fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

(KURIR TV) S JUNACIMA S KOŠARA OČI U OČI: Albanci su uvek birali da nas napadaju na velike srpske praznike… Počeli su na Veliki petak

Foto: Aleksandar Radonić
Foto: Aleksandar Radonić

BEOGRAD – Prepuna Velika sala Doma Vojske u Beogradu bila je mala da primi sve koji su želeli da prisustvuju promociji knjige „Zov karaule“ i uživo vide junake sa Košara iz rata sa albanskim teroristima 1999. godine.

Foto: Aleksandar Radonić
Foto: Aleksandar Radonić

Autor knjige Nenad Milkić ugostio je na promociji junake sa Košara Đuru Elčića i Ivana Dražića, ćerku poginulog kapetana prve klase Krunoslava Ivankovića Sindi, kao i novinara Mihaila Medenicu.

Promocija je počela uz izvođenje himne države Srbije „Bože pravde“ vokalnog sastava Kosovski božuri. Potom je pesmu junaka sa Košara izvela Milica Barać. Tada su ustali svi u sali i gromoglasnim aplauzom ispratili izvođenje.

Foto: Aleksandar Radonić
Foto: Aleksandar Radonić

Roman „Zov karaule“ nastao je po istinitim događajima, gde se opisuje bitka sa albanskim teroristima koja je u rejonu karaule trajala od 9. aprila do 9. juna. Prvi se publici obratio Đura Elčić, Ciciban iz knjige, jedan od junaka sa Kosova. Tada momak od 19 leta, danas zreo čovek, opisao je osećanja svoje generacije.

Foto: Aleksandar Radonić
Foto: Aleksandar Radonić

– Nećete čuti od graničara sa Košara da im je bilo teško. Isticao nas je kolektiv i duh generacije. Mi nismo iz priče „ja sam bio na Košarama“, da stalno govorimo o tome. Drago mi je što se mladi interesuju za ovu našu temu. Zahvaljujući Nenadu naša priča će ostati u životu, a oni koji se nisu vratili ovako su dobili makar neko priznanje. Nemojmo da dozvolimo negativnu selekciju, nemojmo da se stidimo naših heroja – rekao je Ciciban.
Još jedan od učesnika bitke sa Košara Ivan Dražić, imao je zanimljivu poruku.

– Okupili smo se ovde da bismo poginule drugove otrgli od zaborava. Drago mi je zbog mladih koji žele da čuju istinu o Košarama. Mi smo tamo bili mladići od 18 godina. Nikada ova država, ni ona pre nje, ni ona pre, nije se odužila ovim herojima. Slava paloj braći, za krst časni i slobodu zlatnu. Mi na Kosovu i Metohiji nismo poraženi – poručio je Ivan Dražić.

Sindi Ivanković, ćerka kapetana prve klase Krunoslava poginulog u aprilu 1999. bila je dete kada je ostala bez oca.

Foto: Aleksandar Radonić
Foto: Aleksandar Radonić

– Sećanja će živeti samo ako ih čuvamo kroz ovakve susrete i ako ih stavljamo u knjige. Oca sam poslednji put videla kada sam imala sedam godina. Pamtiću ga kao heroja koji je svoj život za ovu zemlju dao na Košarama.

Mihailo Medenica, prvi Srbin koji je kročio na karaulu Košare posle 1999. godine objasnio je kroz kakav je tada pakao rata prošla mlada vojska.

– Govorili su heroji sa Košara, škrti na rečima i široke duše, nisu svesni šta su sve uradili za ovu državu. Manje od 100 momaka, deca od 18 i 19 godina, držali su front od 10 kilometara. Na njih je jurnulo više od 2.500 albanskih terorista potpomognuti arteljerijom vojske Albanije i NATO bombi. Njihovo herojstvo ravno je Kajmakčalanu, Kosovskom boju… Kako reče jedan pisac, na Košarama su branili Srbiju, a danas smo prinuđeni da u Srbiji branimo Košare. Nažalost, to je naš usud! Ne smemo zaboraviti heroje s Košara, jer da su one pale, teroristi bi ušli u Srbiju do Niša. Otišao sam gore jer su su Kosovo i Metohija bili i biće doveka Srbija. E, zato sam otišao dole, iako su Albanci rekli da srpska noga tamo neće kročiti – rekao je Medenica.

Nenad Milkić autor kapitalnih dela o herojima sa Košara objasnio je motive da junake spase od zaborava.

Foto: Aleksandar Radonić
Foto: Aleksandar Radonić

– Glas mi drhti jer mi kroz glavu prolazi sav materijal koji sam danima skupljao, sećanje svih majki i sestara, boraca koje sam posetio. Danas su puna usta svima Košara, pa se pitam gde su svi oni bili tada. Jer oni koji su branili Košare su ovde sa nama. Imao sam 14 godina kada je zločinački NATO pakt bombardovao našu zemlju. Najvažnija bitka vođena u modernom dobu srpske države vođena je baš na Košarama. Prvi najteži napad bio je na Veliki petak 1999.godine. Albanci su uvek birali da napadaju na velike srpske praznike misleći da je naša vojska nespremna. Vojnike sa karaule Košare porazio je mir potpisan u Kumanovu. Kada se to desilo oni su pitali ko ih menja. U našim srcima moramo podići spomenik ovim herojima koji su branili našu kuću. Zato treba pričati o njima i molim sve da to činimo – poručio je Milkić.

Parastos herojima sa Košara, njima 108 palih u rejonu karaule, biće održan u subotu u 11.00 sati u crkvi Svetog Marka na Tašmajdanu.

Roman „Zov karaule“ predstavlja nastavak trilogije „Mi smo branili Košare“.

U prvom delu trilogije „Poslednja straža“ opisan je životni put u poslednjih mesec dana života redovnog vojnika Vladimira Radojičića, koji je sa još četvoricom pripadnika Vojske Jugoslavije stradao u zasedi na jugoslovensko-albanskoj granici septembra 1998. godine.

Roman „Zov karaule“, govori o događajima nakon pogibije članova Vojske Jugoslavije 1998. godine, sve do napuštanja Kosova i Metohije, juna 1999. godine. Detaljno je opisano stanje na terenu, razmišljanja, osećanja graničara i njihovih pretpostavljenih, herojstva, ranjavanja i pogibije junaka sa Košara.

(Aleksandar Radonić/Foto i video: Aleksandar Radonić)

Izvor: KURIR

Vezane vijesti:

Sećanje na bitku za Košare | Jadovno 1941.

Sjećanje na podvig boraca poginulih na Košarama ne smije …

Jeste li, možda, čuli za Košare? | Jadovno 1941.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: