pojas u vrlo dobrom stanju, zato i držimo cijenu na njemu – dodaje.

– Znate li kome je pripadao?

– Ne, dobili smo ga u nekoj razmjeni. Ne znam ime i prezime osobe kojoj je pripadao, ali sigurno se radilo o časniku.

Pažnju mi privlači i “časnički bodež” za 1300 kuna. Izgleda sačuvan upravo kao da je sve dosad bio u kakvom muzeju, a njegov vlasnik je očito Srbin budući da je uz oglas priložen srpski broj telefona. Pomislili smo kako je pripadao nekom časniku koji je stradao na prostoru današnje Srbije, u vrijeme kada se zloglasna NDH na istoku prostirala do Zemuna.

“Proizvođač je radionica Josip Bobek Zagreb, a na glavici drške je s jedne strane ugravirano NDH, dok s druge strane stoje neki inicijali… Više slika šaljem na Viber na zahtjev”, stoji u oglasu.

– Pozdrav, zovem iz Hrvatske, vidio sam da prodajete časnički ustaški bodež, meni je to vrlo zanimljivo. Znate li čiji je bio bodež, gdje je pronađen – pitam.

– Vidite, ja to prodajem za ujnu, moj pokojni ujak je bio kolekcionar, dosta je imao stvari koje smo mi rasprodali. On je umro prije četiri godine, pa onako, kada nam je potreban novac, onda prodajemo te stvari – rekao nam je glas s druge strane linije.

– Znači, vi ne znate gdje je pronađen bodež, tko ga je držao?

– Ne, ali nosio sam taj bodež u Beograd na procjene, i to je original sto posto. Autentični ustaški časnički bodež.

– A vi ne znate kako je djed došao u posjed tog bodeža, on je bio kolekcionar?

– Da. On je u vrijeme Jugoslavije skupljao te stvari. Stalno je išao do Zagreba, Slovenije, kupovao je i razmjenjivao, prijateljevao s kolekcionarima, i ja točnu priču iza bodeža ne znam. Djed ju je odnio u grob – odgovorio je unuk strastvenog kolekcionara.
Svaki tavan ili stan riznica je skrivenog blaga, ne mislim da ovi predmeti šire ideologiju
Jura Gašparac, vjerojatno najpoznatiji lovac na antikvitete u Hrvatskoj, kaže da nacističke memorabilije ne treba povezivati sa širenjem takve ideologije.

– To su naprosto testamenti jednog vremena. Ljudi doista skupljaju svašta – tumači nam ovaj stručnjak, koji je široj javnost postao poznat ponajviše po svojoj emisiji “Lovac na antikvitete”, koju je imao na HRT-u.

– Sjećam se da se prije otprilike četiri godine prodavala sjekirica koja je pripadala Eugenu Kvaterniku, a postigla je nevjerojatno visoku prodajnu cijenu. Zanimljivo je da je kod nas, primjerice na Britancu, i jako puno replika predmeta iz tog doba. Ljudi na tome doista mogu zaraditi – kaže Gašparac.

Interes za predmete iz doba nacizma velik je i u inozemstvu, pa se Gašparac sjeća da su i njega kontaktirali s upitima posjeduje li ratne uniforme.

– U SAD-u je jako puno kolekcionara koji prikupljaju predmete iz doba nacizma. Njima je to bilo zanimljivo, ratni suveniri su im bili svojevrsni trofeji – kaže.

– To se može usporediti i s nekim drugim situacijama iz hrvatske povijesti. Recimo, po našim plemićkim obiteljima imate tepihe iz 17. stoljeća koji su doneseni iz bitke s Turcima – tumači nam.

Kada se govori o originalnim predmetima iz svjetskih ratova, Gašparac kaže da ih se puno može pronaći kod kolekcionara oružja. – Mnogo je privatnih kolekcija oružja s različitim posvetama i gravurama simbola. Dobru kolekciju raznih memorabilija ima i Hrvatski povijesni muzej. Zapravo, ima ih u svakom povijesnom muzeju. Kolekciju originalnih uniformi iz tog doba ima i Jadran film – priča Gašparac.

Gdje pronaći takve predmete, pitanje je na koje nema odgovora. Svaki stari stan, kaže Gašparac, potencijalna je riznica memorabilija, a pravila nema. – To vam je uvijek kao da ste ušli u faraonovu grobnicu. Ne znate hoćete li naći blago ili vas neće dočekati ništa. Pravo je čudo što su nacistički predmeti na našim područjima ostali toliko sačuvani jer ste za vrijeme komunizma mogli ozbiljno nastradati zbog držanja bilo kakvog predmeta s nacističkim obilježjima. Zato su prave riznice skriveni podrumi i tavani – zaključuje.

Autor: VID BARIĆ

Izvor: JUTARNJI.HR

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top