„Krvava“ srpska svadba u Sarajevu – uvod u rat

Datum objave: subota, februar 28, 2015
Objavljeno u Sarajevo - Romanija
Veličina slova: A- A+

Za ubistvo Gardovića niko nije odgovarao, iako je predratni sarajevski kriminalac Rasim Delalić-Ćelo kasnije javno priznao da je ubio srpskog svata… Delalić je od tadašnjeg predsjednika takozvanog Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića „za zasluge“ dobio na poklon pištolj sa posvetom!?

Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji u Sarajevu

Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji u Sarajevu

Pripremio: Ognjen BEGOVIĆ

Svako pominjanje 1. marta u BiH Srbe podsjeća na dan kada je 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu ubijen srpski svat Nikola Gardović, što je nagovijestilo građanski rat, odnosno početak tragičnog ratnog sukoba u bivšoj BiH.

Na „krvavoj“ srpskoj svadbi ubijen je otac mladoženje, a pravoslavni sveštenik Radenko Mirović je ranjen. Ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da identifikuje i kazni, spalile su i srpsku zastavu.

Tog 1. marta, u 14.30 časova, u crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu obavljeno je vjenčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur, nakon čega je svadbeni ručak bio organizovan u Domu svete Tekle, u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.

Poslije vjenčanja, oko stotinu svatova u automobilskoj koloni uputilo se u Dom udaljen oko sedam kilometara. S obzirom da ispred Stare crkve ne postoji parking, kolona je stala 150 do 200 metara dalje, kod Vijećnice, gdje su ostavljeni automobili, a svatovi su pošli pješke prema Crkvenom domu.

Prema svjedočenjima svatova i očevidaca, iz pješačke zone na Baščaršiji svatovima je prišao bijeli „golf“ u kojem su bila četvorica sarajevskih kriminalaca, a među njima ozloglašeni Rasim Delalić-Ćelo. Oni su izašli iz vozila i pokušali barjaktarima da oduzmu srpske zastave.

Došlo je do komešanja, poslije čega su dvojica mladića zapucala i ranila srpske svatove Mirovića i Gardovića, koji je preminuo nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.

Jedan od svatova – Aco Jovančić ranije je rekao Srni da su se tog dana svatovi okupljali u sarajevskom naselju Alipašino Polje, a domaćini Gardovići su na balkon svog stana, u skladu sa tradicionalnim srpskim običajima, istakli zastavu – srpsku trobojku.

„Međutim, već tada smo među komšijama primijetili njihovu netrpeljivost i čuli neprimjerene i zlurade komentare“, rekao je Jovančić.

On navodi da je desetak bandita pokušalo da dohvati i skine srpsku zastavu, što im nije dozvoljeno.

„I baš kad smo pomislili da su nas pustili na miru – na putu ka crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu pokušali su više puta svojim automobilima da presijeku našu svadbarsku kolonu, ali i to smo im oprostili, misleći da je riječ o saobraćajnoj gužvi“, sjeća se Jovančić.

Provokacije su eskalirale u porti crkve u Novom Sarajevu, jer su svatovi bili izloženi psovkama, prijetnjama i povicima: „Šta ćete vi ovdje? Nije ovo Srbija! Idite u Srbiju!“.

Kada su došli na svadbeni ručak u Staru crkvu na Baščaršiji, tek tada su se uvjerili u zle namjere, jer je tu nastao pravi haos i pucnjava.

„Očekivali smo da se sve to stiša, jer je riječ o svadbi, ali oni su uporno pokušavali da nam otmu zastavu, zbog čega je nastala velika gužva. Hvala Bogu, i sreća je svih nas, da su svatovi ispoštovali svadbu, kao svjetovni, ali i kao duhovni čin, jer je riječ o svešteničkoj porodici“, navodi Jovančić.

Njega posebno bole sjećanja na pokojnog Nikolu, domaćina svatova, koji je domaćinskom ploskom pokušavao da odvrati napasnike govoreći im: „Šta to činite? Ne kvarite mi veselje, sram vas bilo!“, a zauzvrat je pucano u njega.

„Još osjećam njegovu vrelu krv na rukama, a nisam zaboravio ni kako me moj bivši kolega policajac ignorisao kada sam ga zamolio da pozove miliciju i hitnu medicinsku pomoć.

Tada me uhvatila panika – on ne reaguje, a pored nas… Kroz svu tu gužvu, prolaze čak tri medicinska auta i ne gledaju na nas, a Nikola nam umire na rukama…“, sjeća se Jovančić, penzionisani policajac.

Za ubistvo Nikole Gardovića niko nije odgovarao, iako je predratni sarajevski kriminalac Rasim Delalić-Ćelo kasnije javno priznao da je ubio Gardovića.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je tek početkom 2006. godine pokrenulo sudski proces protiv ubice, ali nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu.

Osim Delalića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, sina osnivača zloglasnih „Zelenih beretki“ Emina Švrakića. Četvrti napadač je Taib Torlaković, koji je kao i Ćelo, nakon rata ubijen u mafijaškom obračunu u Sarajevu.

Delalić je odmah na početku ratnih sukoba u Sarajevu postao komandant Devete muslimanske brdske brigade takozvane Armije BiH, a od tadašnjeg predsjednika takozvanog Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića „za zasluge“ je dobio na poklon pištolj sa posvetom.

Protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve Vojislav Čarkić, koji je godinama „službovao“ u Sarajevu, kaže da „sve dok se nije desilo ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, Srbi u Sarajevu i tadašnjoj BiH, nisu ni pomišljali na političko ili neko drugo organizivanje s ciljem zaštite lične bezbjednosti“.

„Za mene, to je bio prvi znak rata u BiH, za koji su, kako se to veoma brzo pokazalo, druga dva naroda u BiH već bila spremna i politički organizovana, dok Srbi nisu pomišljali ništa slično“, rekao je ranije Srni prota Vojo.

Istog dana kada je ubijen srpski svat i spaljena srpska zastava – 1. marta 1992. godine održan je i referendum o nezavisnosti BiH.

Referendum, koji je bio pravi pokretač neprijateljstava, donio je očekivani rezultat, jer je 62,7 odsto muslimanskih i hrvatskih birača glasalo za nezavisnost BiH i izlazak iz SFRJ.

Birači srpske nacionalnosti, koji su se zalagali za opstanak zajedničke države, mahom nisu izašli na referendum, koji prema tada važećem Ustavu BiH nije ni mogao biti raspisan i održan bez pristanka predstavnika sva tri naroda.

Referendum, koji je priznala međunarodna zajednica, produbio je političke razlike tri naroda u BiH i otvorio put za međusobne sukobe.

U Federaciji BiH 1. mart se obilježava kao „dan nezavisnosti BiH“, dok ovaj datum Republika Srpska ne priznaje i smatra ga uvodom u krvavi rat u BiH.

Izvor: tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat_novo/2014/srna.png

Vezane vijesti:

KRVAVA SRPSKA SVADBA – Jadovno 1941.

HRONOLOGIJA ZLOČINA /3/ – Jadovno 1941.

BOJIĆ: RAT NAJAVIO ALIJA IZETBEGOVIĆ – Jadovno 1941.




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top