Kralj Tvrtko I Kotromanić branio je svoju kraljevinu na Kosovu Polju na Vidovdan 1389. godine

Datum objave: sreda, jun 28, 2017
Objavljeno u Kosovo
Veličina slova: A- A+

Vidovdan je u srpskoj istoriji dan kada su se desilo mnoge važne stvari za srpski narod. Jedan od najvažnijih ako ne i najvažniji događaj, bio je boj na Kosovu Polju između srpske i turske vojske 1389. godine. Tog dana srpske vođe izašle su sa svojom vojskom pred jednu od najvećih osvajačkih vojski koje istorija pamti. Bila je to vojska Turaka Osmanlija koja je zakoračila na Evropsko tlo u namjeri da pod svoja kopita baci sve vojske hrišćanske Evrope, i da svoje zastave okači na tvrđave Budima, Beča, Rima, Pariza itd, i da visoke evropske katedrale pretvori u džamije, baš kao što će to učiniti od bisera hrišćanstva, crkve Svete Sofije u Carigradu.

Srpski kralj Tvrtko I Kotromanić, knez Lazar, gospodar Vuk Branković, i mnogi drugi srpski knezovi, vojvode, čelnici, župani, obratili su se evropskim svetovnim i duhovnim moćnicima da im pomognu u borbi protiv velikog neprijatelja, ne samo Srba i pravoslavlja, nego cijele Evrope i hrišćanstva. Na njihove molbe Evropa je ostala nijema, i Srbi su ostali prepušteni sami sebi i snazi svoga svijetlog oružja.

Na direktnom udaru Turaka našao se Vuk Branković i njegovo Kosovo i knez Lazar koji je vladao većim dijelom današnje Šumadije, i koji je imao veliki uticaj i poštovanje među Srbima desno od rijeke Drine. Kralj Tvrtko koji je direktno vladao srpskim zemljama koje su se nalazile lijevo od Drine, a titularno i duhovno bio kralj svih Srba i baštinik tradicija svete porodice Nemanjića, uvidio je opasnost koja mu je prijetila sa istoka. Zbog toga napušta započeto osvajanje gradova Dalmacije, i svoju vojsku šalje na Kosovo Polje u odbranu svoje kraljevine i naroda. Za komandanta svojih trupa postavio je vojvodu iz Huma Vlatka Vukovića, člana porodice Kosača iz koje je potekao i  vojvoda od Svetog Save, Stefan Vukčić Kosača po kojem će Hercegovina dobiti ime.

U jednom dubrovačkom ljetopisu piše o Kosovskom boju ovo: „1389, 15. juna, na Vidovdan, u utorak, bješe bitka između Srba i turskog cara. Od Srba su bili: Lazar, srpski kralj, Vuk Branković i Vlatko Vuković vojvoda. I bi velika pogibija i turska i srpska, i malo ih se vratilo natrag; car Murat ubijen bi, a i srpski kralj. Pobjede nisu dobili ni Srbi ni Turci, jer je bila velika pogibija. Boj je bio na Kosovu polju“.

Pored toga što u ljetopisu pogrešno stoji da je Lazar srpski kralj, znamo da je nosio titulu kneza, i da je ipak Srbija poslije te bitke morala postati vazalna država prema Turcima, zanimljivo je da se vojvoda Vlatko Vuković navodi među trojicom glavnih srpskih vojskovođa koji su povele vojsku u odbranu otadžbine. Takođe, zanimljivo je da dubrovački ljetopis sve navedene vojskovođe a time i njihove vojske svrstava pod Srbe, bez podjela po oblastima i državnim tvorevinama iz kojih su dolazili, što je jedan od pokazatelja svesrpskog otpora protiv Turaka.

Kralj Tvrtko nije lično došao na Kosovo Polje, a razlog  tome treba tražiti na više strana, a neke od njih su: opasnost od Ugarske, mogućnost pobune određene samovoljne vlastele, započete borbe u Dalmaciji, itd. Međutim, odmah nakon Kosovske bitke, kada informacije o rezaltatu bitke još nisu bile poznate, kralj Tvrtko se hvalio strancima kako je vojska njegove kraljevine porazila Turke na Kosovu polju.

Vidovdan 1389. godine, ujedinio je Srbe sa obe strane Drine u borbi protiv zajedničkog neprijatelja oličenog u turskim osvajačkim trupama. Šest vijekova kasnije, Vidovdan 1914. godine, opet je ujedinio Srbe sa obe strane Drine u borbi protiv zajedničkog neprijatelja koji je tada dolazio sa zapada, oličenog u austro-ugarskim okupacionim trupama. Pucnje Gavrila Principa u prestolonaslednika Franca Ferdinanda, iznad bosanskih planina na kojima su nekad stajali čvrsti kraljevski gradovi, pratio je zapovjednički pogleda kralja Tvrtka, a sjenka mača vojvode Vlatka Vukovića koji je nekad sjekao glave tiranina, sjekla je strah u Gavrilovom srcu ispunjavajući ga hrabrošću i odlučnošću.  Molimo te Gospode, neka neki budući Vidovdan opet ujedini Srbe sa obe strane Drine, ali ovog puta neka to jedinstvo traje do Sudnjeg dana. Amin.

Autor: Boris Radaković

Izvor: SRBI U BIH

Vezane vijesti:

Vidovdan: Praznik srpske sudbine i nadahnuća | Jadovno 1941.

Zoran Vlašković: Povodom 627 godina od Kosovskog boja …


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top